Stranac (roman)

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Stranac
Camus23.jpg
Autor Albert Camus
Originalni naziv L'Étranger
Država Francuska
Jezik francuski
Vrsta djela Roman
Izdavač Éditions Gallimard
Datum izdanja 1942
Broj stranica 184
Glavni lik Meursault

Stranac (L'Étranger) je roman francuskog pisca Albert Camusa. Roman je objavljen 1942. godine.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Radnja se odvija pedesetih godina u Alžiru dok je još bio francuska kolonija. Glavni lik je mladić Mersault, službenik u jednom trgovačkom poduzeću koji živi vrlo jednostavnim životom. Jednog jutra dobije obavijest da mu je umrla majka, koja je do smrti živjela u staračkom domu. Mersault je dobio dva slobodna dana da obavi sahranu te boravi kraj odra i hoda u pogrebnoj povorci.

Nakon povratka s pogreba, drugog dana, ode na kupanje s Marijom, lijepom djevojkom koja je s njim radila u poduzeću, potom odu u kino i na kraju završe u krevetu. Sutradan se sprijateljio s jednim svojim susjedom, Raymondom, vulgarnim tipom koji se svađa sa svojom djevojkom i koji nastoji uvući u tu svađu i Mersaulta, i to tako da ga zamoli da umjesto njega napiše djevojci pismo da dođe, kako bi je i sam poslije mogao izvrijeđati.

Završilo je tako da su sutradan svi u kući čuli kako Raymond mlati tu djevojku, a na viku i zapomaganje došla je čak i policija koja je Raymonda privela, ali i odmah, uz opomenu, oslobodila, jer je on zamolio Mersaulta da potvrdi kako ga je djevojka vrijeđala i isprovocirala.

Poslije toga Raymond je pozvao Mersaulta i Mariju da provedu s njima vikend u kući uz more, kod jedne njegove prijateljice. Međutim, cijelim su ih putem pratila dva Arapina, od kojih je jedan bio brat Raymondove pretučene djevojke te im je očito bila namjera osvetiti se za uvredu nanesenu sestri.

Do sukoba je doista i došlo na plaži za vrijeme kupanja. Najprije je jedan Arapin nožem lakše ranio Raymonda koji je otišao u kuću da previje rane, potom je Raymond u bijesu zgrabio revolver i vratio se na plažu u želji za osvetom. Arape su pronašli kraj jednog izvora u hladu velike stijene. Raymond najprije priprijeti pištoljem, a onda ga Mersault nagovori da odloži oružje i ravnopravno se potuče sa bratom svoje djevojke. Raymond daje revolver Mersaultu da ga čuva i pazi kako se ostali ne bi upleli.

Arapi su se nato povukli iza stijene, a Raymond i Mersault se vrate kući. Mersault, međutim, pod utjecajem žege i nekih unutarnjih nagona ne ode u kuću već se odluči vratiti do onog izvora, te tamo zatekne Arapina kako leži na pijesku. Arapin izvadi nož čiji bljesak potakne Mersaulta da ispali u njega metak. Potom je u mrtvo tijelo ispalio još četiri metka.

Drugi dio romana odvija se u sudnici i zatvoru. Mersault se nalazi pred istražiteljem i protiv njega se priprema optužnica. Istražitelj i tužitelj grade optužnicu vještim manevriranjem zakonima, jezičnim smicalicama i psihološkim nadmudrivanjem svjedoka, porote, novinara i javnosti. Glavni argument im je taj da je Mersault hladni, proračunati i bezosjećajni ubojica jer nije plakao na sprovodu svoje majke, već je pušio i pio kavu uz njen odar te se već drugog dana otišao zabavljati.

Mersault na sva pitanja odgovara iskreno i, kao što je ubio iz nekog nejasnog impulsa, tako i sada, bez ikakve proračunatosti, pušta da lukavi tužitelj manipulira njegovim riječima i time njegov proces usmjeri prema smrtnoj kazni. Na primjer, kada ga sudac pita zašto je u mrtvo tijelo ispalio još četiri metka, Mersault kaže da je to bilo zbog prevelike vrućine. Osuđen je da mu javno bude na giljotini odsiječena glava.

U zatvoru, dok čeka ili pomilovanje ili izvršenje kazne, Mersault se ubrzo miri sa činjenicama i postaje mu svejedno, hoće li uopće biti pomilovan ili kažnjen. Shvata da postoji samo ovaj život, samo sada i ovdje, i da ne postoje drugi svjetovi pravde, ljubavi ili vječnog blaženstva.

Svećeniku koji ga dolazi navesti na pokajanje kaže da su vjera i Bog obične tlapnje iz mašte te ga istjera iz svoje ćelije. Ovako blizu smrti osjećao je osjetilni život puno snažnije i punije, a svoju ravnodušnost prema svijetu i životu, kao i stanje bez ikakve nade i posebne želje, kao svoje konačno duhovno oslobođenje.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]