Gušter

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Šablon:TaksokvirVodič za izradu taksokvira
Gušter
Raspon fosila: Jura - Nedavno
Baliliscus Plumifrons
Baliliscus Plumifrons
Sistematika
Carstvo Animalia
Koljeno Chordata
Klasa Sauropsida
Red Squamata
Podred Lacertilia
Günther, 1867.
Porodice
vidi tekst

Gušteri su najčešći gmizavci na svijetu.

Pokrov i građa tijela guštera[uredi | uredi izvor]

Na prednjem dijelu tijela guštera je plosnata šiljasta glava koja je širokim vratom odijeljena od trupa. Na glavi su velike oči s pokterljivim očnim kapcima. Trup završava dugačkim repom koji gušter u opasnosti mogu otkinuti i tako pobjeći od neprijatelja. To nazivamo samoosakaćivanje. Otkinuti dio repa može djelomično obnoviti. Kreće se pomoću dva para kratkih nogu na kojima ima pet prstiju. Tijelo se ne naslanja na noge, jer se one nalaze postrance. Stoga kod kretanja trbuhom dotiču zemlju pa kažemo da gmižu. Koža guštera je suha, bez žlijezda, pokrivena rošnatim ljuskama koje sprečavaju gubitak vode iz tijela. Ovaj pokrov guštera ograničava rast pa se moraju presvlačiti.

Kostur guštera[uredi | uredi izvor]

Kretanje gušteru omogućuje snažan kostur i dobro razvijeni mišići. Gmazovi imaju jednake djelove kostura kao i vodozemci. Napredak uočavamu s ozirom na građu kičme koja je sastavljena od mnogo pršljenova (do 140). Zglobno je povezana s kostima glave. Gmazovi imaju rebra od kojih je prvih pet pari spojeno s prsnom kosti.

Unutarnja građa guštera[uredi | uredi izvor]

Važniji organi[uredi | uredi izvor]

Disanje[uredi | uredi izvor]

Zrak ulazi kroz dišne putove u grkljan, zatim u dušnik koji se grana u dvije dušnice. One dovode zrak u pluća koja imaju veću površinu od žabljih, a i bolje su prokrvljena.

Izlučivanje[uredi | uredi izvor]

Na leđnoj strani tijela su dva bubrega koji izlučuju mokraću u obliku čvrste bijele tvari. Imaju i mokraćni mjehur.

Probava[uredi | uredi izvor]

Hrana (insekti, pauci, gujavice, puževi) ulazi kroz usta u probavilo. U ustima se nalaze zubi koje mogu mijenjati cijelog života. Tu je mnogo žlijezda te tanak, dugačak rašljasti jezik pomoću kojeg osjećaju miris.

Krvotok i temperatura tijela guštera[uredi | uredi izvor]

Srce gmazova je trodijelno. Građeno je od 2 pretklijetke i 1 klijetke koja je djelomično pregrađena. U klijetki se zbog toga djelomično miješaju arterijska i venska krv.

Temperatura je promjenjiva. U njene ćelije dolazi mala količina kisika. Tome je uzrok relativno mala površina pluća, mali broj crvenih krvnih ćelija te malo srce obzirom na veličinu tijela i njegovi spori otkucaji.

Razmnožavanje guštera[uredi | uredi izvor]

Sezona parenja određena je temperaturom i periodom izmjene svijetla (dana i noći), te ako je omogućena pravilna klima i prehrana do parenja dolazi u proljeće. Ženke zahtijevaju pojačanu prehranu posebno rastu zahtjevi za kalcijem i fosforom, pa se standardna doza vitamina i minerala udvostručuje.

Postoje dvije osnovne grupe dnevnih gekona ili su oni s mekanom ljuskom jaja, ili su s tvrdom ljuskom jaja.

Oni s mekanom ljuskom jaja svoja jaja polažu na biljku (ne preporčuje se da se diraju) dok se kod onih s tvrdom ljuskom preporučuje da se odnesu u inkubator. Većina jaja inkubira se na temperaturi od 28 °C sa malim varijacijama u temperaturi. Sama inkubacija traje od 38-90 dana ovisno o vrsti.

Galerija[uredi | uredi izvor]

Wikivrste
Wikivrste: Lacertilia
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: