Aarskog–Scottov sindrom

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Aarskog–Scottov sindrom / Aarskogov sindrom
Drugi naziviFaciodigitogenitalni sindrom (FGDY), faciogenitalna displazija, Aarskogova bolest, Scott Aarskogov sindrom[1]
SpecijalnostMedicinska genetika Izmijeni na Wikipodacima
SimptomiŠiroke šake i stopala, široko postavljene oči, nisko postavljene uši, spuštena donja usna[1]
UzrociGenetički (X-vezani recesivni)[1]
SmrtnostU 2018., dva smrtna slučaja, jedan pacijent star 66 godina, drugi star 62 godine, također dijagnosticiran ne-Hodgkinov limfom, 2019. jedan smrtni slučaj u dobi od 54 godine. Svi muškarci iz iste porodice.

Aarskog–Scottov sindrom je rijetka X-vezana nasljedna bolest okarakterizirana niskim rastom, abnormalnostima lica, skeletnim i genitalnim anomalijama.[2] Ovo stanje uglavnom pogađa muškarce, iako žene mogu imati blaga obilježja sindroma.[3][4]

Znakovi i simptomi[uredi | uredi izvor]

Osobe sa Aarskog-Scottovim sindromom često imaju karakteristične crte lica, kao što su široko razmaknute oči (hipertelorizam), mali nos, dugačko područje između nosa i usta (filtrum) i  liniju vlasišta sa hudovicinim špicom . Često imaju blagi do umjereno nizak rast tokom djetinjstva, ali njihov rast obično sustiže rast svojih vršnjaka tokom puberteta. Anomalije šake su česte kod ovog sindroma i uključuju kratke prste (brahidaktilija), zakrivljene male prste (peti prst klinodaktilija), prepletenost kože između nekih prstiju (kožna sindaktilija), i jedan nabor na dlanu. Ostale abnormalnosti kod osoba sa Aarskog–Scottovim sindromom uključuju srčane mahane i rascjep gornje usne (rascjep usne) sa ili bez otvora na krovu usne (rascjep nepca).[3]

Većina muškaraca sa Aarskog-Scottovim sindromom ima skrotumski šal, u kojem skrotum okružuje penis umjesto da visi ispod. Rjeđe imaju nespuštene testise (kriptorhizam) ili mehku izbočinu oko pupka (pupčana hernija) ili u donjem dijelu trbuha (ingvinalna hernija).[3]

Intelektualni razvoj osoba sa Aarskog–Scottovim sindromom razlikuje se u velikoj mjeri. Neki mogu imati blage probleme u učenju i ponašanju, dok drugi imaju normalnu inteligenciju. U rijetkim slučajevima prijavljena je teška intelektualna ometenost.[3]

Genetika[uredi | uredi izvor]

Obrazac X-vezanog recesivnog nasljeđivanja.

Mutacije u FGD1 genu jedini su poznati genetski uzrok Aarskog-Scott sindroma.  FGD1 gen daje upute za stvaranje proteina koji uključuje (aktivira) drugi protein nazvan Cdc42, koji prenosi signale koji su važni za različite aspekte razvoja prije i nakon rođenja.[3]

Mutacije u genu  FGD1  dovode do proizvodnje proteina koji abnormalno funkcioniše. Ove mutacije remete Cdc42 signalizaciju, što dovodi do širokog spektra abnormalnosti koje se javljaju kod ljudi sa Aarskog-Scottovim sindromom.[3]

Samo oko 20% ljudi s ovim poremećajem ima prepoznatljive mutacije u FGD1 genu. Uzrok Aarskog-Scottovog sindroma kod drugih oboljelih osoba nije poznat.[3]

Patofiziologija[uredi | uredi izvor]

Aarskog–Scottov sindrom je posljedica mutacije gena FGD1. FGD1 kodira faktor zamjene guaninskog nukleotida (GEF) koji specifično aktivira Cdc42, člana Rho (Ras homologija) porodice p21 GTPaza. Aktiviranjem Cdc42, FGD1 protein stimuliše fibroblaste da formiraju filopodije, citoskeletne elemente uključene u ćelijsku signalizaciju, adheziju i migraciju. Putem Cdc42, protein FGD1 također aktivira c-Jun N-terminalnu kinaznu (JNK) signalnu kaskadu, put koji regulira ćelijski rast, apoptoze i ćelijsku diferencijaciju.

Unutar mišjeg skeleta u razvoju, protein FGD1 je eksprimiran u prethrskavičnim mezenhimskim kondenzacijama, perihondriju i periosteumu, proliferirajućim hondrocitima i osteoblastimaima. Ovi rezultati sugeriraju da signalizacija FGD1 može imati ulogu u biologiji nekoliko različitih tipova skeletnih ćelija, uključujući mezenhimske prehondrocite, hondrocite i osteoblaste. Karakterizacija prostorno-vremenskog obrasca ekspresije FGD1 u mišjim embrionima dala je važne naznake za razumijevanje patogeneze Aarskog-Scottovog sindroma.

Čini se vjerojatnim da je primarni defekt kod Aarskog-Scottovog sindroma abnormalnost signalizacije FGD1/Cdc42, koja rezultira anomalnim embrionskim razvojem i abnormalnim formiranjem endohrskavične i unutarmembranske kosti.

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Za mutacije u genu FGDY1 može biti dostupno Genetičko testiranje. Genetičko savjetovanje je indicirano za pojedince ili porodice koji mogu biti nositelji ovog stanja, jer postoje karakteristike koje se preklapaju sa fetusnim alkoholnim sindromom.[4][5]

Ostali pregledi ili testovi mogu pomoći u postavljanju dijagnoze. To može uključivati ove:

  • detaljna porodična istorija
  • provođenje detaljnog fizičkog pregleda radi dokumentovanja morfoloških karakteristika
  • testiranje na genetski defekt u FGDY1
  • rendgenski snimci mogu identificirati skeletne abnormalnosti
  • ehokardiogram može pregledati srčane abnormalnosti
  • CT mozga za razvoj cisti
  • Rendgen zuba
  • Ultrazvuk abdomena za identifikaciju nespuštenih testisa[6]

Tretman[uredi | uredi izvor]

Slično svim genetičkim bolestima, Aarskog–Scottov sindrom se ne može izliječiti, iako postoje brojni tretmani za poboljšanje kvalitete života.[6]

Operacija može biti potrebna za ispravljanje nekih anomalija, a ortodontski tretman može se koristiti za ispravljanje nekih abnormalnosti lica. Ispitivanja hormona rasta bila su efikasna u liječenju niskog rasta kod ovog poremećaja.[7]

Prognoza[uredi | uredi izvor]

Neki od pogođenih mogu imati određenu mentalnu sporost, ali djeca s ovim stanjem često imaju dobre socijalne vještine. Neki muškarci mogu imati problema sa plodnošću.[4]

Historija[uredi | uredi izvor]

Sindrom je nazvan po Dagfinnu Aarskogu, norveškom pedijatru genetičaru koji ga je prvi opisao u 1970,[8] i Charlesu I. Scottu, Jr., američkom medicinskom genetičaru koji je nezavisno opisao sindrom, 1971.[9]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b c "Aarskog syndrome". rarediseases.info.nih.gov (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 15. 5. 2018. Pristupljeno 15. 5. 2018.
  2. ^ "Aarskog-Scott syndrome". Genetics Home Reference (jezik: engleski). Pristupljeno 6. 3. 2018.
  3. ^ a b c d e f g National Institutes of Health, Genetics Home Reference, Genetics Home. "Aarskog-Scott syndrome". Genetics Home Reference (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 11. 2017. Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.
  4. ^ a b c "Aarskog syndrome: MedlinePlus Medical Encyclopedia". medlineplus.gov (jezik: engleski). Pristupljeno 9. 11. 2017. Ovaj članak sadrži tekst iz ovog izvora, koji je u javnom vlasništvu.
  5. ^ "Fetal Alcohol Syndrome: Guidelines for Referral and Diagnosis" (PDF). Centers for Disease Control and Prevention. 2004.
  6. ^ a b "Aarskog Syndrome (AAS)". DoveMed. 2014. Arhivirano s originala, 1. 7. 2014. Pristupljeno 18. 6. 2014.
  7. ^ Darendeliler F.; Larsson P.; Neyzi O.; et al. (October–November 2003). "Growth hormone treatment in Aarskog syndrome: analysis of the KIGS (Pharmacia International Growth Database) data". J. Pediatr. Endocrinol. Metab. 16 (8): 1137–42. doi:10.1515/jpem.2003.16.8.1137. PMID 14594174.
  8. ^ Aarskog D. (1970). "A familial syndrome of short stature associated with facial dysplasia and genital anomalies". J. Pediatr. 77 (5): 856–61. doi:10.1016/S0022-3476(70)80247-5. PMID 5504078.
  9. ^ Scott CI (1971). "Unusual facies, joint hypermobility, genital anomaly and short stature: a new dysmorphic syndrome". Birth Defects Orig. Artic. Ser. 7 (6): 240–6. PMID 5173168.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Šablon:Fakomatoze i ostale urođene malformacije koje nisu drugdje klasificirane Šablon:Nedostaci unutarćelijskih signalnih peptida i proteina