Éva Bednaj

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Éva Bednaj
Rođenje (1927-05-01) 1. maj 1927.
Budimpešta, Kraljevina Mađarska
Smrt21. juni 2017(2017-06-21) (90 godina)
Bonn, Njemačka
NacionalnostMađarsko
Vrsta umjetnostiSlikarica

Éva Bednaj poznata i kao Eva B'aj(1. maj 1927 – 21. juni 2017) bila je mađarska slikarica, poznata po svom radu u mješovitim medijima koji je koristio slojeve boje i laka, često uključujući komade metala, plastike i tekstila. Obučena u Budimpešti, živjela je u Sjedinjenim Američkim Državama ranih 1970-ih prije nego što se nastanila u Bonnu u Njemačkoj. Godine 2009. u predgrađu Wassenaar u palati De Paauw održana je izložba njenog životnog djela od strane ambasada Mađarske i Njemačke. Sljedeće godine, Centralnoevropski kulturni institut u Budimpešti bio je domaćin prve retrospektive njenih radova u njenoj domovini od ranih 1980-ih. Ima radove u javnim kolekcijama u Njemačkoj i Nizozemskoj, kao i slike u privatnim kolekcijama.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođena je 1. maja 1927. u Budimpešti u Kraljevini Mađarskoj.[1] Godine 1946. diplomirala je na Visokoj školi primijenjenih umjetnosti u Budimpešti, usavršavajući se kod Endrea Domanovszky, Kacziány Aladár i Erzsébet Páris.[2][3] Udala se za Dezsőa Bednaya, koji je vodio salon namještaja na István Bulevaru, iz kojeg je dizajnirao namještaj, interijere i umjetnička djela od emajla.[4] Na početku svoje karijere, ona i njen suprug predavali su umjetnost na Državnom institutu za osobe s invaliditetom, obučavajući mlade ljude da steknu utržive vještine u umjetnosti.[4]

Tokom 1950-ih, kako se njen muž više bavio likovnom umjetnošću,[4] njen stil se promijenio iz secesije u modernija izražajna sredstva, prihvaćajući apstraktni stil, pod utjecajem djela Marca Chagalla, Henrija Matissea, Amedea Modiglianija i Picassa, iako nije uključila zapadne trendove prema ekspresionizmu ili pop artu. "[O]jačati odnos između umjetnika i publike",[5] njen rad je ignorisao trendove različitih umjetničkih pokreta, slijedeći filozofski put strogog estetskog konstrukcionizma, čuvajući bezvremenost umjetnosti i prilagođavajući se njenim kanonskim načelima.[5][6]

Kao i drugi umjetnici njenog doba, morala se pridružiti Fondaciji likovnih umjetnosti, koja bi ih nakon ocjenjivanja radova otkupila po minimalnim cijenama i plasirali u inostranstvo. To je ograničilo autonomiju umjetnika nad njihovim vlastitim produkcijama i uskratilo im publiku kod vršnjaka i građana Mađarske. Uprkos ograničenjima,[7] organizovala je samostalnu izložbu 1968. u Budimpešti.[3] Do ranih 1970-ih, ona i njen suprug su odlučili da napuste Mađarsku u potrazi za umjetničkom slobodom i preselili se u New York 1972.[2][8] Godine 1973. bila je domaćin samostalne izložbe na Manhattanu u Galeriji Zalaváry i učestvovala je u grupnim izložbama u Clevelandu i New Yorku.[3][8] Godine 1974. par se preselio u Bon, Njemačka, ali je ona nastavila da učestvuje na umjetničkim izložbama u Sjedinjenim Državama, uključujući Artists International u New Yorku 1974. i 1977.[2] Pored izložbi održanih u Bonu 1978, 1983. i 1987. organizovala je pojedinačne izložbe u Kölnu (1980), Zürichu (1984), Bergheimu (1992) i Münsteru (1998), među ostalim grupnim učešćem na različitim lokacijama.[2][3]

Stil[uredi | uredi izvor]

Kako je vizualna umjetnost postala istaknuta 1950-ih, počela je eksperimentisati s novim materijalima i tehnikama. Šezdesetih godina prošlog stoljeća razvila je stil rustičnog kolaža, koristeći slojeve boje i laka na koje je lijepila komade metala, plastike i tekstila. Nakon preseljenja u Njemačku, ugradila je više tekstila, koristeći boje i uzorke tkanine u svojim radovima. Istraživala je mnoge različite vrste tehnika i karakteristično često kombinovala medije, uključujući grafiku, uljane boje, uljane pastele i tekstil kako bi stvorila svoje radove.[5] 1980-ih počela je stvarati portrete i imaginarne pejzaže koristeći svile i uljane pastele.[3]

Godine 1981. učestvovala je na izložbi Tisztelet a szülőföldnek ("Poštovanje prema domovini") u Műcsarnoku u Budimpešti, na kojoj su predstavljena umjetnička djela mađarske dijaspore.[5][8] Njeni radovi decenijama nisu ponovo prikazivani u Mađarskoj, iako je štampa često pratila njene događaje u inostranstvu.[5] Godine 2009, u predgrađu Wassenaar u palati De Paauw, održana je izložba[5] njenog životnog djela od strane ambasada Mađarske i Njemačke. Izložba je bila dio proslave 20. godišnjice ponovnog ujedinjenja Evrope i pokazala je važnu ulogu umjetnosti u premoštavanju političkih podjela njenog vremena.[9] Druga izložba, Budimpešta – Njujork – Bon – Budimpešta, gostovala je 2010. u Budimpešti u Centralnoevropskom kulturnom institutu.[10] Heijo Klein, historičar umetnosti, koji vodi Studio vizuelnih umetnosti na Institutu za historiju umjetnosti Univerziteta u Bonu, objavio je monografiju za izložbu o Bednay na engleskom, njemačkom i mađarskom jeziku, procenjujući uticaj njenog djela.[5][10]

Smrt i nasljeđe[uredi | uredi izvor]

Umro je 21. juna 2017. u Bonnu, Njemačka.[5][2] Njena djela nalaze se u javnim kolekcijama u Državnom muzeju Bergheim, Državnom muzeju Siegburg, Univerzitetu u Bonu, Univerzitetu u Münsteru i mađarskoj ambasadi u Hagu, između ostalih, kao i u privatnim kolekcijama.[2]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • Blahó, Miklós Brüsszel (19. 1. 2009). "Összegzés és búcsú" (jezik: Hungarian). Budapest, Hungary: Népszabadság. Arhivirano s originala, 1. 2. 2017. Pristupljeno 19. 5. 2019. Summary and farewellCS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  • Detels, Claire Janice (1999). Smith, Ralph Alexander (ured.). Soft Boundaries: Re-visioning the Arts and Aesthetics in American Education. Westport, Connecticut: Bergin & Garvey. ISBN 978-0-89789-666-5.
  • Gyebnár, István (februar 2009). "Bednay Éva – Művészet és történelem: Éva Bednay – Art and history" (PDF). Diplomata Magazin. Budapest, Hungary: Diplomata Magazin K. str. 24–25. ISSN 1419-1733. Arhivirano s originala (PDF), 18. 5. 2019. Pristupljeno 19. 5. 2019.
  • Gyebnár, István (12. 9. 2017). "Gondolatok Bednay Éva emlékére" [Reflections on the memory of Éva Bednay]. Kultura.hu (jezik: Hungarian). Budapest, Hungary: Ministry of Human Resources. Arhivirano s originala, 29. 3. 2019. Pristupljeno 19. 5. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  • Lovas, István (13. 1. 2009). "Bednay Éva kiállítása Hollandiában" [Éva Bednay's exhibition in the Netherlands] (jezik: Hungarian). Budapest, Hungary: Magyar Nemzet. Arhivirano s originala, 24. 1. 2009. Pristupljeno 19. 5. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  • "Bednay Éva" [Eva Bednay]. Artportal.hu (jezik: Hungarian). Budapest, Hungary: East Art Mags. 2018. Arhivirano s originala, 13. 2. 2018. Pristupljeno 18. 5. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  • ""Budapest – New York – Bonn – Budapest" – Bednay Éva festőművész életműkiállítása" ["Budapest – New York – Bonn – Budapest" – painter Éva Bednay's exhibition]. Artportal.hu (jezik: Hungarian). Budapest, Hungary: East Art Mags. 3. 6. 2010. Arhivirano s originala, 18. 5. 2019. Pristupljeno 19. 5. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  • "Elhunyt Bednay Dezső" [Dezső Bednay passed away]. Artportal.hu (jezik: Hungarian). Budapest, Hungary: East Art Mags. 27. 7. 2013. Arhivirano s originala, 18. 5. 2019. Pristupljeno 19. 5. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)
  • "Lexikon Műveszek: Bednay, Éva" [Artists' Encyclopedia: Éva Bednay]. Artportal.hu (jezik: Hungarian). Budapest, Hungary: Enciklopédia Kiadó. 2003. Arhivirano s originala, 13. 4. 2008. Pristupljeno 18. 5. 2019.CS1 održavanje: nepoznati jezik (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Enciklopédia Kiadó 2003.
  2. ^ a b c d e f East Art Mags 2018.
  3. ^ a b c d e Blahó 2009.
  4. ^ a b c East Art Mags 2013.
  5. ^ a b c d e f g h Gyebnár 2017.
  6. ^ Detels 1999, str. 40–42.
  7. ^ Gyebnár 2009, str. 24.
  8. ^ a b c Gyebnár 2009, str. 25.
  9. ^ Lovas 2009.
  10. ^ a b East Art Mags 2010.
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Éva_Bednaj&oldid=3586286"