Germinal

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Gnome-emblem-important.svg Na ovoj stranici su konstatovane greške u izvornom kodu koje moguće dovode do nepoželjnih rezultata.
Ispravite ove greške i zatim uklonite ovaj šablon. Ako ne znate kako da ispravite ove greške onda se obratite na čaršiji za pomoć.
{{{naziv}}}
Germinal first edition cover.jpg
Naslovnica prvog izdanja
Autor Émile Zola
Jezik francuski jezik
Vrsta djela roman
Izdavač Gervais Charpentier
Datum izdanja 1885.

Germinal (1885.) je 13. roman iz Zolinog dvadesetoknjižnog ciklusa Rougon-Macquartovi ili Prirodna i društvena historija jedne porodice pod Drugim carstvom. Smatra se Zolinim najvećim djelom i jednim od najvećih djela na francuskom.

Glavni lik romana je Etienne Lantier, koji je prije viđen u Zolinom remekdjelu Jazbina. Lantier je predstavljen kao mladi migrant koji dolazi u sjevernu Francusku i tu radi kao rudar.

Fabula[uredi | uredi izvor]

Roman započinje dolaskom mladića Etienna Lantiera u rudarsko naselje Voreux. Teško dobiva posao u rudniku jer vlada kriza, tvornice se zatvaraju i niko ne prima nove radnike. Etienne se pridružuje grupi rudara u kojoj rade članovi obitelji Maheu. Iako su svi sposobni za rad, njihov život je ispunjen krajnjom bijedom, a glad je svakim danom sve prisutnija u njihovom domu. Porodica ima sedmoro djece. Svi zajedno žive u skučenom, jadnom stanu, poput životinja. U njihovoj bijedi umire svaki smisao za stid i suzdržanost - oni jedu, spavaju, kupaju i ljube se jedni pred drugima, posve prirodno, jer drugačije ne mogu.

U rudniku se Etienne upoznaje s ocem porodice i sa Catherine. Ona se u početku snalazi bolje od Etienna, ali kasnije se i on priviknuo na novi i teški način života. Potajno je gledao Catherinu koju je, više na silu nego svojom voljom, za djevojku uzeo Chaval.

Od tada je među Chavalom i Ettienom tinjala pritajena mržnja. U porodici Maheu bijeda je bivala sve veća, a pratile su je i nedaće koje idu s njom u korak - bolest, nasilje, djeca su se skitala i bježala od kuće. Uz to, u rudniku se dogodila nesreća - odron je usmrtio neke rudare, a stradao je i Jeanlin Maheu - odron mu je neizlječivo ozlijedio obje noge. Nakon što se Zacharie oženio, Etienne dolazi živjeti kod porodice Maheu, a u bliskom kontaktu sa Catherine njegove emocije prema njoj rastu. Chaval je zlostavlja i muči, a ona to prima s pokornom ravnodušnošću. Uskoro ona napušta porodicu i odlazi živjeti sa Chavalom, zbog njegove ljubomore na Etienna i zbog batina kojima joj stalno prijeti.

U romanu pratimo i jedan drugi svijet, svijet bogatih ljudi koji lagodno žive, punog želuca i njegovanog tijela i duha. Tako Zola prikazuje porodice Hennebeau i Gregorie koje je vijest o iznenadnom štrajku zatekla pri zajedničkom obilatom ručku.

Silna bijeda pokrenula je ljude na štrajk, u kojem neki vide samo način da se poslodavce prisili da povećaju nadnice, dok drugi, puni zanosa, u njemu gledaju nagovještaj novog vremena. Njima pripada i Etienne koji se uskoro ističe svojim gorljivim govorima. Masa puna gorčine, slijepa od gladi i mržnje uništava postrojenje, a poslije dolazi i do zvjerskog ubistva lihvara Maigrata i napada na bogate porodice. Štrajk traje uistinu dugo i svi su već na kraju snaga - ljudi su razdražljivi, sukobi plamte, jedni druge nazivaju kukavicama, a sve ih muči ista briga - glad. Zbog velikih nereda vojska dolazi čuvati rudnik, a vlasnici prijete dovođenjem radnika iz drugih rudnika. Izbija krvavi sukob, vojska puca u štrajkače, a poslije goni i želi zatvoriti vođe štrajka. Nakon dugih muka, štrajk završava bez uspjeha. Radnici se vraćaju na posao prisiljeni bijedom i glađu. Catherine i Etienne rade zajedno, a u blizini je uvijek Chaval. Zajedno ih zatiče velika nesreća koja razara nekoliko okana rudnika. Stradavaju mnogi radnici, a gnupa od dvadesetak njih ostaje zarobljena pod zemljnom. Tu su Etienne i Catherina, ali i Chaval. Bore se za život: nadolazi voda, nema vazduha, okružuje ih tama, a svjetiljke se polako troše. Chaval nudi Catherini hljeba - ako se preda i napusti Etienna. Ona se predaje gonjena životinjskim instinktom za preživljavanje. Chaval želi naplatiti potrošeni hljeb, te grubo napastuje iscrpljenu Catherin. Etienne više ne može izdržati mučenje i nepravdu i ubija Chavala. Predstoji lagano umiranje, pomoć ne dolazi, a životi zarobljenih rudara se polako gase. U zadnjem trenutku života Catherine priznaje Etiennu svoju ljubav. On je još dugo drži u narućju iako zna da je mrtva. Zatim i sam gubi svijest.

Spasioci ih ipak pronalaze. Nakon šest sedmica provedenih u bolnici, Etienne se polako vraća u život, i ispunjen razočarenjem odlazi iz rudnika. Ali, roman ipak završava optimistički: Etienne odlazi koračajući zemljom koja se budi i osjeća ogromnu snagu u njoj - snagu rudara koji žive i bore se u njenoj crnoj utrobi.

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: