Aleksandar Litvinjenko
 |
Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori). Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon. |
| Aleksandar Litvinjenko | |
 Alexander Litvinenko |
|
| Rođenje | 4. decembar 1962. Voronjež, Rusija |
|---|---|
| Smrt | 23. novembar 2006. (43 godina) London, Engleska |
Aleksandar Litvinjenko (Александр Вальтерович Литвиненко) (Voronjež, 4. decembar 1962. - London, 23. novembar 2006.) pripadnik tajne službe Rusije, disident.
Sadržaj |
Biografija[uredi]
Karijera[uredi]
Nakon mature 1980. regrutiran je te je uznapredovao do čina brigadira. Služi u protivobavještajnim službama KGB-a, a od 1997. u odjelu Analize kriminalističkih organizacija. Na novinarskoj konferenciji 1998. javno je kritizirao vodstvo FSB/KGB-a i razotkrio više zapovijedi koje je dobio. S pukovnikom Mihailom Trepaškinom ustvrdio je na novinarskoj konferenciji 1997. da se priprema likvidacija milijardera Borisa Berezovskog. Uhapšen je u martu 1999, a u novembru je pušten te opet uhapšen. Pušten je iduće godine. Iz Ukrajine je pobjegao u Tursku, odakle konačno u London gdje je zatražio i u maju 2001. dobio azil i državljanstvo. Za njim su legalnim putem došli supruga i sin. Litvinjenko je bio jedan od najvećih prebjega iz ruske Federalne službe sigurnosti i kritičar režima predsjednika Putina.
Atentat polonijem 210[uredi]
Dana 1. novembra 2006. Litvinjenko se naglo razbolio te je početkom mjeseca hospitaliziran u Londonu. Umro je tri sedmice poslije, otrovan radioaktivnim izotopom polonijem 210, koji mu je ubačen u čaj. Njegovu agoniju i smrt budno je pratilo oko javnosti iz dva razloga. Prvi je izgledna upletenost Kremlja i time opravdanost Litvinjenkovih optužbi i povezanost njegova slučaja s ostalim disidentskim likvidacijama, osobito onom Ane Politkovske. Drugi je način na koji je Litvinjenko likvidiran, odnosno radioaktivnost i ugroženost svih koji su bili u kontaktu sa žrtvom. Stoga je pokrenuta opsežna istraga koja je britanske agente dovela u Moskvu, no ondje nisu naišli na saradnju. Nije im dopušteno da razgovaraju s glavnim osumnjišenim, Andrejem Lugovojem koji je i sam završio u bolnici zbog radijacije. Andrej Lugovoj bio je operativac KGB-a/FSB-a, tjelohranitelj bivšeg ruskog premijera Jegora Gajdara, a zatim poduzetnik. Lugovoj je 25. oktobra, sedam dana prije nego što je Litvinjenko otrovan, doputovao u London. Radijacija je otkrivena u avionu kojim je doletio, kao i u hotelu Sheraton u kojem je odsjeo. Dan prije trovanja, 31. oktobra, Lugovoj je ponovo došao u London i ponovno su njegov avion i njegov hotel, ovaj put Millenium, kao i novi nogometni stadion Arsenala Emirates, koji je posjetio, bili pozitivni na radijaciju.
Reakcije na atentat[uredi]
Britanski kao ni općenito zapadni mediji isprva nisu pokazali interesa za ovaj incident, možda radi zaštite Litvinjenka koji je bio strogo čuvan u bolnici. Premda je Litvinjenko od početka novembra bio u bolnici, tek je 18. novembra vijest procurila u javnost. Kasnije, međutim istraga traje još dugo nakon njegove smrti, osobito kad je utvrđeno da je još nekoliko osoba s kojima je bio u bliskim kontaktima ozračeno.
Djela[uredi]
- Raznošenje Rusije (Blowing up Russia)
