Vilim II, kralj Holandije
| Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Vilim II | ||
| Kralj Holandije; veliki vojvoda Luksemburga |
||
|---|---|---|
| Vladavina | 7. oktobar 1840 - 17. mart 1849 | |
| Prethodnik | Vilim I | |
| Nasljednik | Vilim III | |
|
|
||
| Supružnik | Ana Pavlovna Romanova | |
| Djeca | Vilim III, kralj Holandije Aleksandar Holandski Fridrik Holandski Sofija Holandska |
|
| Dinastija | Oranska-Nassau | |
| Otac | Vilim I, kralj Holandije | |
| Majka | Vilma od Pruske | |
| Rođenje | 6. decembar 1792 | |
| Smrt | 17. mart 1849 | |
Vilim II (Willem Frederik George Lodewijk; 6. decembar 1792 - 17. mart 1849) je bio kralj Holandije, veliki vojvoda Luksemburga i vojvoda Limburga.
Sadržaj |
Djetinjstvo [uredi]
Bio je sin holandskog kralja Vilima I i Vilme od Pruske. Rođen je u Haagu. Njegov djed, Vilim V, knez Oranske, je tada bio holandski stadtholder. Kao trogodišnjak je s porodicom bio prisiljen pobjeći u Veliku Britaniju pošto su Francuzi osvojili Holandiju i ukinuli republiku.
Mladost [uredi]
Vilim je mladost proveo u Berlinu na dvoru svog daidže, pruskog kralja Fridrika Vilima III. Tu je dobio vojnu obuku, a služio je u pruskoj vojsci. Kasnije je studirao na Univerzitetu u Oxfordu i služio u britanskoj vojsci. Bio je ađutant Arthuru Wellesleyu. Vratio se u Holandiju 1813. godine kada mu je otac postao prvi monarh te zemlje. Nastavio je vojnu službu i 1815. učestvovao u Bici kod Waterlooa, gdje je bio ranjen.
Zaruke s britanskom princezom [uredi]
Godine 1814. sklopio je zaruke s britanskom princezom Šarlotom od Velsa, jedinim djetetom tadašnjeg britanskog prijestolonasljednika Georgea, princa od Velsa, za koju se očekivalo da će naslijediti britansku krunu. Bračni ugovor je bio potpisan. Pošto je personalna unija Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije i Irske i Ujedinjenog Kraljevstva Holandije bila nepoželjna, odlučeno je da će britansku krunu naslijediti njihov prvorođeni sin, a holandsku krunu njihov drugorođeni sin; ukoliko bi imali samo jednog sina, on bi naslijedio britansku krunu, a holandsku bi naslijedio Vilimov daleki rođak. Međutim, britanska javnost i Šarlotina majka, Karolina od Braunschweiga, su se čvrsto protivili vjenčanju. Kada je Šarlota zatražila da njena majka, koja je još od njenog rođenja bila rastavljena od njenog oca, živi s njom i Vilimom, Vilim je odbio njen zahtjev i zaruke su bile prekinute.
Brak s ruskom princezom [uredi]
Dvije godine kasnije oženio je rusku veliku kneginju Anu Pavlovnu, najmlađu sestru tadašnjeg ruskog cara, Aleksandra I. Brakom su proslavljeni dobri odnosi Rusije i Holandije. S njom je imao petero djece:
- budućeg kralja Vilima III (1817-1890)
- princa Aleksandra (1818-1848)
- princa Fridrika (1820-1879)
- princa Ernesta Kazimira (1822)
- princezu Sofiju (1824-1897)
Brak Vilima i Ane nije bio sretan. Ana je sebe smatrala superiornom po svom carskom porijeklu, a Vilim joj je bio nevjeran. Živjeli su odvojeno do 1843. godine. Ana je ipak uspijevala miriti muža i svekra prilikom njihovih čestih svađa.
Belgijska revolucija [uredi]
Uživao je veliku popularnost u južnom dijelu Ujedinjenog Kraljevstva Holandije koji se kasnije otcijepio i oformio Kraljevinu Belgiju. Živio je sa suprugom i djecom u Briselu sve do Belgijske revolucije. Činio je sve u svojoj moći da spriječi oružane sukobe tokom revolucije i da osigura autonomiju južnom dijelu kraljevine, a da je pri tom zadrži pod vlašću svoje dinastije. Međutim, njegov otac je odbio njegove prijedloge, nakon čega su odnosi između njih postali napeti. Godine 1831. vodio je vojsku u Belgiju, odakle ga je otjerala francuska vojska. Na prijestolje novoosnovane Kraljevine Belgije postavljen je princ Leopold od Saskokoburga i Gote, udovac nekadašnje Vilimove zaručnice Šarlote.
Vladavina [uredi]
Dana 7. oktobra 1840. godine kralj Vilim I je abdicirao, te je Vilim II postao kralj. Bio je konzervativan poput svog oca i nije poticao reforme, ali se manje od njega miješao u politiku. Proljeće naroda, odnosno revolucije koje su potresale Evropu 1848. godine, uplašile su Vilima II toliko da je naredio donošenje novog, liberalnijeg ustava koji je drastično smanjio kraljevu moć, a koji je i danas na snazi. Nakon njegove iznenadne smrti sljedeće godine naslijedio ga je najstariji sin, Vilim III.
| Vladarske titule | ||
|---|---|---|
| Prethodnik: Vilim I |
Kralj Holandije Veliki vojvoda Luksemburga 1840-1849 |
Nasljednik: Vilim III |
|
|||||||
|
|||||||
| U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: |