Semitski jezici

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Semitski jezici su porodica jezika koje govori nekih 370 miliona ljudi, uglavnom širom Bliskog Istoka, gdje su ovi jezici vjerovatno nastali, kao i u Sjevernoj i Istočnoj Africi. Ovi jezici su sjeveroistočna potporodica afroazijskih jezika. Među najzastupljenijim semitskim jezicima su arapski (260 miliona govornika), amharski (17 miliona govornika), jevrejski (6 miliona govornika) i tigrinja jezik (5,7 miliona govornika). Naziv "semitski" potiče iz 1781.g. i skovao ga je August Ludwig von Schlozer. Semitski jezici se dijele na istočne (u koje spada akadski, te njegovi kasniji dijalekti asirski i babilonski), zatim jugozapadne(u koje spadaju arapski, te etiopski jezici) i sjeverozapadne (u koje se ubrajaju aramejski i kaneanski). u kaneanske jezike spadaju feničanski, ugaritski, hebrejski, amoritskii moabski)

Jedna od osnovnih zajedničkih odlika semitskih jezika jeste trokonsonantski diskontinutirani korijen. Tri konsonanta nose značenje koje se unutarnjom vokalnom fleksijom diferencira. Tako u arapskom jeziku korijen K T B nosi ideju pisanja, pa je ketebe-pisati, kitab-knjiga, katib-pisac, mekteb-kancelarija, mektub-napisano, mektebetun-biblioteka itd.

Pismo[uredi | uredi izvor]

Semitski jezici su jedni od ranih jezika koji su imali pismo.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]