Amadeov teatar

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Amadeov teatar osnovan je 1797. godine i zatvoren 1834. godine. Ime je dobio po svom osnivaču, mađarskom grofu Antonu Amadeu de Varkonyu, velikom županu zagrebačkom. Amadeov teatar nalazio se u u nekadašnjoj Blatnoj i Kazališnoj, a danas Demetrovoj ulici u Zagrebu, u zgradi u kojoj se nalazi Hrvatski prirodoslovni muzej i u kojoj se od 2000. godine ljeti održava Klupska pozorišno-muzička scena Amadeo.

Amadeov teatar bio je javna pozorišna dvorana, koju je njen vlasnik iznajmljivao preduzetniku – principalu družine sa najboljom ponudom. Za pozorišne predstave i druge priredbe štampani su plakati, ulaznice, oglasi i reklame. Na ovim osnovama, Amadeov teatar proglašen je prvim zagrebačkim javnim pozorištem.

Jezik izvedbi[uredi | uredi izvor]

U Amadeovu teatru predstave su se izvodile uglavnom na njemačkom jeziku, te manjim dijelom na latinskom jeziku. Godine 1832. i 1833. u Amadeovu teatru njemački su glumci izveli prve javne i profesionalne predstave na hrvatskoj kajkavštini. Dragutin Rakovac (1813.-1854.) preveo je dvije komedije Kotzebuea na kajkavski, a Josef Schweigert, reditelj i glumac njemačke družine koja je tada nastupala u Amadeovu teatru, iscenirao je sljedeće predstave:

  • 2.10.1832. Ztari mladosenja i kosharice (prema Kotzebueu)
  • 28.1.1833. Vkanjeni Vkanitel (prema Florijanu)
  • 23.7.1833. Ztari zaszebni kuchish Petra III (prema Kotzebueu).

Sve tri predstave izveli su njemački glumci koji nisu bili vični hrvatskoj kajkavštini, pa su se na plakatu zadnje predstave ispričali kako će njihova „ostra marljivozt slomiti“ sve jezične prepreke.

Repertoar[uredi | uredi izvor]

U Amadeovu teatru odigran je sveukupni njemački repertoar standardnih obilježja tadašnje austrijske provincije: drame, opere, baleti i posebna vrsta lakših komada sa pjevanjem koja će se kasnije pretvoriti u operetu pod imenom Singspiel. Početkom 19. vijeka sve se češće pojavljuju pisci bečkoga kruga koji su svojim djelovanjem obilježili postanak bečkog narodnog pozorišta, bez kog je bila nezamisliva geneza hrvatske narodne predstave.

U nacionalnoj pozorišnoj historiji, Amadeov teatar je imao prvenstveno odgojnu ulogu.

Izvor[uredi | uredi izvor]

Batušić, N. Povijest hrvatskoga kazališta. Školska knjiga, 1978.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]