Spavanje

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Spavanje na klupi

Spavanje je prirodno stanje promijenjenog stanja svijesti (redukovane svijesti), koje se u čovjekovom životu izmjenjuje sa stanjem budnosti. Stadiji spavanja i budnosti pravilno i ciklični se izmjenjuju, tj. predstavljaju jedan od značajnih bioloških ritmova. Općenito, spavanje se opisuje kao stanje relativnog mirovanja organizma, a fiziološki gledano, ono se određuje kao stanje smanjene integracijske funkcije nervnog sistema.

U toku spavanja opća aktivnost je smanjena, što znači da, izostaju reakcije na većinu podražaja iz okoline, smanjena je aktivnosti skeletnih mišića, smanjen je i veći broj vegetativnih funkcija (puls, krvni pritisak, tjelesna temperatura, disanje), pri čemu prevladava rad parasimpaticusa, a mijenjaju se biopotecijali mozga. Psihička aktivnost tokom spavanja također je smanjena i značajno promijenjena. Javlja se u obliku povremenih snova.

Faze spavanja[uredi | uredi izvor]

Postoje četiri faze non-REM spavanja. Spavanje započinje fazom koja se naziva sinhronizirano spavanje. Ova faza ima četiri podfaze:

  1. FAZA: (prvih 10 min.) aktivnost je desinhronizirana; izmjenjuju se brzi valovi: -alfa (8-12 Hz) i -theta valovi (3.5 - 7.5 Hz)
  2. FAZA: (traje 15 min.): na EEG snimci su theta valovi s tzv. K-kompleksima (jedna izrazita negativna i izrazita pozitivna defleksija) i vretena spavanja = salve valova (12-14 Hz) koje se javljaju 2-5 puta u minuti. Neki autori smatraju da su K-kompleksi i vretena spavanja posljedica mozgovnih mehanizma koji smanjuju osjetljivost na okolne podražaje
  3. FAZA: u 20 - 50 % vremena: δ-delta valovi (male frekvencije, a velike amplitude)
  4. FAZA: δ- valovi u više od 50 % vremena (45 min).

Faze 3 i 4 zajedno se nazivaju sporovalno spavanje (slow-wave-sleep = SWS). Spori valovi pokazuju da je neuralna aktivnost visoko sinhronizirana. Tokom n-REM spavanja u svakoj sljedećoj fazi spavanja srčani ritam i ritam disanja su sporiji nego u prethodnoj fazi i povećava se postotak sporih valova velike amplitude.

Nakon 90 minuta od početka spavanja preko faze 3 i 2 prelazi se u prvu REM fazu. EEG (elektro-encefalo-gram) postaje desinhroniziran s mnogo nepravilnih, brzih valova male amplitude. Tu dolazi do brzih pokreta očiju, po čemu je ta faza i dobila ime RAPID EYE MOVEMENTS = paradoksalno spavanje = desinhronizirano ili d-spavanje, odnosno aktivno spavanje.

Aktivnost moždanih valova u REM fazi jako je velika, pojavljuju se α-alfa valovi koji su karakteristični za budno stanje, i druge tjelesne aktivnosti su pojačane. Zbog toga se REM faza naziva i paradoksno spavanje jer svojom pojačanom aktivnošću odstupa od fizioloških aktivnosti n-REM faze i slična je budnom stanju. U toj fazi često sanjamo. REM faze tokom noći postaju duže (do pola sata), tokom njih se oči spavača pokreću lijevo – desno iza zatvorenih kapaka intenzitetom 50 do 60 puta u minuti, što odražava preveliku aktivnost nervnog sistema. U ovoj se fazi također ubrzava puls, raste krvni pritisak, ubrzava se disanje, javljaju se trzaji mišića i grčevi.

U Dementovu pokusu ispitanici su puštani da spavaju, a kad bi ušli u REM fazu, on bi ih budio, i tako 5 noći uzastopno. Dement je uočio da što je noć odmicala, ispitanici su sve češće ulazili u REM fazu (sanjanje). Tokom prve noći normalnog spavanja ispitanici su proveli oko 60% vremena više u REM fazi nego u noći prije istraživanja. Ovaj fenomen je nazvan “efekt nadoknade REM-a”.

Nakon REM spavanja sve se ponavlja u trajanju od 90-100 minuta. Ranije tokom noći predominantne su faze 3 i 4. Prema jutru faza 4 se gubi, faza 3 se skraćuje, a produljuje se REM faza. Kad osoba zaspi, vanjski podražaji mogu zaustaviti progresiju spavanja, npr. buka u 3. fazi može izazvati vraćanje u 2. fazu, usporiti je ili prekinuti

Sanjanje[uredi | uredi izvor]

Ako se spavajuća osoba probudi u REM fazi, ona će u 80-90 % slučajeva izvijestiti da je upravo sanjala, a ako se probudi u n-REM fazi, ona će to rjeđe izjaviti. Taj postotak sanjana u n-REM fazi varira u različitim istraživanjima između 10 i 70 %, a te se velike varijacije javljaju zbog različitih definicija sna. Neki autori smatraju da je san samo kompleksan dobro definiran doživljaj, dok drugi smatraju da je i neko nejasno iskustvo također san (npr. neka izolirana slika). U tome se sastoji kvalitativna razlika snova koji se javljaju u REM i n-REM fazi. REM san odnosi se na čitav slijed događaja, vizualno je složen i ima radnju koja se doživljava kao realnost, dok se n-REM san više odnosi na neku izoliranu sliku ili čuvstvo. Iako ti doživljaji mogu biti suprotni iskustvu i izvjesnoj logici, za vrijeme sanjanja ne primjećujemo njihovu nelogičnost, odnosno ta nelogičnost nas ne smeta.

U 4. fazi n-REM spavanja može se javiti noćni strah, kao i hodanje u snu. Noćni strah je izrazit osjećaj straha pri čemu se osoba često budi vrišteći! To treba razlikovati od noćne more (izrazito neugodan san) u REM fazi kod ljudi svih dobnih grupa. Noćni strah u n-REM fazi češće se javlja kod djece.

Što se tiče interpretacije snova, psiholozi su dugo bili pod uticajem Freuda, koji je snove smatrao odrazom "potisnutih" i "podsvjesnih" želja i misli, naročito seksualnih konflikata, ali koji su "kamuflirani". Danas se najprihvatljivijim tumačenjem smatra Hobsonova hipoteza sinteze aktivacije: sadržaj snova odražava slučajnu aktivaciju mozgovnih neuralnih krugova, bilo uslijed spontanog izbijanja, bilo uslijed djelovanja podražaja iz okoline, te tendenciju mozga da unese red i smisao toj nestrukturiranoj aktivnosti.

U REM fazi povećana je brzina toka krvi u vidnom području te smanjen protok krvi u donjem frontalnom području, koje je odgovorno za planiranje i organizaciju događaja u vremenu. Time se tumači pojava da se za vrijeme spavanja javljaju jasne vidne slike koje su loše organizirane u vremenu.

Uz noćni san mi također doživljavamo i sanjarenje. Jedan od definicija sanjarenja kaže da je to oblik pažnje usmjerene na primarne psihičke ili mentalne zadaće koje smo dobili ili na predmete koje izravno gledamo i slušamo, a namjeran na nadolazeće epizode osobnih potreba potaknutih unutrašnjim podražajima; sanjarenje je, dakle, jedan oblik budnog stanja. Tokom sanjarenja mi gubimo svijest o izvanjskom svijetu. Sanjarenja se obično događaju onda kada je situacija u vanjskom svijetu dosadna i bez promjena. Svi se slažu da sanjarenje ima ulogu u pripremi za buduće djelovanje (virtualno iskušavanje različitih životnih situacija).

Prema sadržaju postoje četiri vrste sanjarenja:

  • samooptužujuće (što bi bilo da sam to uradio ili rekao, a ne ovo?)
  • dobro kontrolirano i osmišljavajuće (planiranje)
  • autističko (materijal povezan sa noćnim snom probija se i uznemirava svijest)
  • neurotično (fantazije)
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: