Arslanagića most
- Za istoimeno naselje, pogledati Arslanagića Most (naselje).
Arslanagića most na rijeci Trebišnjici, prema spisima u dubrovačkoj arhivi, počeo je da se pravi 1568. godine i 10 tamošnjih zidara bilo je angažovano na ovoj građevini. Most podigao je Mehmed-paša Sokolović, i otvoren je 1574. godine.
Historija[uredi | uredi izvor]
Most povezivao je centralnu Bosnu i Novi (današnji Herceg Novi, tada u sastavu Bosne u okviru Osmanskog carstva). Preko njega je išla skoro sva trgovina, najviše so. Godine 1687. Mlečani su zauzeli Novi što je izazvalo povlačenje bogatog muslimanskog stanovništva prema Trebinju, i most je izgubio na značaju. Na to je također utjecala izgradnja puteva prema Dubrovniku. Jedan od muslimana iz Novog je bio i Arslan-aga koji je dobio zadatak da naplaćuje mostarinu, napravio je kuću odmah pored mosta. Vremenom je tu niklo cijelo selo, koje se zvalo Arslanagići, pa se i most počeo nazivati Arslanagića most, po njenom mostaru.
Krajem Drugog svjetskog rata, tačnije 1944. godine, četnici su pokušali srušiti most. Tokom eksplozije uništeno je samo lijevo krilo mosta dužine oko 8 metara, koje je nakon rata nadomješteno uskom betonskom trakom.[1][2]
Drugo oštećenje mosta se desilo 1965. kad su vlasti odlučile na tom mjestu praviti akumulaciono jezero Gorica za potrebe hidrocentrale. Most je godinu dana bio potopljen i ležao je pod vodom godinu dana. Nakon pražnjena akumulacionog jezera, za dva mjeseca, 1966. godine, izvršena je demontaža mosta. Most je rastavljen, kamen po kamen, i stajao je na obližnjem polju. Projekt rekonstrukcije mosta izradilo je poduzeće Energoinvest iz Sarajeva. Legenda kaže da je tada bilo ponuda iz inostranstva za kupovinu mosta, od kojih je najkonkretnija došla iz Kanade.
Ipak, godine 1970. počelo je premještanje i nakon dvije godine slaganja (kameni blokovi su bili obilježeni brojevima i transportovani čamcima) most je ponovo otvoren, ovaj put nekoliko kilometara niže, u trebinjskom naselju Gradina. Selo Arslanagića most je svojim većim dijelom potopljeno i ostalo je samo nekoliko kuća iznad nivoa jezera.[3]
Pravilo je da se izmješteni mostovi ne mogu naći pod zaštitom UNESCO-a i zato Arslanagića most nema takav status.
Novi epilog oko Arslanagića mosta nastao je 1993. godine, rasplamsavanjem rata u Bosni i Hercegovini. Naime, odlukom tadašnjeg gradonačelnika Trebinja, Božidara Vučurevića, naziv mosta je promijenjen u Perovića most, navodno, tvrdeći da su Arslanagići postali od porodice Perovića. Također je promijenjeno i ime sela u Perovića most.
Danas, cijelih jedanaest godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, koja je uređena Dejtonskim sporazumom, naziv mosta i sela nije promijenjen, ali ga narod i dalje zove njegovim originalnim imenom: Arslanagića most. Proglašen je za nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.[3]
Opis[uredi | uredi izvor]
Na prvobitnoj kao i na sadašnjoj lokaciji Arslanagića mosta, profil rijeke je naglašeno asimetričan sa strmom desnom obalom, tako da je konstrukcija mosta prilagođena profilu rijeke.
Most je dug 92,25 m, a širina kolovoza iznosi 3,60 m. Masivna kamena mostovska konstrukcijom sastoji se od dva velika i pet manjih svodova, te tri riječna stupa. Veliki svodovi dostižu 15 m visine od normalnog vodostaja rijeke. Bočne strane mosta ograđene su korkalukom od kamenih ploča.
Most je koncipiran na način gdje dominira snažan središnji pilon, širine cca 3,60 m i dužine cca 9,00 m. Između centralnog stupa i priobalnih konstrukcija rasponi su približno jednaki. Ovi rasponi su podijeljeni sekundarnim stupovima u približnom odnosu 1:2, tako da je raspon prema središnjem stupu dva puta veći od raspona između priobalne konstrukcije i prvog stupa. Preko ovako raspoređenih stupova u omjerima 1:2:2:1, korito rijeke je presvođeno sa četiri polukružna svoda sa ukupnim rasponom između priobalnih stupova od cca 62,50 m. Dva naglašena srednja polukružna svoda razlikuju se za cca 1,00 m u širini i u visini. Njihova ležišta na srednjem i bočnim stupovima se razlikuju oblikovno i po visini.
Na Arslanagića mostu iznad srednjeg stupa nalazila se kamenom zidana stražarnica koja je 1890. godine uklonjena. Stražarnica je imala prizemlje i kat i bila je visoka 5,00 m. U prizemlju je bio prolaz sa dvije zasvođene kapije sa masivnim vratima, a na katu je bila prostorija za čuvara.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ SR Bosne i Hercegovine 1960, str. 48.
- ^ Korać 1971, str. 404.
- ^ a b "Spisak nacionalnih spomenika po mjestima (općina Trebinje)" (PDF). Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Arhivirano s originala (PDF), 15. 11. 2017. Pristupljeno 26. 10. 2017.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- SR Bosne i Hercegovine, Zavod za zaštitu spomenika kulture (1960). Naše starine, tomovi 7-9. Sarajevo: Zavod za zaštitu spomenika kulture SR Bosne i Hercegovine.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Korać, Vojislav (1971). Trebinje: istorijski pregled — tom 2, izdanje 2. Trebinje: Zavičajni muzej.CS1 održavanje: ref=harv (link)
- Džemal Čelić, Mehmed Mujezinović, Stari mostovi u BiH, Veselin Masleša, Sarajevo, 1969.
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
Arslanagića most na Wikimedia Commonsu
