Diuretik

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Prikaz djelovanja pojedinih diuretika u bubrežnim kanalićima

Diuretik (lat. diuretica) je sredstvo kojim se poboljšava izlučivanje mokraće iz organizma. Od prije je bila poznata diuretička aktivnost pojedinih tvari, pića i biljaka. Na primjer, zbog pojačanog rada srca, kofein je bio prepoznat kao diuretik. Mnoge biljke također imaju diuretičko djelovanje - pirevina (Agropyron repens), breza (Betula pendula), preslica (Equisetum arvense), zečiji trn (Ononis spinosa), kopriva (Utrica dioica). Mnoge od tih biljaka i danas se koriste kao biljni diuretici.

Farmakologija[uredi | uredi izvor]

Diureticima se smatraju one tvari koji uz izlučivanje vode dovode do povećanja izlučivanja i soli u prvom redu natrijum hlorida koji je uglavnom odgovoran za osmotski pritisak vanćelijske tečnosti. Da bi diuretik potaknuo povlačenje edema mora imati svojstvo povećanja eliminacije natrijuma te hloridnih i hidrogenkarbonatnih iona. Pojačano izlučivanje vode je sekundarno. Zbog toga se pravi diuretici još nazivaju i saluretici.

Diuretici se primjenjuju primarno kod slijedećih stanja:

Osim toga diuretici se primjenjuju i u slučajevima:

  • forsirane diureze radi eliminacije otrova kod trovanja
  • diabetesa insipidusa (hronični manjak aldosterona zbog čega ne dolazi do formiranja urina - otrovi se zadržavaju u tijelu),
  • glaukoma (povećani očni pritisak- opasnost za vid)

Diureteci djeluju na temelju nekoliko mehanizama:

  • interakcijom sa specifičnim membranskim transportnim proteinima (tiazidi, furosemid, amilorid)
  • osmotskim učinkom zbog kojega se smanjuje reapsorpcija vode iz dijelova nefrona propusnih za vodu (manitol)
  • interakcijom s enzimima (acetazolamid)
  • interakcijom s hormonalnim receptorima (spironolakton i kalijum kanreonat)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: