Marko Marulić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Marko Marulić

Marko Marulić (Split, 18. august 1450. - Split, 5. januar 1524.), hrvatski književnik i kršćanski humanist, otac hrvatske književnosti. Često mu se dodijeva i atribut Splićanin.

Život[uredi | uredi izvor]

Glavni predstavnik religioznog nadahnuća među humanistima. U Splitu je završio humanističku školu, no ne zna se gdje je studirao, možda u Padovi. Bavio se odvjetništvom u rodnom gradu i obavljao sudsku službu. Središnja je osoba splitskog humanističkog kruga.

O Marulićevim su se mladenačkim godinama stvorila dva suprotna mišljenja: s jedne je strane Franjo Božičević Natalis u Marulićevoj biografiji napisao da je u mladosti živio raskalašeno, pa da je sa svojim prijateljem Dminom Papalićem posjećivao istu djevojku, a na tom bludnom poslu Papalić bijaše ubijen; šokiran, Marko se obrati. Prema drugoj je priči Marulić od početka živio poluisposničkim životom.

Bio je aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv osmanlija. I sami pjesnikovi pozivi na borbu protiv osmanlija zrače hrvatskim rodoljubljem. Hrvati su mu glavni predstavnici borbe protiv Osmanlija, pa poimence Ugre i ne spominje u svojoj pjesmi "Molitva suprotiva Turkom".

Pisao je prozna i pjesnička djela na latinskom i hrvatskom jeziku. Kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim djelima nadahnjivao se Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima, savremenim zbivanjima i kršćanskim moralnim načelima. Evropsku, ali i svjetsku slavu stekao je duhovnim i moralističkim spisima na latinskom jeziku koji su u XVI. i XVII. vijek doživjeli brojna izdanja i prijevode i bili među najčitanijim tadašnjim duhovnim djelima.

Djela[uredi | uredi izvor]

  • Pouke za čestit život prema primjerima svetaca (De institutione bene vivendi per exempla sanctorum, 1498.) je moralistički spis biblijskog i hagiografskog nadahnuća. Njegovo, u svijetu najprevođenije djelo, koje je u njegovo vrijeme prevedeno čak i na japanski.
  • Evanđelistar (Evangelistariutn, 1500].) je sistemska moralistička rasprava o etičkim načelima i moralnim dužnostima, sagledana kroz odnos bogoslovnih i stožernih krjeposti.
  • Davidijada (Davidias, 1954.), religiozni ep na latinskom u kojem Marulić daje sintezu biblijskog motiva i vergilijevske poetike u heksametrima.
  • Judita (napisana 1501., objavljena 1521.) "u versi haruacchi slozhena.." religiozni ep na hrvatskom jeziku i čakavskom narječju, nadahnuta je starozavjetnom junakinjom Juditom, tadašnjim zbivanjima (osmanski prodor u hrvatske zemlje), a istovremeno je i tumač kršćanskog svjetonazora.
  • Suzana, također napisana na hrvatskom jeziku, ponovno zasnovana na biblijskom motivu, ovaj put o babilonskoj Židovki lažno optuženoj za preljub.

Prvi je upotrijebio pojam psihologija, i to čak 60ak godina prije njemačkog filozofa Rudolfa Gockela, kojeg se u literaturi obično spominje kao tvorca navedenog pojma. Članak Krune Krstića na stranicama Hrvatskog psihološkog društva

Posveta Judite[uredi | uredi izvor]

Zanimljiva je Marulićeva posveta Judite kumu Dom Dujmu Balistriću: uzorak krjepke proze i kratko objašnjenje nekih poetičkih pogleda, rasprava to dragocjenija što je prva te vrsti na hrvatskom jeziku.

Čitajući latinski tu starozavjetnu historiju, kaže Marulić, "ulize mi u pamet da ju stumačim našim jezikom, neka ju budu razumiti i oni ki nisu naučni knjige latinske aliti dijačke".

Prema sudu poznatog hrvatskog jezikoslovca Petra Skoka, u "Juditi" "...je njegovo (Marulićevo) slikarsko oko (...) došlo do punog izražaja i u deskriptivnim dijelovima njegova eposa, u prikazivanju pokreta vojske, opsade, gozbi, odijevanja itd... Deskriptivni dio eposa protkan je obilnom i svježom pikturalnošću..."

Važnost Judite[uredi | uredi izvor]

Važnost je dvojaka. Prvo, jer je to prvo veće književno djelo u cjelosti napisano hrvatskim jezikom, i to mu je donijelo "titulu" oca hrvatske književnosti. Važno je to i stoga što je Marulić, kao prvi koji je krenuo tom neutabanom stazom današnjeg hrvatskog jezika, već tada svjestan važnosti svoje uloge. Proći će još dugo vremena i još puno pozivanja na važnost pisanja književnosti na hrvatskom jeziku (sjetimo se samo iliraca ili Šenoe) dok se književnosti na tom jeziku ne prizna postojanje, ali Marulić je svakako onaj koji je načinio prvi korak na tom dugom putovanju.

Druga je važnost svojevrsno književnoteorijsko razmišljanje koje donosi u predgovoru epa. To je prvo zapisano poetsko razmišljanje koje imamo.

Suzana[uredi | uredi izvor]

Osim "Judite", najvažniji je Marulićev hrvatski spjev "Susana". Zanimljivo je da na kraju i "Susane" i "Judite" Marulić spominje hrvatske knjige. Završetak "Susane" možemo shvatiti tako da se nakon čitanja zabavnog štiva o Susani valja prihvatiti nečeg drugog, i ti pobožne hrvatske (glagoljske ili hrvatsko-ćirilske) pjesmarice.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Marko Marulić
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: