Šatrovački govor

Šatrovački govor (često nazivan šatrovački jezik) je žargon u bosanskom, srpskom i hrvatskom jeziku. Rasprostranjenost šatrovačkog u regionima primjene srpsko-hrvatskog-bosanskog jezičkog prostora je neravnomjerna. Najviše se koristi u većim urbanim središtima: Sarajevu, Beogradu i Zagrebu. Šatrovačkog gotovo da nema u Hrvatskom Zagorju i Crnoj Gori. Široko je rasprostranjen i u svakodnevnoj upotrebi u neformalnom govoru, pogotovu među mlađim ljudima.

Svaka generacija ima „svoj“ šatrovački jezik. Nove riječi u šatrovačkom se stvaraju permutovanjem slogova. Na primjer, riječ nemoj postaje mojne. Nova riječ ima isto značenje kao i originalna. Neke riječi se češće koriste u šatrovačkoj verziji od drugih, ali ne postoji pravilo.

Šatrovački govor je veoma korišten u zatvorskim zajednicama gdje je potrebno da se razmjenjuju informacije koje se teško mogu razumjeti od strane formalnog zatvorskog sistema. U tom slučaju obično se dodaje još jedan slog između permutovanih slogova koji otežavaju prepoznavanje konkretne riječi - poruke.

Slične jezičke igre postoje i u verlanu (francuski) i vesranu (argentinski španski).

Primjeri

• Rajvosa - Sarajevo
• kežva - žvake
• mojne - nemoj
• tebra - brate
• ganci - cigan
• ljakse - seljak
• zipa - pazi
• tenkre - kreten
• vugla - glava
• vutra - trava (droga)
• vopi - pivo
• vozdra - zdravo
• konza - zakon
• vuspra - sprava
• limte mo - molim te
• živa - važi (ne misli se na hemijski element Hg)
• stipu - pusti
• šta mai - šta ima