Pedofilsko zbližavanje

Pedofilsko zbližavanje ili pedofilno približavanje (eng. child grooming) je pojava pokušaja ili ostvarenja pedofilskog približavanja i uspostavljanja kontakta s djecom, s krajnjim ciljem ostvarenja seksualnog kontakta, smanjenjem seksualnih barijera i inhibicije kod djeteta.^[1]

Na mnogim jezicima, kao i u bosanskom ovaj termin se obično poistovjećuje sa "pedofil", iako to nije isto. Čak i seksualno zlostavljanje u porodici može biti proces groominga, u kojem se počinilac, u normalnim porodičnim odnosima, korak po korak, 'preusmjeritava' na seksualni odnos. Međutim, ni svaki pedofil koji ostvaruje kontakt s djecom nema za cilj da ima spolni kontakt s djecom. Postoji, dakle, opravdanje i potreba za razlikovanje između seksualnog približavanja i drugih prijateljskih kontakata između pedofila i dijeteta. Nije sve pedo što ostvaruje seksualni kontakt, a ni svi pedofili nemaju seksualni kontakt s djecom.

Dakle, pedofilsko zbližavanje se odnosi na pojave sprijateljivanja i uspostavljanja emocionalne veze s djetetom, a ponekad i unutar porodice, za smanjivanje inhibicije žrtve u cilju seksualnog zlostavljanja djece. To je uvlači maloljetnika u trgovinu djecom i nelegalne poslove, kao što su dječija prostitucija ili proizvodnja dječije pornografije. To je ponašanje koje je karakteristično za pedofiliju.

Ovaj zločin je na različite načine obuhvaćen Međunarodnom konvencijom o suzbijanju trgovine ženama i djecom, koji je dogovoren 1921. godine, kao multilateralni sporazum Lige naroda koja se bavila problemom međunarodne zlonamjernom trgovine ženama i djecom. U slučaju seksualnog groominga, dječje pornografske slike se često prikazauju djeci, kao dio procesa zbližavanja.

Oni mogu davati poklone ili novac djetetu bez ikakvog razloga, kao i pokazivati video ili foto pornografiju, u nadi da bi će dijete lako prihvati takve postupke i normalizirati ponašanje.^[2]^[3]^[4]

Pritvoreni napasnici mogu jednostavno govoriti o seksualnim temama. Ovo su samo neke od metoda djeteta koje takve osobe mogu koristiti za sticanje povjerenje i naklonosti djeteta, kako bi mu učinili ono što žele. Događaju se i grljenje i ljubljenje ili drugi fizički kontakt, čak i kada dijete to ne želi. To je samo jedan od načina da se približe žrtvi. Mogu razgovarati o problemima koji se normalno diskutuju između odraslih, ili barem ljudi iste dobi. Teme mogu uključivati i bračne probleme i druge sukobe. Oni mogu pokušati steći povjerenje roditelja djeteta do prijateljstava, sa ciljem jednostavnijeg pristupa djetetu. Zlostavljač može tražiti mogućnosti da ima više vremena da ostane sama sa djetetom. Zabilježeno je da to može učiniti nudeći čuvanje djece. Mogu i pozvati dijete na spavanje, što daje mogućnost da spavaju u istoj sobi, ili čak istom krevetu s djetetom.^[5]

Osumnjičeni za takve aktivnosti kao što su online komunikacije su pravdali razvijanjem tzv. "odbrambenih fantazama", tvrdeći da samo izražavaju fantazije i ne planiraju buduće devijantno ponašanje. U SAD-u, sudska praksa pravi razliku između ta dva tipa i nekih drugih slučajeva optuženih za "grooming", koji su se uspješno koristili u odbrani.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

^ http://www.pandys.org/articles/sexualabusegrooming.html Arhivirano 18. 12. 2015. na Wayback Machine, Child Sexual Abuse and the Grooming Process.
^ Lewis H. J. (1992). Trauma and recovery. BasicBooks, New York, ISBN 0-465-08766-3.
^ Hunt N. C. (2010). Memory, war and trauma. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 978-0-521-71625-3.
^ Scaer R. C. (2005): The trauma spectrum: Hidden wounds and human resiliency. Norton, New York, ISBN 0-393-70466-1.
^ http://www.ceop.police.uk/Documents/ceopdocs/ceop_thematic_assessment_executive_summary.pdf%7Cformat=PDF%7Cwebsite=ceop.police.uk^{[mrtav link]}, Executive summary CEOP thematic

[1] ttp://www.pandys.org/articles/sexualabusegrooming.html Arhivirano 18. 12. 2015. na Wayback Machine, Child Sexual Abuse and the Grooming Process.

[2] Lewis H. J. (1992). Trauma and recovery. BasicBooks, New York, ISBN 0-465-08766-3.

[3] Hunt N. C. (2010). Memory, war and trauma. Cambridge University Press, Cambridge, ISBN 978-0-521-71625-3.

[4] Scaer R. C. (2005): The trauma spectrum: Hidden wounds and human resiliency. Norton, New York, ISBN 0-393-70466-1.

[5] ttp://www.ceop.police.uk/Documents/ceopdocs/ceop_thematic_assessment_executive_summary.pdf%7Cformat=PDF%7Cwebsite=ceop.police.uk^{[mrtav link]}, Executive summary CEOP thematic

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]