Oscar Wilde

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Oscar Wilde
Example alt text
Irski pisac
Rođenje 16. oktobar 1854.
Dublin, Irska
Smrt 30. novembar 1900.
Pariz, Francuska

Oscar Fingal O'Flahertie Wills Wilde (Dublin, 16. oktobar 1854. - Pariz, 30. novembar 1900.) je bio irski dramski pisac, pjesnik i pisac brojnih novela i pripovijetki te jednog romana. Bio je jedan od najuspješnijih dramskih pisaca kasne viktorijanske ere u Londonu i jedna od najvećih zvijezda svog vremena. Ostao je poznat kako po svojim popularnim dramama i britkom jeziku tako i po svom homoseksualnom privatnom životu, te po suđenju i služenju kazne za nedolično ponašanje.


Biografija[uredi | uredi izvor]

Oscar Wilde je rođen 16. oktobra 1854. godine u Dublinu u Irskoj, dvije godine nakon starijeg brata Wiliama. Pohađao je "Trinity College" u Dublinu od 1871.- 1874. godine, a potom je dobio stipendiju za koledž Magdalen u Oxfordu, koji je počeo pohađati 1875. godine. Najveći uticaj na Wildea kao umjetnika u to vrijeme su imali: Charles Algernon Swinburne, Walter Pater i John Ruskin. Dok je pohađao Oxford, imao je problema s profesorima zbog svog ekscentričnog ponašanja. Tokom 1875. i 1876. godine Wilde objavljuje poeziju u nekoliko književnih časopisa. 1876. godine se ponovo našao u Irskoj zbog smrti oca i nastavlja s objavljivanjem poezije a 1878. godine dobija nagradu sira Rogera Newdigatea, godišnju nagradu koja se dodjeljuje oksfordskim studentima za najbolji sastav u stihovima na engleskom jeziku, i to za svoju pjesmu Ravenna. Uskoro napušta Oxford i odlazi u London, gdje polako stječe popularnost među književnicima. Stekavši popularnost kao književnik, 1882. godine odlazi u Sjedinjene Američke Države. Poslije povratka iz SAD-a, živio je nekoliko mjeseci u Parizu. 1884. godine ženi se u Londonu sa Constance Lloyd, kćerkom bogatog savjetnika engleske kraljice, i dobija dva sina Cyrila i Vyvyana. Tokom tih godina Wilde je radio kao novinar a pored toga je i dalje pisao poeziju i drame. 1890. godine objavio je svoje najčuvenije djelo, roman Slika Doriana Greya. U to vrijeme je Wilde doživio najveću slavu.

Seksualnost Oscara Wildea[uredi | uredi izvor]

Oscar Wilde je smatrao da pripada kulturi muške ljubavi koja je inspirirana grčkom tradicijom pederastije, te je za svoj seksualni identitet sam nazvao sokratskim. Wilde je, međutim, imao značajne odnose prvenstveno s muškarcima ali i sa ženama (uključujući njegovu suprugu). Održavao je odnose s Frankom Milesom, Robbiejem Rossom i lordom Alfredom Douglasom. Povremene seksualne odnose imao je s mladićima, obično pripadnicima radne klase. U ljeto 1891. godine upoznaje dvdesetogodišnjeg lorda Alfreda Douglasa, te s njim započinje odnos koji nije bio zasnovan na seksu.

Suđenje, izdržavanje kazne i smrt[uredi | uredi izvor]

Otac lorda Alfreda Douglasa John Sholto Douglas, 9. markiz od Queensberryja, poznat po svojim bezrezervno iskazivanih mišljenja, vjerovao je da se njegov sin kvari u ovom društvu. Nakon niza sukoba Queensberryja i Wildea uslijedila je tužba koja je u javnost iznijela detalje privatnog života Oscara Wildea. Među ostalim, Wilde je tokom suđenja optužen za perverziju u svojim umjetničkim djelima, naročito u romanu Slika Doriana Graya.

Nakon ove parnice pokrenuta je tužba protiv Oscara Wilde za (en:"gross indecency", odnosno nedolično i nepristojno ponašanje, a suđenje je počelo 26. aprila 1895. Suđenje je završeno tako što porota nije mogla se dogovoriti oko odluke, te je Wildeu određena kaucija, koju je najvećim dijelom platio svećenik Stewart Duckworth Headlam zbog neslaganja s načinom na koji su mediji i javnost napadali Wildea tokom suđenja. Završno suđenje je održano i 25. maja 1895. je donesena presuda kojom se Wilde osuđuje na dvije godine prisilnog rada. Kaznu je počeo služiti u londonskim zatvorima Pentonville i Wandsworth, a u novembru iste godine premješten je u zatvor u Readingu u blizini Londona. Wilde je pušten na slobodu 19. maja 1897., nakon što mu je u zatvoru zdravlje postalo ozbiljno narušeno. Živio je u Parizu, gdje je i umro od meningitisa 30. novembra 1900. godine. Ukopan je prvo na groblju Cimetière de Bagneux u Parizu, a poslije premješten na groblje Père Lachaise.

Sjećanje na pisca[uredi | uredi izvor]

Stogodišnjica smrti slavnog pisca bila je obilježena istovremeno u Parizu, Londonu i Dublinu. U Londonu je lord Douglas, unuk Wildeovog najpoznatijeg ljubavnika Bosieja, svirao polku na klaviru za predsjednicu Irske Mary McAlis. Irska predsjednica je svečano otvorila londonsku izložbu o Oscaru Wildeu u Britanskoj biblioteci. U Dublinu je komemoracija prošla najskromnije – okupljanjem nekoliko desetina ljubitelja ispred Wildeove rodne kuće, gdje je danas prometna stanica metroa. Interesantno je da su i Dublin i London tek nedavno podigli spomenik Oscaru Wildeu. U Londonu je spomenik 1998. godine ponosno otkrio britanski ministar za kulturu Chris Smith, inače otvoreni homoseksualac. On je zahvalio Wildeu što je dao svoj život da bi danas zaživjelo društvo koje tolerira različitosti. Na spomeniku su uklesana Wildeove riječi:

"Svi smo mi u provaliji, samo neki gledaju u pravcu zvijezda."

U Dublinu je Wildeov spomenik poznat po skupocjenom metalu od kojeg je njegov kaput izrađen.

Wildeova djela[uredi | uredi izvor]

Priče[uredi | uredi izvor]

  • Sretni princ, 1888.
  • Sebični div, 1888.
  • Odani prijatelj, 1888.
  • Infantin Rođendan, 1888.
  • Neobična raketa, 1888.
  • Zločin lorda Arthura Sevilla, 1891.
  • Duh iz Cantervillea, 1891.
  • Mladi kralj, 1891.
  • Ribar i njegova duša, 1891.
  • Dijete zvijezda, 1891.

Pjesme[uredi | uredi izvor]

  • Ravenna, 1878.
  • Pjesme (Poems), 1881.
  • Sfinga (The Sphinx), 1894.
  • Balada o tamnici u Readingu (The Ballad of Reading Goal), 1898.

Pjesme u prozi[uredi | uredi izvor]

  • Umjetnik, 1894.
  • Sljedbenik, 1894.
  • Gospodar, 1894.
  • Učitelj mudrosti, 1894.

Roman[uredi | uredi izvor]

Drame[uredi | uredi izvor]

  • Vera; ili, Nihilisti, 1880.
  • Vojvotkinja od Padove, 1883.
  • Salome, 1894.
  • Lepeza lady Windermere, 1893.
  • Nemoćne žene, 1894.
  • Idealni muž, 1899.
  • Važno je zvati se Ernest, 1899.
  • Florentinska tragedija i La Sainte Courtisane (Sveta kurtizana) - fragmentarno

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Wikicitat
Wikicitat: Oscar Wilde
Commons
Commons: Oscar Wilde