Angara

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Angara
Angara River2.jpg
Dužina 1779 km
NM izvora 456
Prosječni protok 3800
Izvor Bajkalsko jezero
Ušće Pritoka Jeniseja
Države Flag of Russia.svg Rusija

Angara (rus. Ангара́ ) je 1779 km duga rijeka koja teče kroz Irkutsku oblast i Krasnojarski kraj, u sjeveroistočnom Sibiru (Rusija). Istječe iz Bajkalskog jezera i vodom je najbogatija pritoka Jeniseja.[1] Napuštajući Bajkalsko jezero u blizini naselja Listvjanka, Angara teče prema sjeveru i protiče kroz gradove Irkutske oblasti: Irkutsk, Angarsk, Bratsk i Ust-Ilimsk. Nakon ovih gradova, rijeka skreće zapadno i prolazi kroz Krasnojarski kraj da bi se ulila u Jenisej u blizini grada Strelke.

Naziv[uredi | uredi izvor]

Dio toka rijeke Angare prije mjesta gdje se u nju ulijeva rijeka Ilim, u prošlosti je poznat pod nazivom Gornja Tunguška.[2][3] Međutim, na nekim geografskim kartama (npr. Atlas od Kitchena iz 1773. godine) ovaj dio toka Angare se naziva Donja Tunguška, što može biti pomalo zbunjujuće jer se taj naziv trenutno koristi za sasvim drugu rijeku.

Brane i akumulacije[uredi | uredi izvor]

Sliv rijeke Angare

Na Angari se nalaze brane tri glavne hidroelektrana koje su izgrađene nakon 1950. godine.

  • Brana Irkutsk - formira Irkutsk akumulaciju koja je poplavila dolinu rijeke od izvora do grada Irkutska i u manjoj mjeri podiže nivo vode u Bajkalskom jezeru
  • Brana Bratsk - formira jezero Bratsk
  • Brana Ust-Ilimsk u Ust-Ilimsku - formira Ust-Ilimsk akumulaciju

Osim ovih brana na rijeci je u izgradnji još i Bogučanska brana u blizini Kodinska.

Mnoga mjesta mjesta duž Angare i njenih pritoka (uključujući i historijsku utvrda u Ilimsku), kao i brojna poljoprivredna područja u dolini rijeke su poplavljena ovim akumulacijama. Zbog negativnih efekata ovih brana na način života ruralnih stanovnika u dolini Angare, njihova izgradnja je bila kritizirana od strane brojnih sovjetskih intelektualaca, naročito od pisca iz Irkutska Valentina Rasputina, pogotovo u njegovim djelima: romanu Zbogom Matjora i knjizi Sibir, Sibir.

Plovnost[uredi | uredi izvor]

Angara je plovna samo za ploveće objekte veličine skutera i to na nekoliko izolovanih dijelova:[4][5][6]

  • od Bajkalskog jezera do Irkutska,
  • od Irkutska do Bratska,
  • na Ust-Ilimsk akumulaciji,
  • od Bogučanske brane do ušća u Jenisej.

Dio između Ust-Ilimsk brane i Bogučanske brane nije plovna zbog brzaka.

Ipak, u nedostatku kontinuiranog plovnog puta, Angara i njena pritoka Ilim bile su od velike važnosti za rusku kolonizaciju Sibiru u periodu od 1630. kad su i formirane važne rute koje su spajale Jenisej s Bajkalskim jezerom i Lenom. Rijeka je svoj transportni značaj izgubila nakon izgradnje putne saobraćajnice između između Krasnojarska i Irkutska a kasnije i izgradnjom Transsibirske pruge.

Pritoke[uredi | uredi izvor]

Pritoke Angare su:

  • Tasejeva (nastala spajanjem rijeka Birjus i Čun),
  • Irkut,
  • Oka,
  • Ija,
  • Ilim,
  • Kova,
  • Čadobes i
  • Irkenejeva.

Fotogalerija[uredi | uredi izvor]


Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz:

Reference[uredi | uredi izvor]