Međugorje

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Edit-delete-not encyclopedic.svg
Trenutna verzija ovog članka je napisana neformalnim stilom i podsjeća na priču, a ne na enciklopedijski članak.
Da bi zadovoljio standarde Wikipedije i neutralno gledište, ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Koordinate: 43°12′S 17°40′I / 43.2, 17.667
Međugorje
Grad
Međugorje
Međugorje
Država  Bosna i Hercegovina
Koordinate 43°12′S 17°40′I / 43.2, 17.667
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme

Pokaži topografsku kartu

Pokaži običnu kartu
Blue pog.svg

Međugorje je jedno od najpoznatijih katoličkih svetišta u svijetu, smješteno u blizini grada Čitluka, u južnom dijelu Bosne i Hercegovine. Broji oko 4300 stanovnika, a postalo je poznato kroz ukazanja Djevice Marije, koja se kao fenomen počela javljati 1981. godine. Od tada je ovo hercegovačko mjesto, uz Sarajevo, jedan od najposjećenijih turističkih centara Bosne i Hercegovine, koje godišnje obiđe oko milion katolika iz cijelog svijeta. Za razliku od marijanskog svetišta u francuskom Lourdesu, koji je sa šest miliona turista-vjernika postao pravi komercijalni raj za domaće ugostitelje, međugorsko svetište je još uvijek zadržalo svoj prvobitni šarm, u kojem hodočasnici nalaze mir u vjeri. Centar okupljanja u Svetištu kraljice mira, kako se međugorsko svetište službeno zove, je crkva sv. Jakova u centru mjesta.

Ukazanja

Međugorje

Blažena Djevica Marija, u narodu poznata i kao Međugorska Gospa ili Kraljica Mira prvi put se ukazala 24. juna 1981. na predjelu zvanom Podbrdo, na brdu Crnica u Međugorju. Pojavila se u sumrak u liku divne, mlade žene s djetetom u naručju, koja je preko šestoro djece, što su je vidjela, svijetu poslala poruke o miru, vjeri, ljubavi, molitvi, obraćenju i postu. Svakog 25. u mjesecu Gospa se preko svoje vidjelice, Marije Pavlović, obraća svijetu objavljujući svoje duhovne poruke sa istim žarom kao i 1981. godine. Vatikan nije ni priznao, ni opovrgnuo ova ukazanja, jer ista još traju. Službeno[citat potreban] je Međugorje od njega prihvaćeno kao mjesto molitve. Međutim hodočašća u organizaciji biskupija ili katoličkih udruženja nisu dozvoljena, nego samo privatno organizirana hodočašća, pod uvjetom da ih se ne smatra autentifikacijom događaja. Vjerska kongregacija poziva se na ocjenu tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije i njenog zasjedanja u Zadru, 9-11. aprila 1991, koja je utvrdila: "Na temelju dosadašnjeg istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama. Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji u Međugorje dolaze potaknuti i vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pažnju i pastoralnu skrb prvenstveno dijecezanskog biskupa, a s njime i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, u skladu s učenjem Crkve. U tu svrhu biskupi će izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice. Isto tako preko svojih će Komisija i dalje pratiti i istraživati cjelokupno događanje u Međugorju. "

Drugo "čudo" iz Međugorja je skulptura, koja na neobjašnjiv način "plače". Naučnici, koji su se bavili ovim fenomenom, došli su do zaključka, da je hemijski sastav suza iz ove skulpture dosta sličan ljudskom!

Iskustva

Hodočasnici koji posjete Svetište kraljice mira u Međugorju govore o dubokim, iskrenim i ličnim "doživljajima" ovog fenomena, kao što su naprimjer mentalni dodiri i izlječenja od duševnih povreda i rana, koji se ne bez razloga mogu objasniti i velikom ponudom ispovijedi na gotovo svim velikim svjetskim jezicima.

Međugorje privlači i veliki broj mladih katolika iz cijeloga svijeta, koji se u Hercegovini okupljaju tokom ljeta na posebnom godišnjem festivalu mladih.

Geografija

Međugorje je naseljeno mjesto u općini Čitluk, koje se nalazi u sastavu Hercegovačko-neretvanskog kantona Federacije južnom dijelu Hercegovine, u Bosni i Hercegovini. Mjesto se nalazi između dva velika geografska područja: na sjeveru planinskog, a na jugu primorskog. Planinski bedem od 2000 m nadmorske visine zadržava strujanje sredozemnih zračnih masa i omogućuje povoljne klimatske uslove za razvoj biljnih kultura na širem području Hercegovine.

Klima

Na klimu u Međugorju utiče blizina Jadranskog mora, reljef i nadmorska visina. Međugorje se nalazi u dijelu Hercegovine, gdje prevladava sredozemna klima, koju karakteriziraju blage zime i topla ljeta. Izrazito kišni mjeseci javljaju se tokom hladnijih godišnjih doba od novembra do februara. Blizina Jadranskog mora tokom zime omogućuje zračenje topline nagomilane u ljetnom razdoblju, čime ublažuje temperaturu zraka. Visoke temperature dostižu maksimum tokom ljetnih mjeseci jula i augusta, i ne rijetko dodirnu i 40. podiok Celzijusove skale. Maksimum oborina u ovom kraju izlučuje se u jesenskim mjesecima, ali se osjeća i u proljeće. Najveća količina oborina padne u novembru i decembru.

Najizraženiji vjetrovi pušu sa sjevera i sjeveroistoka. Bura, taj suhi sjeverni vjetar, puše u većem dijelu Jugoistočne Evrope, a najviše zimi kada je prosječno svaki drugi dan s burom. Nasuprot buri, tokom jeseni i proljeća javlja se i drugi vjetar ovih krajeva: jugo. On puše od pravca Jadranskog mora, a zasićen je vlagom i u jesen donosi kišne oborine u velikim količinama. Znatne je jačine, puše po nekoliko dana i tek poslije pljuskova prestaje.

Vegetacija

Smokva

U ovom dijelu južne Hercegovine pretežito vlada zimzelena vegetacija, te se živopisnost pejzaža održava tokom cijele godine. Njeno zeleno lišće ukras je krečnjačkih brda i obale mora. U neposrednoj blizini Međugorja nalaze se prostrane i bujne hrastove šume, a mjestimično ukrašavaju pejzaže i ostalog dijela Hercegovine.

Kao i u većem dijelu Hercegovina i ovdje rastu neke endemične biljne vrste. Od značajnih sredozemnih vrsta izdvajamo šipak. Njegovi crveni cvjetovi i plodovi su prava atrakcija. Srednjoevropskom flornom elementu pripadaju tilovina, bukva, hrast i bršljan. Evroazijski florni element je obični bor. Atraktivni cvjetovi kadulje, zanovijeti, vriska i drače predstavljaju pravu atrakciju sa svojim cvijetom karakterističnim za hercegovačka brda. Kad procvjetaju, siva krečnjačka brda mijenjaju svoju boju. U proljeće se vide žuti pejzaži zanovijeta, kasnije postanu plavi od kadulje, bijeli od vriska i žutosmeđi od cvjetova drače. Miris cvijeća i svježina zraka djeluju povoljno na ljudski organizam. Pčele rado nastanjuju ovo područje, dajući u košnicama Hercegovine čuveni ljekoviti med.

Osim autohtone prirode i vegetacije, postoje i biljne kulture koje je čovjek donio svojom rukom i uz pomoć plodne podloge i podneblja stvorio je od njih pravu rijetkost. Poznati hercegovački duhan (Nacotinum tabacum) po svojoj kvaliteti spada među najbolje duhane u svijetu. Danas je pak njegova proizvodnja gotovo prestala.

Panorama prirode

Hercegovina i područje Međugorja imaju i drugih vrijednosti i rijetkosti kojima se ponose. Među njih spadaju svakako i čuvena hercegovačka vina Žilavka i Blatina. Ove loze uspijevaju samo u Hercegovini, na njenoj kraškoj podlozi i pod njenom ugodnom klimom Mediterana. Zahvaljujući blagim klimatskim uvjetima i svom položaju, ovaj kraj Bosne i Hercegovine poznat je i po prvim trešnjama, koje sazrijevaju mnogo ranije nego u ostalim krajevima. Istovremeno, krajolik krase i brojne plantaže voća na kojima rastu mnoga stabla trešanja, višanja, šljiva, krušaka, kajsija, breskvi, jabuka, itd. Uz to ovaj dio zemlje je postao jedan od najvećih centara za uzgoj povrća u cijeloj Bosni i Hercegovini.

Stanovništvo

Motiv s kamena

Prema posljednjim procjenama na području Međugorja živi oko 4300 ljudi, među kojima su najbrojniji hercegovački Hrvati. Tokom svoje burne historije na razmeđu velikih carstava i civilizacija ovaj je kraj bio obilježen stalnim migracijama stanovništva. Prije i poslije Prvog svjetskog rata brojni su stanovnici ovoga kraja otišli u svijet zbog velikog siromaštva, ali i progona u novostvorenoj višenacionalnoj državi. Stara ognjišta na hercegovačkom kamenu zamijenili su novi domovi u Južnoj i Sjevernoj Americi. Prava masovna emigracija započinje nakon Drugog svjetskoga rata pod pritiskom službenog Beograda. Početkom 1960-ih godina brojni stanovnici ovog kraja odlaze na tzv. "privremeni rad" u Njemačku, Švedsku, Švicarsku, SAD, Kanadu i Australiju, a dio ih dospjeva i do Južne Afrike i Novog Zelanda.

Nacionalni sastav, 1991.

ukupno: 1.367

  • Hrvati - 1.356 (99,19%)
  • Srbi - 1 (0,07%)
  • ostali, neopredijeljeni i nepoznato - 10 (0,73%)

Također pogledajte

Vanjski linkovi

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: