Štajersko odijelo

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Staroštajersko odijelo iz muzeja Steirisches Heimatwerk u Grazu

Štajersko odijelo (njemački: Steireranzug) je sivo odijelo sa zelenim obrubima, preklopcima na džepovima i reverima, koje se nosi tradicionalno kao dio narodne nošnje uglavnom u austrijskoj pokrajini Štajerskoj. Od sredine 19. vijeka proširilo se u čitavoj Austriji.[1][2]

Historija[uredi | uredi izvor]

Štajersko odijelo je nastalo kao lovačka odjeća u austrijskim regijama Salzkammergut, Eisenwurzen i Mürzsteger Alpen, ali su u kroju i dizajnu uzeti razni elementi vojnih uniformi. Naročito je postalo prezentno pod uticajem austrijskog nadvojvode Johanna von Österreich, koji ga je cijenio zbog jednostavnosti i praktičnosti.[3] Odjelo se ubrzo proširilo u plemićkim krugovima, kao nekonvencionalno odijelo za slobodno vrijeme, šetnju i izlete, a kasnije ga je prihvatila i viša građanska klasa. Nakon Prvog svjetskog rata, interes u Austriji je porastao, a osnivanjem Steirisches Heimatwerka od Viktora Geramba 1934. godine, postalo je dio baštine, te tema istraživanja i mode.

Za vrijeme Savezne Države Austrije od 1934-38. postalo je markantni simbol građanstva, koje je podržavalo autoritarne režime Dollfußa i Schuschnigga. Dolaskom nacionalsocijalista, priključivanjem Austrije Trećem rajhu, kulturni krugovi su podržavali modni razvoj i dizajn odijela. Nakon završetka Drugog svjetskog rata odijelo je ostalo omiljeni odjevni predmet u konzervativnim krugovima. Danas je nezaobilazni dio odjeće na austrijskim tradicionalnim plesovima i balovima (Jägerball u Beču[4] za vrijeme Wiener Ballsaison) ili na narodnim festivalima kao Aufsteirern u Grazu.[5] Nadalje je odijelo postalo simbol štajerskog identiteta, pogotovo zbog štajerskih političara Josefa Krainera i Hannsa Korena, koji su ga zbog svoje popularnosti u štajerskoj politici intenzivno i prezentirali.

Istraživanjima Viktora Geramba i njegovih učenika, postavljena je teorija o širenju i popularnosti odijela u Štajerskoj, a etnolog Günther Jontes iz Historijske pokrajinske komisije Štajerske, označio je Štajersku kao "austrijsku kolijevku tradicionalnih odijela".[6]

Izgled[uredi | uredi izvor]

Štajerska odijela: lijevo Leobensko odijelo; desno staroštajersko odijelo

Postoje dvije regionalne varijante odijela: Leobensko i staroštajersko odijelo. Leobensko odijelo, nazvano i lovački sako (njemački: Jägerrock) je odijelo bez kragne s zelenim širim obrubom i pet dugmadi. Staroštajersko je s zelenim reverima, često s epoletama na ramenu i markantnim ukrasom od jelenjeg roga na reveru i četiri dugmeta. Često se naziva i salonsko štajersko odijelo (njemački: Salonsteirer). Postoje varijante s uskim i širokim reverima, a dugmad su od rezanih jelenjih rogova. Odijela se uglavnom prave od lodena i češljanog konca.

Varijante u drugim bojama i korištenje crvenih plavih ili crnih tkanina, kao i korištenje dugmadi od plastičnih materijala ili metala se nesmatraju tradicionalnim odijelima, te su uglavnom novije modne varijacije.[7] Osim sivo-zelenih odijela, u istočnim i južnim štajerskim dolinama, te brežuljksatim predjelima jugoistoka Štajerske postoje odijela u maslinastozelenoj ili tamnozelenoj boji platna. U nekim većim mjestima i gradovima Štajerske postoje smeđa odijela, nastala u Bidermajerskom razdoblju.[8]

Po uzoru na štajerska odijela, nastala su i druga tradicionalna pokrajinska i regionalna odijela: koruško odijelo, salcburško odijelo, tirolsko odijelo i donjoaustrijsko odijelo. Ona su nastala uglavnom u 20. vijeku te su obično u drugim bojama: smeđe ili tamnoplavo, te se približavaju dizajnu štajerskih odijela, ali u Austriji nisu tako proširena i poznata.

Šešir[uredi | uredi izvor]

Štajerski šešir je napravljen od sivozelenog filca, s tamnozelenom trakom. U svečanim prilikam se moze ukrasiti s gamsbartom, dijelom krzna divokoza ili s perom velikog tetrijeba. Obični šešir bez ukrasa nose štajerski seljaci prilikom rada.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Steireranzug". austria-forum.org (jezik: njemački). Austria-Forum. Pristupljeno 6. 2. 2022.
  2. ^ "Steireranzug & Lederhose". heimatwerk.steiermark.at (jezik: njemački). Steirisches Heimatwerk/Volkskultur Steiermark GmbH. Pristupljeno 6. 2. 2022.
  3. ^ Pickl, Othmar (1982). Erzherzog Johann von Österreich. Sein Wirken in seiner Zeit. Festschrift zur 200. Wiederkehr seines Geburtstages; Forschungen zur geschichtlichen Landeskunde der Steiermark 33 (jezik: njemački). Graz: Historische Landeskommissio. str. 245.
  4. ^ "Jägerball: 6600 Dirndln, Lederhosen und Trachtenanzüge". diepresse.com (jezik: njemački). Die Presse. Pristupljeno 6. 2. 2022.
  5. ^ Leingruber, Martina (14. 9. 2012). ""Sexy" Tracht: Wenn Jeansträger Freaks sind". diepresse.com (jezik: njemački). Die Presse. Pristupljeno 6. 2. 2022.
  6. ^ "Aufsteirern". kleinezeitung.at (jezik: njemački). Kleine Zeitung. Pristupljeno 6. 2. 2022.
  7. ^ Grupa autora (2008). Traditionelle und erneuerte Trachten aus der Steiermark. Kapfenberg: Landesverband der Heimat- und Trachtenvereine Steiermark.
  8. ^ Gundl, Holaubek-Lawatsch (2008). Alte Volkskunst: Steirische Trachten. Graz-Stuttgart: Leopold Stocker Verlag. ISBN 3-7020-0465-3.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Geramb, Viktor; Mautner, Konrad. Steirisches Trachtenbuch (jezik: njemački). Graz: Leuschner & Lubensky. ISBN 3-900918007.
  • Reinhard P. Gruber: Aus dem Leben Hödlmosers. Ein steirischer Roman mit Regie. Deutscher Taschenbuch Verlag, München 2006. ISBN 978-3-423-13467-5
  • Franz C. Lipp et al. (Hrsg.): Tracht in Österreich. Geschichte und Gegenwart. Verlag Christian Brandstätter, Wien 1984. ISBN 3-85447-028-2
  • Wilhelm Neumann: Der verbotene Steireranzug. In: Gerhard Pferschy (Hrsg.): Siedlung, Macht und Wirtschaft. (= Veröffentlichungen des Steiermärkischen Landesarchivs, Bd. 12), Graz 1981.
  • Volkskultur Steiermark (Hrsg.): Lampas, Gams und Schneiderfliege. Die steirischen Männertrachten. Graz 2015 ISBN 978-3-9503747-2-8
Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Štajersko_odijelo&oldid=3521932"