Litologija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Stratigrafija kakva se vidi i jugoistočnom Utahu

Litologija (grč. λίθος - lithos = stijena + λόγος - logos = nauka, znanje) jest nauka o stijenama, njihovim fizičkim obilježjima vidljivim na površinskim iskopima. Pritom se mogu ručno uzimati njihova jezgra ruci i/ili posmatrati pod mikroskopom sa malim povećanjem. Fizičke karakteristike uključuju boju, teksturu, veličinu zrna i sastav.[1][2][3] Termin litologija može se odnositi ili na detaljan opis tih karakteristika, ili sažetak grubog fizičkog stanja stijene.[4] Litološka svojstva su osnova podjele sekvenci stijena na pojedine litostratigrafske jedinice za potrebe artiranja i korelacije između područja. U određenim primjenama, kao što je istraga lokacije, litološka svojstva opisuju se pomoću standardne terminologije kao što je evropski geotehnički standard Eurokod 7.

Tipovi stijena[uredi | uredi izvor]

Bazalt od jastučaste lave karakterističan jr za podvodne erupcije, Italija.

Litološko imenovanje zasniva se na vrstama stijena. Postoje tri glavne: sedimentne, vulkanske ili magmatske te metamorfne.

Sedimentne stijene se dalje klasificiraju prema tome da li su silicikolastične ili karbonatne. Siliciklastične sedimentne stijene zatim se potkategoriziraju na osnovu njihove raspodjele veličine zrna i relativnih udjela kvarca, glinenaca i stijenskih fragmenata. Karbonatne stijene klasificiraju se prema Dunhamovoj ili Folkovoj karbonatnoj klasifikaciji, s klasifikacijskim shemama prema sastojcima karbonatne stijene. Ime magnetne stijene zahtijeva podatke o veličini i mineraloškim svojstvima kristala. Ova klasifikacija često se može izvesti pomoću QAPF dijagrama.

Imenovanje metamorfnih stijena može se temeljiti na teksturi, protolitu, metamorfnoj faciji i / ili lokacijama na kojima se nalaze. Imenovanje na osnovu teksture i protolitnoh pelita (npr. škriljaca, blatnjaka) može se koristiti za definiranje škriljaca i filata. Nazivi na bazi teksture su šist i gnajs. Ove teksture, od škriljevca do gnajsa, definiraju neprestano rastući opseg metamorfizma. Metamorfne facije definirane su poljima tlaka i temperature u kojima se formiraju pojedini minerali. Postoje dodatna metamorfna imena stijena: grinstonske (metamorfni bazalt i druge ekstruzivne magnetne stijene) je klasifikacija koja se temelji na sastavu i nalazi se prekambrijskim terasama, dok je kvarcitno zasnovana samo na sastavu, jer je kvarc previše stabilan i homogen da bi promijenio fazu pri uobičajenim metamorfnim temperaturama i pritiscima.

Tekstura[uredi | uredi izvor]

Glineni kamen, finozrnata sedimentna stijena, odložena u Glacijalno jezero Missoula, Montana.

U magnetnim i metamorfnim stijenama veličina zrna je mjera veličine kristala u stijeni. Kod magnetske stijene ovo se koristi za određivanje brzine kojom se materijal hladi: veliki kristali obično ukazuju na intruzivnu magmatsku stijenu, dok mali kristali ukazuju na to da je stijena ekstruzivna. Kako metamorfne reakcije napreduju, zrna u metamorfnim stijenama često se mogu razgraditi na manja zrnca.

U klastičnim sedimentnim stijenama , veličina zrna je prečnik zrna i / ili klastova koji čine stijenu. Pomoću njih se određuje koji će se sistem imenovanja stijena koristiti (npr. konglomerat], pješčenjak ili blatni kamen. U slučaju pješčenjaka i konglomerata, koji pokrivaju širok raspon veličina zrna, imenu kamena dodaje se riječ koja opisuje raspon veličine zrna. Primjeri su "šljunčani konglomerat" i "fini kvarcni arenit".

Boja[uredi | uredi izvor]

Boja stijene ili njenih sastavnih dijelova je obilježavajuća karakteristika nekih stijena i uvijek se utvrđuje, ponekad nasuprot standardnim ljestvicama boja, poput one koju je stvorio Rock-Color Chart Odbor Geološkog društva Amerike, na osnovu Munsellovog sistema boja.[5] Općenito, mlađe stijene su svjetlije, mekše i manje metamorfirane, za razliku od starijih, koje imaju njima suprotna obilježja.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Lithology". Earthquake Glossary. US Geological Survey. Pristupljeno 29. 10. 2010.
  2. ^ Bates, R. J.; Jackson, J. A., ured. (1984). Dictionary of Geological Terms (3 izd.). American Geological Institute. str. 299. ISBN 0-385-18101-9.
  3. ^ Allaby, Ailsa; Allaby, Michael (1999). Oxford Dictionary of Earth Sciences (2 izd.). Oxford University Press. str. 320. ISBN 0-19-280079-5.
  4. ^ American Heritage Dictionary, ured. (2005). The American heritage science dictionary. Houghton Mifflin Harcourt. str. 364. ISBN 978-0-618-45504-1.
  5. ^ "4 Classification of rocks and description of physical properties of rock". Engineering Geology Field Manual (PDF). 1. US Bureau of Reclamation, Technical Service Center Engineering Geology Group. 1998. str. 57–90. Arhivirano s originala (PDF), 17. 6. 2015. Pristupljeno 7. 6. 2010.