Da Vincijev kod

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Da Vincijev kod
Originalna naslovnica
AutorDan Brown
Originalni nazivThe Da Vinci code
DržavaSjedinjene Američke Države
Jezikengleski jezik
Žanrtriler
Vrsta djelaroman
IzdavačDoubleday (SAD)
Datum izdanja2003.
Vrsta koricaDebeli uvez
Broj stranica454
Pripovjedačneimenovan
Gledištetreće lice
Vrijeme radnje21. vijek
Mjesto radnjePariz i London
Glavni likRobert Langdon
Vrhunacotkrivanje Učitelja i Sophieine porodice
Temenajveća zavjera u historiji čovječanstva
ISBN brojISBN 0-385-50420-9

Da Vincijev kod je knjiga, objavljena 2003. godine čiji je autor Dan Brown. Ova knjiga je svjetski bestseller broj jedan, te prodana u više od 80 miliona primjeraka širom svijeta. Radnja knjige prati harvardskog profesora Roberta Langdona koji je u poslovnoj posjeti u Parizu. 2006. godine se pojavila ekranizacija ovog bestsellera koju je režirao Ron Howard. Kontroverzna tema ove knjige je digla svijet na noge, te je osuđena od strane Vatikana jer baca novo svjetlo na katoličku crkvu, otkrivajući tajne, vješto skrivane od strane Crkve. Iako je većina podataka iz knjige pretpostavka i autorovo mišljenje, ova knjiga obiluje stvarnim detaljima i duboko skrivenim činjenicama.

Glavni likovi[uredi | uredi izvor]

  • Robert Langdon
  • Sophie Neveu (Sofi Nevo)
  • Jacques Saunière (Žak Sonijer)
  • Bezu Fache (Bezu Faš)
  • Poručnik Collet (Kole)
  • Silas (Sajlas)
  • Biskup Manuel Aringarosa
  • Učitelj
  • Sir Leigh Teabing (Li Tibing)
  • Rémy Legaludec (Remi Legaludek)
  • André Vernet (Andre Verne)

Zavjera[uredi | uredi izvor]

Cijeli roman govori o zavjeri katoličke crkve, te o potrazi za dokazima o toj zavjeri. Prema Brownu, Biblija u sadašnjem obliku je sastavljena u 3. vijeku od strane rimskih moćnika predvođenih Konstantinom I. Na tom sastanku je odlučeno što će stajati u Bibliji, a što će biti izostavljeno. U to doba u Rimu je vladao politeizam (paganstvo), dok je i sâm car Konstantin I bio svećenik kulta Sunca. Veći dio naroda Rima je počeo prihvaćati učenje Isusa Krista, te da prihvata kršćanstvo. Konstantin I, u strahu da će izgubiti moć, te da će Rim biti podijeljen na dva dijela: kršćanski i paganski, odlučuje promijeniti službenu religiju Rima u kršćanstvo, te organizira pisanje nove Biblije, ali u tu Bibliju ubacuje mnoštvo paganskih simbola (kao npr. da je nedjelja sveti kršćanski dan, jer se nedjeljom slavilo Sunce u njegovom kultu).

Prava priroda Isusa Krista[uredi | uredi izvor]

Prema Brownu, Isus Krist je bio čovjek, a ne Bog kako neke crkve tvrde. Konstantin I je proglasio Isusa Krista Bogom iz razloga kako bi učvrstio moć Rima. Na taj način je ubijedio svijet da je Rimska crkva (Vatikan) jedini način da se uspostavi veza sa Bogom, te tako osigurao opstanak Rima. Prema Brownu, Isus je bio Božiji prorok (poslanik) kojem je Bog dao neke moći koje su bile uskraćene drugim ljudima. Brown navodi da je Isus bio oženjen, jer je svaki Jevrej u Jeruzalemu morao biti oženjen. Njegova supruga prema Brownu je bila Marija Magdalena koju Brown spominje kao prostitutku. Kada je Isus bio razapet na krstu, Marija Magdalena je bila trudna, te je nosila Isusovo dijete, što je glavni dokaz Isusovog ljudskog porijekla. Međutim Biblija ne kaže, da je Krist bio Bog nego, da je bio od Boga (bog).

Sveti Gral i Posljednja večera[uredi | uredi izvor]

Prema Bibliji, na posljednjoj večeri u Isusovom životu, večeri prije njegovog razapinjanja, Isus je sa svojih 12 apostola jeo kruh i pio vino i tada je rekao da će ga neko od apostola izdati. Vino su pili iz jednog pehara u kojem se sljedeći dan nalazila Isusova krv. Taj pehar se prema Bibliji zove Sveti Gral. Brown tvrdi da je Sveti Gral ustvari Marija Magdalena. Isusovi sljedbenici, u strahu da bi nevjernici mogli nauditi Mariji Magdaleni i njenom djetetu, krijumčare Magdalenu u Francusku gdje se ona porađa. Brown tvrdi da je biblijsko učenje da se u Svetom Gralu nalazi Isusova krv, ustvari metafora kojom se govori da Marija Magdalena nosi Isusovo dijete tj. u njoj se nalazi Isusova krv, odnosno Isusovo dijete. Također, Brown tvrdi da je Isus ostavio Magdaleni u naslijeđe da vodi crkvu, a ne Petru.

Umjetnik Leonardo Da Vinci slika Posljednju večeru, umjetničko djelo na kojem prikazuje Isusa na njegovoj zadnjoj večeri u životu. Interesantno je da se na stolu uopće ne nalazi pehar (Sveti Gral), nego svako za stolom ima svoju čašu. Biblija tvrdi da se za stolom nalazi Isus sa dvanaest apostola, mada je Da Vinči naslikao Isusa, 11 apostola i Mariju Magdalenu koja sjedi Isusu sa njegove desne strane i dodiruju se kukovima. Interesantno je, da ako njih dvoje zamjene mjesta, izgleda kao da su naslonjeni jedno na drugo. Sljedeći važan detalj je ruka apostola Petra koja se nalazi ispod Magdaleninog vrata i kojom kao da joj prijeti. I posljednji detalj je nečija ruka koja drži nož, mada se ne zna čija je to ruka.

Vitezovi templari[uredi | uredi izvor]

Slika Posljednje večere sa ukazanim detaljima

Kada je car Konstantin I objavio Bibliju, on se, prema Brownu, odlučio riješiti svih dokumenata koji su ukazivali na tvrdnje suprotne Biblijskim. Crkva je vijekovima uništavala dokumentaciju koja je svjedočila o Isusovom ljudskom porijeklu. Međutim u 11. vijeku, papa sazanje da u Jeruzalemu postoje četiri kovčega najvažnijih spisa koji svjedoče o pravom porijeklu Isusa Krista, kao i tijelo Marije Magdalene. U strahu od propasti Crkve, papa organizuje krstaške ratove, pod izgovorom da želi osloboditi Jerusalem od islama. Papa tada daje blagoslov na jedan od najkrvavijih pohoda u historiji čovječanstva koji bilježi kako velike muslimanske gubitke, tako i kršćanske. Tom pohodu se pridružuju i vitezovi templari koji imaju za cilj pronaći tajne spise i Magdalenin grob, što i uspijevaju. Sa svojim blagom se vraćaju u Evropu i ucjenjuju papu. Papa im daje neograničenu moć u Evropi, kako bi ih ušutkao. Templari su vijekovima grabili novac i zlato, te postajali sve moćniji i moćniji. Kako se njihov broj vremenom povećavao, postali su prijetnja Katoličkoj crkvi da će je nadvladati. Tada papa odlučuje ih sve proglasiti pobornicima sotonizma, kao i tzv. hereticima, te šalje vojsku da unište templare. Tog dana, u petak, 13. oktobra 1307. godine, su stotine templara gorili na lomačama. Brigu oko spisa i Magdaleninog groba preuzima Sionski priorat. Te su spise nazvali Sangreal.

Sionski priorat[uredi | uredi izvor]

Sionski priorat je tajno društvo nastalo u 12. vijeku kako bi se brinulo o sljedeće tri stvari:

  • Čuvanje spisa o Isusovom porijeklu (Sangreala)
  • Čuvanje Magdaleninog tijela
  • Briga o potomstvu Isusa Krista i Marije Magdalene

Sionski priroat je oformio Red Vitezova templara, kao svoje vojske koja preduhitrila papu u pohodu na Sangreal. Na vrhu tog društva se nalazi Veliki majstor sa svoja tri sénéceaux-a koji jedini znaju lokaciju Sangreala. Veliki majstori su u obično bili značajne osobe velikog intelektualnog doprinosa društvu. Pa tako, Veliki majstori Sionskog priorata su bili: Leonardo Da Vinci, Isaac Newton, Botičeli, Victor Hugo i mnogi drugi. Sionski priorat je skoro 900 godina skrivao Sangreal i brinuo se o Isusovom potomstvu. Sionski priorat je napravio Ključni kamen koji predstavlja putokaz koji vodi do Sangreala.

Opus Dei[uredi | uredi izvor]

Opus Dei je katolička sekta koju slijede desetine hiljada katolika širom svijeta. Sjedište joj je u New Yorku, a vrijedna je 47 miliona dolara. Osnivač i glavni biskup te sekte je Manuel Aringarosa. Sekta ima punu podršku Vatikana. Specifična je po tome što propovijeda samokažnjavanje kao oslobađanje od grijeha. Aktivni članovi te sekte se često bičuju i nose remene oko butine sa šiljcima sa unutrašnje strane koji im se zariju u meso, te kontrolišu njihove seksualne potrebe.

Radnja knjige[uredi | uredi izvor]

Radnja knjige počinje ubistvom Jacquesa Saunière (Žak Sonijer), kustosa Pariskog muzeja Louvrea. Ubija ga aktivni član sekte Opus Dei, albino Silas u potrazi za informacijom o lokaciji Ključnog kamena. Naime, Saunière je Veliki majstor Sionskog priorata. On mu govori već dogovorenu laž za koju mu albino i povjeruje, te ga rani i ode. Saunière u svojih posljednjih 15 minuta života ostavi tajnovitu poruku u muzeju sa mnoštvom simbola. U isto vrijeme, u Parizu gostuje američki simbolog sa Harvarda koji pomaže policijskom kapetanu Bezu Fache rastumačiti ubistvo. Na žalost, Saunière je u postskriptumu svoje poruke spomenuo Roberta, iako se nikad prije nisu sreli. Policija sumnja na Roberta, kao potencijalnog ubicu i želi ga privesti. Na to ga upozorava Sophie Neveu, unuka Saunière-a koja također radi u policiji. Ona mu objašnjava da je ta poruka namjenjena njoj. Također poruka sadrži niz zagonetki i anagrama, koje njih dvoje uspijevaju dešifrovati, te naći ključ od sefa u Ciriškoj banci, skrivenog u muzeju koje im je Saunière ostavio prije smrti. Oni zajedno bježe od policije. Kapetan Fache ih pokušava uhvatiti na razne načine, između ostalog, tako što je cijelu Francusku upozorio na Roberta i Sophie. Sophieini roditelji, brat i baka su umrli kad je imala 5 godina, i od tada je živjela sa djedom.

Na drugoj strani Silas, prema lažnim uputstvima Saunière odlazi u crkvu Saint-Sulpis i tamo traži Ključni kamen, ali shvata da je nasamaren, te da je tajna izgubljena jer je ubio jedina 4 čovjeka koja su znala lokaciju ključnog kamena.

Robert i Sophie odlaze u Cirišku banku kako bi otvorili sef. Čuvar ih pušta, zove policiju i obavještava direktora banke - Andréa Verneta. Vernet lično posječuje Roberta i Sophie, te im govori kako će im pomoći da pobjegnu iz banke jer je bio dobar prijatelj Saunière-a. Robert i Sophie u sefu nalaze kripteks, spravicu sa brojčanicima u kojoj se nalazi papirus. Da bi ga otvorili potrebna je šifra. Uz kripetks su dobili i zagonetku pomoću koje će otvoriti kripteks. Budući da je policija već ušla u banku, Vernet ih krijumičari iz banke u kamionu. U putu, on čuje na radio da njih dvoje policija traži zbog četiri ubistva, te odluči predati ih policiji. Nasreću, oni bježe i uzmu mu kamion. Robert i Sophie odlaze kod Robertovog engleskog prijatelja Sira Leigha Teabinga. Teabing je inavlid bez nogu, ali je najveći stručnjak za Sveti Gral (Mariju Magdalenu) na svijetu. On ih krije u njihovoj kući te priča im o Svetom Gralu. Policija saznaje njihovu lokaciju te kreću u akciju na Teabingovu kuću.

Manuel Aringarosa, putuje u Pariz kako bi uzeo Ključni kamen. Prije pet mjeseci, iz Vatikana su ga obavijestili da žele ukinuti podršku njegovoj sekti. Tada ga je nazvao čovjek koji se predstavljao kao Učitelj i rekao da će mu pomoći da nađe Sveti Gral i tako ga učiniti najmoćnijim čovjekom na svijetu. Aringarosa je povezao Učitelja i Silasa, te je Učitelj stalno davao upute Silasu kako da nađe Ključni kamen. Učitelj zove Silasa i kaže mu da nije sve izgubljeno i da je Ključni kamen u Teabingovoj kući. Silas kreće u Teabingovu kuću, te ih napada tamo.

Teabing, Sophie i Robert uspijevaju onesposobiti Silasa, te ga vežu kao taoca. U tom trenutku im na imanje upada policija. Teabing ukrca Roberta, Sophie, Silasa i svog batlera Rémy-jana na privatni avion, te ih transportuje u London. U avionu riješe zagonetku i otvore kripetks, ali saznaju da se unutra nalazi još jedan sa još jednom zagonekom. U Londonu posječuju jednu crkvu kako bi pokušali riješiti zagonetku, dok Silas i Rémy ostaju u automobilu. Tu Rémy oslobađa Silasa, te obojica ulaze u crkvu, uzimaju kripteks i Teabinga za taoca. I rémy radi za Učitelja. Robert i Sophie posječuju biblioteku kako bi riješili zagonetku. Ubrzo je i shvate, te odlaze u jednu katedralu gdje se i nalazi riješenje.

Za to vrijeme, Učitelj pošalje Silasa u sjedište Ops Dei-a u Londonu, te tamo pošalje policiju po Silasa, a Rémy-ja otruje, te na kraju i on odlazi u istu katedralu sa kripteksom. Kada vidi Roberta i Sophie tamo on ima ostavlja poruku da ima Teabinga i vodi ih u zamku. Kada se napokon suoče sa Učiteljem shvataju da je on ustvari Teabing koji ih pod prijetnjom pištolja tjera da riješe zagonetku. Robert uspijeva, ali u tom trenutku dolazi policija i hapsi Teabinga.
Silas je došao u Opus Dei, ali ga tamo čeka policija i biskup Aringarosa. On u očaju puca u policiju i slučajno rani biskupa. Biskupa odvezu u bolnicu, te on preživljava, dok Silas ranjen umire u jednom parku.

Robert i Sophie putuju u Škotsku jer ih tamo upućuje Ključni kamen. Tamo Sophie otkrije da ima baku i brata, koji su izbjegli nesreću. Oni joj saopštavaju da je ona Isusov i Magdalenin potomak, te ona odlučuje ostati u Škotskoj. Robert se vraća u Pariz, te otkriva da je Sangreal u stvari sakriven u Louvre-u.