Lirska pjesma

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Molimo vas, pomozite unaprijediti članak pišući ili ispravljajući ga u enciklopedijskom stilu.
Edit-delete-not encyclopedic.svg
Trenutna verzija ovog članka je napisana neformalnim stilom i podsjeća na priču, a ne na enciklopedijski članak.
Da bi zadovoljio standarde Wikipedije i neutralno gledište, ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Wikitext.svg Ovom članku ili dijelu članka nedostaju interni linkovi.
Nakon dodavanja internih linkova uklonite ovaj šablon.

Kratke stihovane vrste upravo zbog dviju bitnih osobina, stihova i kratkoće, ostvaruju tip književnog izražavanja u kojem tek neke mogućnosti jezičkog kazivanja najlakše, pa prema tome i najviše, dolaze do izražaja. Zbog kratkoće riječ kao riječ, svaka riječ napose, i sasvim posebni, neuobičajeni odnosi među riječima postaju izuzetno važni, a zbog stihovane organizacije govora ritam i određeni zvukovni odnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i veću od važnosti uobičajenih značenja pojedinih riječi. Otuda se lahko zapaža određena srodnost između lirske poezije i muzike. Tako i sama riječ lirika (prema starogrčkom instrumentu lyra) upućuje na tijesnu vezu između tog tipa književnosti i muzike.

Lirska poezija nastala je po svoj prilici u svojevrsnom sinkretizmu (prema grčkom synkretismos, stapanje, sjedinjavanje) govora, plesa, muzike, glume i književnosti, tj. niza elemenata od kojih su se kasnije razvile zasebne umjetnosti. Zato i prihvatanje lirskog govora, odnosno razumijevanje lirike, nosi u sebi široke mogućnosti jedinstvenog razumijevanja svih vidova izražavanja jezika, pa čak i ne samo jezika, takvog razumijevanja u kojem je gotovo nemoguće odjeliti osjećaj za ritam i muziku od shvatanja značaja pojedinih riječi.

Lirska pjesma govori čitaocu, odnosno slušaocu, svojevrsnim jedinstvom zvuka i smisla. Ona pobuđuje najdublje osjećaje, a spoznaju neposredno povezuje s tim osjećajima u jedinstvo koje ispunjava izvanrednim dojmom kako stvaraoca tako i čitaoca. Taj je dojam često i sam ono o čemu lirika govori.

Zbog sažetosti jezičkog izraza, zbog naglašavanja osjećajnog dojma, zbog inzistiranja na ritmu i zvuku odnosno na jedinstvu ritma i zvuka riječi s njihovim značenjem, lirska poezija odlikuje se i posebnim odnosom prema onom o čemu se u njoj govori. Sve o čemu lirika govori izraz je neposrednog, trenutnog i ličnog iskustva u kojem se gube sve razlike između subjektivnog i objektivnog, vanjskog i unutrašnjeg, pojedinačnog i općenitog, „ja“ i svijeta. Zbog toga se lirska poezija smatra subjektivnom za razliku od objektivnosti epske poezije i proze, čime se želi naglasiti da lirika ne može opisivati događaje ni izricati općenito važne misli, nego može isključivo tek govoriti o neposrednom osobnom iskustvu.

I kad opisuje neki događaj, i kad naizgled govori samo o nekom općim misaonim stavovima, prava lirika pronalazi poseban, vlastiti aspekt pristupa zbilji, takav aspekt s kojeg i uobičajene stvari, događaji i misli dobijaju sasvim nove smislene dimenzije.

Struktura lirske pjesme

Zbog kratkoće i sažetosti izraza lirska pjesma je, naizgled, veoma jednostavna. U njoj se obično tek u nekoliko rečenica iznosi neki doživljaj, neki pejzaž, predmet ili osoba, ili se pak izražava neka misao. Međutim, jednostavnost uspjele lirike rezultat je složene strukture, takve strukture u kojoj čitav niz elemenata nerazdvojno učestvuje u istoj svrsi: ostvarenju posebnog dojma. Upravo zbog njene savršene cjelovitosti, liriku je veoma teško analizirati.

U svakoj analizi, odnosno pokušaju rastavljanja pjesme na sastavne dijelove, postoji opasnost da se cjelovit dojam izgubi u nepovrat i da se zbog lakše uočljivih osobina previde sitni detalji o kojima najviše ovisi mogućnost prihvaćanja teksta pjesme na taj način da se njegov smisao ostvaruje u cjelokupnom iskustvu i tako omogućuje da pjesmu shvatimo upravo kao pjesmu. Pri tome ne valja zaboraviti kako stvarno razumijevanje lirike, možda još u većoj mjeri nego što je to slučaj u epici, u drami ili u prozi, zavisi od nekih preduslova: o sposobnosti čitaoca (odnosno slušatoca), o njegovom obrazovanju i osjetljivosti upravo za lirski izraz, o poznavanju tradicije unutar koje je pjesma napisana, o poznavanju jezika te književne problematike izraza. Osim ovoga, lirika se ne može uvijek i svugdje prihvatiti i razumjeti kao lirika.

Osnovnu strukturu lirske pjesme, takvu strukturu na osnovu koje se može govoriti o osobitostima lirike (posebno u odnosu prema epskoj poeziji), može se najlakše zapaziti razmotri li se tema, kompozicija, jezik i ritmička organizacija pjesme. Što se tematike tiče, može se reći da su teme lirskih pjesama, doduše, načelno neograničene – lirika govori o svemu o čemu se uopće može govoriti – ali se poredbenom analizom ipak može ustvrditi:

  1. pokušaji da se lirski izraz potpuno odvoji od značenja nisu doveli do uspjelih ostvarenja te, prema tome, svaka lirska pjesma ipak govori o nečemu. To će reći da riječi u njoj zadržavaju neko značenje, premda je to značenje često veoma različito od uobičajenih značenja (upravo se stoga tema lirske pjesme mora uzeti kao element u analizi).
  2. određene teme (odnosno grupe tema) ipak se u lirici javljaju češće od ostalih. Tipično lirske teme mijenjaju se, doduše, tokom vremena – variraju od epohe do epohe – ali zadržavaju (barem u lirici evropskog kulturnog kruga) sklonost prema izražavanju nekih odlučujuće važnih i tipičnih ljudskih situacija te takvih odnosa u kojima je čovjek okrenut vlastitoj unutrašnjosti. To su teme vezane s ljubavlju, smrću (odnosno susretom sa smrću), prolaznošću, zavičajem, s onim što je čovjeku božansko i sveto te, posebno u novije vrijeme, sa samim pjesništvom.

Svi su ovi motivi, naravno, vezani zajedničkom temom, osobinama pjesnika, a raspoređeni su u cjelinu tako što se prvi motiv najprije razvija daljim slijedom opisa osobina pjesnika, a zatim zaključuje ponavljanjem prvog motiva uz određenu varijaciju: u početku "pjesnici su čuđenje u svijetu", na kraju "pjesnici su vječno treptanje u svijetu". Pojednostavljeno rečeno, ovo je jedan od tipičnih načina na koje se povezuju motivi u lirici.

U lirici nema pripovijedanja ni dugih opisa, pa prema tome cjelina ne može biti postignuta zatvaranjem "između" početka i završetka onog što se pripovijeda, niti nekom iscrpnošću opisa koji zahvaća cjelinu opisanog. Lirika stoga navodi niz asocijacija uz glavni motiv. Jedan motiv razvija se bilo nizanjem paralelnih motiva s manjim varijacijama, bilo određenim kontrastima, pri čemu logika istovjetnosti i suprotnosti u značenjima biva neprihvatljiva i neshvatljiva ne uvažimo li određena ponavljanja u zvuku i određenu zvukovnu organizaciju, a također izuzetna značenja do kojih dolazi kako zbog ritma i zvuka, tako i zbog naročitog rasporeda riječi u stihovima te zbog posebnog rasporeda stihova u pjesmi.

Jezik i ritmička organizacija lirske pjesme pri tome se ne mogu uopće razmatrati odvojeno od teme i kompozicije. Način na koji je u lirskoj pjesmi obrađena tema potpuno zavisi od uspješnom pronalaženju jedinstva ritma, zvuka i značenja riječi, takvog jedinstva kakvo omogućuje da sve komponente strukture pjesme ravnopravno djeluju u ostvarivanju onog smisla koji na čitaoca ostavlja najdublji dojam, naravno, ako je on uspio sve izražajne elemente prihvatiti u vlastitom iskustvu i povezati ih tako kao nosioce značenja.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: