Razgovor:Zagor
 | Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete predlagati izmjene na članku.
|
sa članka:
Stvaranje[uredi izvor]
Sergio Bonelli je bio strastveni ljubitelj filmova, te se u mnogim Zagorovim pričama i likovima može jasno uočiti da je crpio inspiraciju iz njih.
Uočava se snažan utjecaj B - filmova iz pedesetih i šezdesetih(Čudovište iz crne lagune, Čovjek vuk, Drakula...).[1] Lik Zagora je kreiran kao kombinacija elemenata više strip junaka koji su se dopadali samome Bonelliu(Phantom, Tarzan, Mandrake...). "Dozvao sam u sjećanje sve likove i pustolovine koje su me u mladosti uzbudile, prestrašile, zabavile i ... Frankensteinov je naučnik počeo slaganje, komadić po komadić, svojega stvorenja...", objašnjava autor.[2] Bonelli je želio stvoriti strip koji će privući mlađe čitaoce, ali koji će ipak održati određenu dozu ozbiljnosti. Radnja je smještena u prvoj polovici 19. vijeka, u izmišljenome području Darkwood, koji se nalazi na granici Penyslavanije, Zapadne Virginije i Ohija. Iako se koristio i znanstvenim magazinima i knjigama, autor je svjesno stvorio Darkwood kao svijet po svojoj volji u kojem je sve moguće(Zagor se ponekad kreće tako da skače sa lijane na lijanu, iako njih nema u Sjevernoj Americi). O tome Bonelli kaže : "Mislim da je važno za scenaristu imati na raspolaganju svijet gdje se neće morati svaki čas boriti s pitanjima kako to i kako ovo."[3] Bonelli je Zagora smjestio u vremensko razdoblje i atmosferu njemu dragih romana "Betty Zane" autora Zane Greya i "Posljedni Mohikanac" autora Jamesa Coopera, a veliki utjecaj na scenaristu Zagora imao je i strip "Wheeling" autora Hugo Pratta. Grafički otac Zagora Gallieno Ferri o Darkwoodu kaže: "U nedostatku precizne dokumentacije, nacrtao sam močvaru iz mašte, usred imaginarne šume koju sam stvorio po uzoru na šume iz Tarzana, iz filmova koje sam gledao, iz mojih dječačkih snova. Tek se kasnije počelo voditi računa o historijskoj i antropološkoj stvarnosti. Filmovi, stripovi, sve je postalo dokumentarnije i realističnije."[4] Ali Zagorov pustolovni duh vodi ga često daleko od Darkwooda, čak i izvan Sjeverne Amerike. Osim uobičajnih prodavača alkohola Indijancima, ratobornih Indijanaca, vojnika usijanih glava, među Zagorovim protivnicima redali su se i Kozaci, vukodlaci, vampiri, vanzemaljci, Vikinzi, samuraji... Što se tiče Zagorovog izgleda, Ferri objašnjava: "Zagor je nastao iz ideje Sergia Bonellija koju smo zajedno razradili. Što se tiče njegova lica, fizionomije i pokreta, na početku mi je kao model poslužio Robert Taylor, no s obzirom da je Zagor neka vrsta Tarzana(sličan mu je i po imenu), bilo je neizbježno da me za njegove akrobacije po drveću i lijanama inspiriraju stripovi(jako sam cijenio table Burnea Hogartha i Russa Manninga) i filmovi u kojima je glavni lik bio Tarzan. Moj je idol bio Johnny Weissmuller, ali sviđao mi se i Gordon Scott, mišićavi Tarzan, koji je bio vrlo popularan u razdoblju kada sam stvorio Zagora. No vodio sam računa o tome da zagor dobije izraženu, ali ne previše naglašenu muskulturu, jer nisam htio stvoriti pretjerano snažnog junaka. U svakom slučaju, nakon nekog vremena Zagor je počeo sličiti na mene samoga."[5] Zagorov najbolji prijatelj i sidekick Chico je inspirican Panchom, prijateljom Cisco Kida iz istoimenog stripa Reda Reeda i Josea Salinasa, te Sancho Panzom, a odnos njega i Zagora je donekle baziran na odnosu Don Kihota i Panze.
- ^ Moreno Burattini, Gigant Zagor br. 5 "Dvorac na nebu", Ludens, Zagreb, 2010, str. 11.
- ^ Graziano Frediani, "Tisuću Zagorovih svjetova", Ludens, Zagreb, 2007, str. 19.
- ^ Moreno Burattini, Gigant Zagor br. 5 "Dvorac na nebu", Ludens, Zagreb, 2010, str. 8.
- ^ Moreno Burattini, Graziano Romani, "Gallieno Ferri - Život sa Zagorom", Ludens, Zagreb, 2011, str. 31.
- ^ Moreno Burattini, Graziano Romani, "Gallieno Ferri - Život sa Zagorom", Ludens, Zagreb, 2011, str. 29.