Rudolf Tenies
Rudolf Tenies bio je arhitekta, rođen 1869 u Ljubljani, a umro 1929. godine. Završio je Akademiju likovnih umjetnosti, Arhitektonski odsjek. Bio je član je Društvo inžinjera i arhitekata u Slavoniji i Hrvatskoj 1897. Nakon toga dolazi u Sarajevo i postaje član Tehničkog kluba u Sarajevu. Od 1904. Radio je u građevinskom odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu. Za civilnog arhitektu za Bosnu i Hercegovinu postavljen je 1910. Od 1918 seli se u Ljubljanu gdje je sa bratom osnovao građevinsku firmu Obnova.
Svoja najbolja djela Tenies ostvario je u duhu secesije. Gotovo sve njegove građevine karakteriše statična i simetrična kompozicija masa, a ritmizaciju pročelja postiže koncentracijom dekorativne plastike. Repertoar dekorativnih elemenata je raznolik – od geometrijske stilizacije do baroknih kartuša. Rađen je različitim materijalima i tehnikama. U odnosu na druge, Tenies je kao arhitekt svojim djelima uvijek davao nešto od skulpturalnosti i plastičnosti ujedinjenih sa konstruktivno prostornim i funkcionalnim sadržajima. Njegova djela se ističu i prepoznaju po snažnijoj arhitektonskoj artikulaciji pročelja zgrade, po bogatijoj profilaciji krovnih dijelova koji kod njega zaslužuju naziv pete fasade. Više nego iko iz njegove generacije arhitekata on je skulptor i pjesnik u arhitekturi. Njegovi kasniji radovi oslobođeni su u potpunosti historicizma.
U njegovoj arhitekturi iz dvadesetih godina XX stoljeća, primarni činilac postaje funkcija, te se po tome može smatrati jednim od začetnika rane moderne arhitekture u Bosni i Hercegovini.[1]
Ostvarenja[uredi | uredi izvor]
- Osnova za morsko kupalište u Crikvenici 1896. Projekat je predstavljen na milenijumskoj izložbi u Budimpešti 1896.
- Zgrada srpsko-pravoslavne mitropolije u Sarajevu 1898.
- Enterijer istočne dvorane u Narodnom pozorištu 1900.
- Kasarna na Bistriku
- Škola u Banjoj Luci 1900.
- Nekoliko stambenih zgrada u Sarajevu i jedna u Foči
- Gradsko kupatilo u Mostaru 1911. [2]
- Salomova palata 1911. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine[3]
- Banka na Obali 1913. Proglašena je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine[4]
Literatura[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ "Nedžad Kurto: ARHITEKTURA BIH- Razvoj bosanskog stila, strana 318". Kulturno naslijeđe, Sarajevo. Pristupljeno 9. 2. 2017.
- ^ "Sanja Zadro MOSTARSKA ARHITEKTURA OD 1850. DO DRUGOGA SVJETSKOG RATA -DOKTORSKI RAD" (PDF). Sveučilište u Zagrebu - Filozofski fakultet, 2017. Pristupljeno 13. 9. 2016.
- ^ "Salomova palata u Sarajevu". kons.gov.ba. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]
- ^ "Zgrada Banke na Obali". Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2016.[mrtav link]