Površinska svjetlost

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Površinska svjetlost je sjajnost određenog dijela neba [1]. Ona se koristi u astronomiji za obuhvatanje sjajnosti svemirskih objekata poput galaksija koji zauzimaju veliki prostor. [2]

Ona se izražava u sjajnosti po prostornom uglu s mjernom jedinicom:


[1] [2] .


Svjetleće površine se na Zemlji izražavaju:


[3]


Za upotrebu u astronomiji ove mjerne jedinice se preračunavaju.

Površinska svjetlost se izračuna za svaki objekat i neovisina je od razdaljine. [2]


Oko 50% do sada otkrivenih galaksija imaju veoma slabu površinsku svjetlost. [4] Njihove zvijezde su relativno mlade odnosno nerazvijene zbog odsustva teških elemenata. [4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Svjetlost i površinska svjetlost, članak s portala na astronomskom univerzitetu u Michiganu, SAD Arhivirano 4. 3. 2016. na Wayback Machine učitano 11.01.2014 eng.
  2. ^ a b c Površinska svjetlost, članak s portala na astronomskom univerzitetu u Goetingenu, Njemačka Arhivirano 27. 3. 2019. na Wayback Machine učitano 11.01.2014 njem.
  3. ^ Peter Podlipnik, Svetlotehnički priručnik, ELEKTROKOVINA Maribor, 1978, ELKO 985 138 P sh.
  4. ^ a b Galaksije sa slabom površinskom svjetlošću, članak iz enciklopedije COSMOS na astronomskom univerzitetu u Swinburnu, Australija učitano 11.01.2014 eng.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Površinska svjetlost, lekcija na univerzitetu astronomije i fizike Ontario Kanada učitano 12.01.2014 eng.