Geostacionarna orbita

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Crystal Clear app klipper.png Ovaj članak nije uopće ili je loše kategorisan.
Za pomoć pogledajte spisak glavnih kategorija. Nakon dodavanja kategorija uklonite ovaj šablon.
Geostacionarna orbita: Za posmatrača na rotirajućoj Zemlji, oba satelita izgledaju nepomična na nebu, na njihovim odgovarajućim lokacijama.

Geostacionarna orbita je specijalni slučaj geosinhrone orbite[1]. To je kružna orbita oko planete Zemlje sa inklinacijom 0° (tijelo je iznad Zemljinog ekvatora) i pri čemu je period orbite tijela jednak sideričkom periodu rotacije planete Zemlje. Tijelo na ovakvoj orbiti za posmatrača na Zemlji će stalno imati isti položaj na nebu, tj. njegove koordinate u horizontskom koordinatnom sistemu su konstantne.

Velika poluosa geostacionarnih orbita iznosi 42.164 km (napomena da se računa od centra Zemlje).

Veliki broj vještačkih satelita, najčešće telekomunikacionih i navigacionih, se nalazi na ovakvoj orbiti.

Ovakvu orbitu je prvi predložio Herman Potočnik 1929. godine u svom delu "Der Raketenmotor". Kasnije je Artur Klark, 1945. godine, u svom delu "Extra-Terrestrial Relays" također opisao ovu vrstu putanje oko Zemlje. Ponekad se u njegovu čast ova vrsta orbita naziva Klarkova orbita.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]