Drama

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije

Slika:Knjizevnost.png
Ovaj članak je dio
serije o književnosti
Bosanska književnosti

Autori - Djela

Historija književnosti

Antička - Rimska - Srednjovjekovna
XVI vijek - XVII vijek
XVIII vijek - XIX vijek XX vijek - XXI vijek

Vrste književnosti

Drama - Poezija - Proza

Kategorije književnosti

Autobiografija - Biografija
Dječja literatura - Dnevnici
Fantastika - Pjesništvo

Književnost na stranim jezicima

Američka - Arapska
Engleska - Francuska
Grčka - Hrvatska
Irska - Italijanska
Kineska - Njemačka
Perzijska - Ruska
Slovenska - Srpska
Španska

Drama je žanr u književnosti, koji je nastao za vrijeme antičke Grčke i koji se i danas razvija. Drama je književno dijelo, koje uglavnom služi javnom izvođenju u pozorištu. Tokom 18. i 19. vijeka, opera je nastala kao kombinacija drame, poezije, i muzike.

Osnovne podvrste drame su: tragedija, komedija i drama u užem smislu, koje se prvo pojavljuju nekoliko vijekova prije naše ere. Starogrčka drama je prema legendi nastala za vrijeme vjerskog festivala, kada se jedan pjevač odvojio od zbora i počeo pjevati sam. Grčka tragedija se u glavnom bavila poznatim historijskim i mitološkim temama. Tragedije su, slično kao i danas, radovi ozbiljnijeg i težeg karaktera i tiču su se uglavnom ljudskih tragičnih sudbina. Za razliku od njih, komedije su većinom vedrijeg karaktera i gotovo uvijek imaju sretan završetak. Grčki festivali bi obično imali tri tragedije i jednu komediju.

Drama se razlikuje od drugih knjizevnih djela po tome što se sav tekst izvodi u glumačkoj realizaciji. Danas drama nastaje suradnjom autora scenografa,kompozitora i glumaca, dok je u staroj Grčkoj na početku stvaranja drame pjesnik /pisac/ ujedno i režiser, glumac, koreograf, kostimograf i kompozitor. Važan faktor kod izvođenja nekog dramskog teksta jeste publika. Glumci i publika stvaraju poseban odnos. Od publike zavisi uspješnost drame a od glumca da prestavi tekst na pravi način.

Platon kaže u svojoj knjizi “Država” da drama podražava najraznovrsnije pojave: muškarce i žene, mladiće i starce, vrlinu i nevaljstvo, ljepotu i rugobu; zatim kovače, zanatlije, veslače na galijama i njihove komadante; pa trzanje konja i riku bikova, šum rijeka, hučanje mora i pucanje gromova; najzad, fijuk vijetra, pljusak leda, škripanje osovina i točkova, pa ne samo tonove svih mogućih instrumenata nego i lajanje pasa, bleku ovaca i cvrkutanje ptica. Sve ovo je bila zadaća glumca u staroj Grčkoj, na početku samo jednog a kasnije dolazi do uvođenja drugog pa i trećeg glumca. Također glumci su bili samo muškarci.