Geostacionarna orbita

Geostacionarna orbita: Za posmatrača na rotirajućoj Zemlji oba satelita izgledaju nepomična na nebu, na njihovim odgovarajućim lokacijama.

Geostacionarna orbita specijalni je slučaj geosinhrone orbite. To je kružna orbita oko planete Zemlje s inklinacijom 0° (tijelo je iznad Zemljinog ekvatora), pri čemu je period orbite tijela jednak sideričkom periodu rotacije planete Zemlje. Tijelo na ovakvoj orbiti za posmatrača na Zemlji stalno će imati isti položaj na nebu, tj. njegove su koordinate u horizontskom koordinatnom sistemu konstantne.

Velika poluosa geostacionarnih orbita iznosi 42.164 km (napomena da se računa od centra Zemlje).

Veliki broj vještačkih satelita, najčešće telekomunikacijskih i navigacijskih, nalazi se na ovakvoj orbiti.

Ovakvu orbitu prvi je predložio Herman Potočnik 1929. u svom djelu Raketni motor. Kasnije je Arthur C. Clarke 1945. također opisao ovu vrstu putanje oko Zemlje. Ponekad se u njegovu čast ova vrsta orbita naziva Clarkeova orbita.

Također pogledajte

• Svemirski lift

Vanjski linkovi

• http://www.sque.co.uk/physics/geostationary-orbit/ Arhivirano 20. 11. 2008. na Wayback Machine
• http://science.nasa.gov/realtime/jtrack/3d/jtrack3d.html Arhivirano 4. 5. 2005. na Wayback Machine