Alogamija
Alogamija ili unakrsna oplodnja je oplodnja jajeta jedne jedinke spermatozoidom neke druge. Nasuprot tome, autogamija je jedan od alternativnih termin za samooploodnju. Način oplodnje kod ljudi je primjer alogamije. Samooplodnja se događa kod hermafroditnih organizama, gdje dva spojena gameta u oplodnji potiču od iste jedinke. Ovo je uobičajeno za biljke i određene protozoe.
U biljaka se pojam alogamija upotrebljava u smislu upotrebe polena jedne biljke za oplodnju cvijeta druge biljke i obično je sinonim za pojam "unakrsna oplodnja" ili "unakrsno oprašivanje" (autkrosing), iako se ovaj zadnji pojam može preciznije upotrijebiti u značenje razmjene polena između različitih biljnih sorti ili čak različitih vrsta biljaka (gdje se koristi termin "unakrsna hibridizacija") a ne jednostavno kao između različitih jedinki.
Paraziti s kompleksnim životnim ciklusima mogu proći kroz alternativne faze alogamne i autogamne reprodukcije, a opis do sada nepoznatog alogamnog stadija može biti značajan nalaz s posljedicama za ljudsku bolest.
Izbegavanje inbridinške depresije[uredi | uredi izvor]
Alogamija obično uključuje unakrsnu oplodnju između nesrodnih jedinki, što vodi ka maskiranju recesivnih alela u potomstvu.[1][2] Suprotno tome, bliski inbriding, uključujući samoplodnu biljku i automiksijsku partenogenezu kod Hymenoptera, ima tendenciju da dovede do nepovoljnog ispoljavanja štetnih recesivnih alela (inbridinška depresija)
Kod dvodomnih biljaka stigma tučka može primiti polen nekoliko različitih potencijalnih donora. Kako više polenska cijev različitih donora raste kroz stigmu da bi stigla do jajnika, biljka koja ga prima može izvršiti selekciju polena favorizirajući onaj od manje srodnih biljaka.[3] Stoga se može obaviti izbor nakon oprašivanja, kako bi se promovirala alogamija i izbjegla inbridingška depresija. Također, sjeme se može pobacati selektivno, ovisno o povezanosti u odnosu davatelj – primatelj .[3]
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Bernstein H, Hopf FA, Michod RE (1987). "The molecular basis of the evolution of sex". Adv. Genet. 24: 323–70.
- ^ Michod, R.E. (1994). "Eros and Evolution: A Natural Philosophy of Sex" Addison-Wesley Publishing Company, Reading, Massachusetts. ISBN 978-0201442328
- ^ a b Teixeira S, Foerster K, Bernasconi G (2009). "Evidence for inbreeding depression and post-pollination selection against inbreeding in the dioecious plant Silene latifolia". Heredity (Edinb). 102 (2): 101–12. doi:10.1038/hdy.2008.86. PMID 18698334.
- Kai-Yi Chen, Steven D. Tanksley. "High-Resolution Mapping and Functional Analysis of se2.1: A Major Stigma Exsertion Quantitative Trait Locus Associated With the Evolution From Allogamy to Autogamy in the Genus Lycopersicon 168 (3): 1563 -- Genetics". www.genetics.org. Pristupljeno 8. 8. 2009.
- Mulligan, Gerald. "Autogamy, allogamy, and pollination in some Canadian weeds Can. J. Bot. 50(8): 1767-1771 (1972)". rparticle.web-p.cisti.nrc.ca. Pristupljeno 8. 8. 2009.[trajno mrtav link]