Bolest mačijeg ogreba

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Wiki letter w.svg Ovaj članak je siroče zato što nema ili vrlo malo ima drugih članaka koji linkuju ovamo.
Molimo Vas da postavite linkove prema ovoj stranici sa srodnih članaka(23-02-2012)
Bolest mačijeg ogreba
Klasifikacija i vanjski resursi
Cat scratch disease - very low mag.jpg
Mikrograf limfnog čvora koji je zahvatila BMO
ICD-10 A28.1
ICD-9 078.3
DiseasesDB 2173
eMedicine emerg/84/
MeSH D002372

Bolest mačijeg ogreba (BMO) (engl. cat-scratch disease, CSD), jeste naziv za klinički sindrom koji karakterizira uvećanje regionalnih limfnih čvorova, obično nakon kontakta sa mačkom (ogreb ili lizanje). Bolest mačijeg ogreba je bakterijska infekcija koju uzrokuje intracelularna bakterija Bartonella. Najčešće se javlja kod djece 2 sedmice nakon kontakta sa mačkom. Prvi ju je otkrio Henri Parinaud 1889. godine.

Prenošenje bolesti[uredi | uredi izvor]

Mačka je prirodni rezervoar, a ovu je činjenicu prepoznao dr. Robert Debré 1950. godine. Judy Dolan je prva osoba kod koje je u SAD-u dijagnosticirana ova bolest. Bakterija se najčešće nalazi u krvi mačića, a rjeđe kod odraslih jedinki.

Klinička slika[uredi | uredi izvor]

Klasična klinička slika prezentira se osjetljivim otečenim limfnim čvorovima, stanje poznatije kao regionalna limfadenopatija. Moguće je naći papule na mjestu inicijalne infekcije. Neki pacijenti mogu imati sistemske simptome, kao što su groznica i povišena tjelesna temperatura. Bolest obično prolazi sama od sebe, ali limfadenopatija može potrajati mjesecima. Prognoza je obično dobra. U predjelima s umjerenom klimom bolest se obično javlja ujesen ili zimu. Moguće su komplikacije kod imunodeficijentnih osoba.

Tretman[uredi | uredi izvor]

Azitromicin, ciprofloksacin, doksiciklin, ili neki drugi antibiotici uspješno liječe bolest.