Bokanjac

Bokanjac
Naselje
Bokanjac
Crkva sv. Šimuna i Jude Tadeja
Bokanjac Lokacija u Hrvatskoj
Koordinate: 44°07′12″N 15°14′24″E
Država	Hrvatska
Županija	Zadarska
Vremenska zona	CET (UTC+01:00)
• Ljeti (DST)	CEST (UTC+02:00)
Poštanski broj	23000 Zadar
Pozivni broj	(+385) 23

Bokanjac je naselje u sastavu Grada Zadra u Zadarskoj županiji.

Zemljopis

Naselje je u sastavu grada Zadra. Nalazi se na sjevernom rubu grada, na brdu nadmorske visine od 88 metara.

Uprava

Upravno pripada gradu Zadru od nezavisnosti Hrvatske. Do nezavisnosti Hrvatske bio je zasebno selo.

Historija

Prvi pisani pomen imena Bokanjac datira iz 906. godine. Kroz istoriju se zvao i Vrljica ili Ovrljica i Bokanj Studenac na bunaru.

Godine 1409. Mlečani su na Bokanjcu podigli novu crkvu posvećenu sv. Simonu pravedniku. Postoji sumnja u tačnu godinu izgradnje. Crkva je uništena 1646. godine u paljenju sela od strane Mlečana u ratu protiv Turaka, zbog svog strateškog položaja na brdu iznad Zadra. Deset godina selo nije bilo stalno naseljeno, što potvrđuje odsustvo zapisa u Matici o sklapanju brakova od 1646. do 1655. godine.

Godine 1656. selo je ponovo podignuto na petstotinjak metara udaljenom brežuljku i pod tim imenom ostalo je upamćeno "staro selo".

Historija župe

Prva poznata crkva na Bokanjcu bila je posvećena sv. Kornelija i Kiprijana i nalazila se istočno od današnjeg položaja naselja, a i danas se to područje kolokvijalno naziva Čubrijan, iako je tačna lokacija crkve izgubljena. Ne zna se ni godina izgradnje, iako je 1349. godine postala župa i dobila ime po bratstvu sv. Cyprian.

Današnja crkva sagrađena je 1658. godine na ruševinama crkve sv. Simon pravednik. Današnji oblik datira iz 1769. godine, kada je posvećena apostolima sv. Simon i Juda Tadej. Zbog nedovršenih izvora moguće je i vjerovatno da je crkva sv. Simeona Pravednog, međutim, obnovljena je nakon spaljivanja i na službi do 1769. godine i izgradnje nove crkve sv. Simon i Juda Tadej na istom mjestu. Oko crkve je postojalo groblje sve do 1960-ih godina kada su grobovi premješteni i groblje cementirano.

Velika i srednja zvona donijeta su na Bokanjac tokom Drugog svjetskog rata sa zvonika Sv. Krševana u Zadru. Veliko zvono ima prečnik 70 cm dok srednje zvono ima prečnik 60 cm i ima iste natpise i simbole. Izliveni su u Padovi 1931. godine, dok je manje mrtvačko zvono promjera 50 cm izliveno u Splitu 1898. godine.

Zvonik i zvona su teško oštećeni u zadarskoj bitki u sklopu Domovinskog rata, a zvonik je obnovljen 1994. godine.

Godine 1995. postavljena su tri nova zvona izlivena u Zagrebu

Zanimljivosti

• Nazivi i povijesni toponimi pojedinih predjela u Bokanjcu:

Badnjine, Baredina, Baština, Blato, Blatski Gaj, Brig, Bunari, Cerodla, Cilj, Čekanje, Čeprljca, Čubrijan, Divljake, Doca, Drage, Draga, Duboka Doca, Dugaće, Gaj, Galice, Golo brdo, Gradina, Građa, Građine, Grajca, Grbice, Greblje, Grobnica, Kaluše, Kosa, Krivalište, Krševaštine, Krtelji, Kulašica, Lokvine, Meduša, Nerazine, Njive, Ograde, Orašac, Oštarije, Podanke, Podvornica, Polje, Prljavine, Procip, Profacinka, Ranče, Runjava Glavica, Segete, S(Z)gon, Standarac, Stara sela, Šegačuša, Šljakičke, Špadirovo, Trešnja, Ušljivac, Vanđelište, Vatuše, Velika Vlaka, Vlake, Virine, Vrela, Vrkešane, Vrtline, Zlokovnica

Stanovništvo

Sekularni popisi			Popisi župnika
Godina	Stanovništvo	Izvor	Godina	Stanovništvo
1527.	105	Veliki kapetan Zadra Zaharie Vallaressa	1754.	326
1608.	170	Knez Zadra Oktavian Mocenigo	1843.	306
1754.	113	Vladislav C. «Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjca»	1856.	231
1840.	252	Parochia di Bocagnazzo anno 1840.	1873.	244
1871.	404	Popis stanovništva Bokanjca 1871.	1887.	350
1879.	326	Vladislav C. «Pabirci iz prošlosti mjesta Bokanjca»	1898.	406
1903.	478	Status animarum tomus I 1903.	1900.	417
1913.	517	Status personarilis et localis archidioec. Jadertiane, 1913.	1904.	342
1920.	735	Status animarum tomus II 1920.	1908.	352
1949.	800	Mate Hraste (Zadarski zbornik str. 446.)	1911.	378
1988.	1112	Popis punoljetnih osoba «Mj. zajednice» pred izbore 1990.	1974.	1023
			2000.	2000

Znamenitosti

• Na samom ulazu u Bokanjac nalazi se kapela sv. Antun Padovanski. Kapela sv. Marija se nalazi na raskrsnici ispred mjesta, preko puta bivšeg vojnog objekta za predvojnu obuku. Narod ovaj lokalitet naziva „kod Sv. Ante ». Kapela je skromnih dimenzija, dar g. Onorata Crespija, zadarskog posjednika, župnoj crkvi na Bokanjcu 1924. godine. - Rozario Šutrin, Vjesnik zad. Nadbiskupije 3-4 / 2004 U knjizi Genealogija bokanjskih prezimena autor iznosi drugačiju teoriju i potkrepljuje je izvorima i svedočanstvima: Međutim, želio bih se s njima [Zadarskim dekanatom] posvađati kada je riječ o kapeli sv. Antuna Padovanskog, tvrdim da je nekadašnja kapela sv. Josipa [sagrađena 1458. godine], koju je, prema priči, izradio "nemoralni" mještanin Bokanjca kao omot od sv. Joseph. Prema istoj priči, crkva već duže vrijeme nije blagoslovljena niti priznata od crkvenih vlasti... Ako sada pogledamo ovo što slijedi, nije teško zaključiti da se radi o kapeli sv. Josipa i da je dar Onorata Crespija više nego skroman, odnosno da je gospodin obnovio kapelu i napravio zid 1924. godine. Don Blaž Karavanić, župnik Bokanjca, piše: „kapela sv. Josip popravljen 6. februara 1924. godine. a 7. marta 1924. godine podignut je zid oko njega». Glagoljski natpis iz 1848. godine (na ulazu u kapelu) svjedoči da je samo popravljana, a ne građena 1924. godine. Da bi se razriješila sumnja da se ne radi o kapeli sv. Josipe, donosim vam hvale vrijedan citat iz Status animarum iz 1903. godine: »Šime Zrilić ima kuću kod kapele sv. Joseph ». Starijim mještanima poznata je gostionica u kući kod "Predvojničke" vlasnika Šime Zrilića. Zvala se "Kod Ćora" [što potvrđuje da je kapela sv. Ante i sv. Josipa ista kapela]. Bokanjačko blato Sjeverno od Bokanjca nalazilo se Bokanjačko blato, zvano i Unjakovsko (Kunjakovo) blato, koje je nastalo od izraza podzemni otvor, dok su ga sami mještani zvali Blato. Obim jezera varirao je u zavisnosti od vodostaja i iznosio je u proseku oko 10 kilometara i u proseku oko 400 hektara. Godine 1437. zabilježeno je da je cijelo jezero presušilo i nestalo, a 527 godina kasnije, 1964. godine, trajno je isušeno zbog izgradnje gradskog vodovoda i opskrbe grada Zadra pitkom vodom. Bokanjačko blato bilo je idealno stanište za mnoge vrste gmizavaca i ptica, a stanovnici Bokanjca generacijama su živjeli od hvatanja zmija, žaba i pijavica koje su korištene za izradu protuotrova i vakcina i izvozile se u mnoge evropske zemlje.

Kultura

Na Bokanjcu djeluje Kulturno umjetničko društvo (KUD) Konji i Bleke, koje okuplja mještane i organizira manifestacije poput Bokanjačke alke, izvodi različite predstave konceptualne umjetnosti, snima spotove od kojih su neki postali viralni na društvenim mrežama, a njihov rad je prepoznat u cijelom grada i okoline.

Društvo prijatelja Bokanjca je udruženje koje okuplja veliki broj mještana i zaduženo je za organizaciju manifestacija kao što su Bokanjac traži zvijezdu, razni turniri u kuglanju i streljaštvu, maškare, tradicionalna podjela poklona djeci za Badnje veče itd. Društvo održava lokalno stanovništvo više od jednog vijeka.