Vranduk

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Vranduk
Nedostaje grb
Nedostaje karta
Osnovne informacije
Entitet: FBiH
Kanton: Zeničko-dobojski kanton
Općina: Zenica
Stanovništvo: 625 popis (1991)
Pozivni broj:
Poštanski broj:
Administracija
Vrsta naselja: selo


Stari grad Vranduk je malo mjesto koje se nalazi oko 10 km od centra Zenice u centralnoj Bosni. Smješten je na lijevoj strani doline rijeke Bosne. Na ovom mjestu je rijeka Bosna najuža i ima izgled klanca.

Historija[uredi | uredi izvor]

Vranduk

Vranduk u srednjem vijeku[uredi | uredi izvor]

Vranduk (Врандук, Vranduch) srednjovjekovna tvrđava sa podgrađem (Varošište) u župi Brod u kraljevoj zemlji, povremena vladarska rezidencija. U ranijoj prošlosti šire područje ima neriješeno pitanje o vezanosti za antičko naselje Arduba.

Tvrđava Vranduk je podignuta na lijevoj obali rijeke Bosne na vrhu nevelike klisure sa odbrambenom pozicijom kontrole doline rijeke Bosne na putu od Visokog prema rijeci Savi (otuda naziv: „kapija Bosne“). Ulaz u tvrđavu je sa istočne strane, a u unutrašnjosti, okruženoj visokim zidinama i puškarnicama, ima izduženo dvorište (35x22 m), cisternu i četvrtastu kulu na sjevernoj strani.

Vranduk se prvi put javlja u pisanim izvorima 11. marta 1410. kada se dubrovački građani žale ugarskom vladaru Sigismundu na postupke njegove vojske (koju vodi Pavle Bešenji) koja je prodorom iz Vranduka ugrozila njihove trgovce u Podvisokom. U podgrađu Vranduka je augusta 1430. u dva navrata boravio kralj Tvrtko II Tvrtković. Uzima se da je ovdje svoje sjedište imao protukralj Radivoj Ostojić ('de Vranduch'). Februara 1449. 'na Vranduku' je bosanski kralj Stjepan Tomaš sklopio trgovačko društvo za promet srebrom sa Trogiraninom Nikolom Testom.

Kralj Stjepan Tomaš je 1447. u Vranduku sagradio crkvu sv. Tome. U podgrađu Vranduka bio je i franjevački samostan (1449), gdje se kao gvardijan spominje fra Stjepan. Dubrovački trgovci u svojim testamentima ostavljaju dio imovine crkvi u Podvranduku (la giesia de Soto Vranduch). Za samostan i crkvu tokom 1462. ugovoren je tromjesečni rad šibenskog kipara Ivana Hrelića, učenika Jurja Dalmatinca. U popisu iz 1468/69 Vranduk je pripadao kadiluku Bobovac.

Vranduk u novom vijeku[uredi | uredi izvor]

U osmansko doba Vranduk postaje kasaba, doživljava dograđivanja i urbanu osmansku fizionomiju. Strateški položaj grada preusmjerio je i čuveni pohod Eugena Savojskog 1697. koji ga nije mogao osvojiti. U Vranduku je 1715-1773. sjedište Vrandučke kapetanije. U 18. i 19. st. vrandučka tvrđava je bila prepoznatljiva po svome zatvoru za političke protivnike. U doba Omer paše Latasa tu je sjedište garnizona a administrativno je pod jurisdikcijom naiba zeničke nahije. Šira austrougarska vojna operacija uz moderniji način ratovanja dovela je do lakog osvajanja Vranduka 1878. U novim okolnostima krajem 19. st. Vranduk gubi raniji značaj.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Vranduk se nalazi u Zeničkodobojskom kantonu, koji se sastoji od 12 općina: Breza, Doboj-jug, Kakanj, Maglaj, Olovo, Tešanj, Usora, Vareš, Visoko, Zavidovići, Zenica i Žepče. Teritorija kantona je 3.950 km2, a broj stanovnika je oko 400.000. Ovo područje je uglavnom brdovito. Magistralni put M-17 ide uz rijeku Bosnu, nadovezujući se na autoput Zagreb - Beograd, put Slavonski Brod - Sarajevo - Neum - Dubrovnik itd. Zahvaljujući svom geografskom položaju, Zenica je povezana željezničkom prugom od Jadrana do svih većih evropskih centara.

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Nacionalni sastav, 1991.[uredi | uredi izvor]

ukupno: 625


Ekonomija[uredi | uredi izvor]

Veliki dio ove oblasti se koristi za potrebe poljoprivrede, uzgoj voća i povrća, govedarstvo, a proizvodnja je bazirana na zdravoj hrani, poćevši sa mlijekom i mliječnim proizvodima, meso i mesnim proizvodima, pa do proizvodnje voća. Poljoprivreda i ekološka proizvodnja hrane, rudarstvo i metalna obrada, drvna industrija, tekstil i kožna obrada su zastupljeni u ovom području. Grad Zenica je poznat kao industrijski centar, ne samo regije nego i cijele zemlje. U prošlosti je industrijom dominirala osnovna industrijska proizvodnja (čelik, željezo i rudarstvo). Više od polovine te teritorije je danas prekriveno šumom.

Literatura[uredi | uredi izvor]


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: