Hijatalna kila

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži

Hijatalna kila ili latinski hernia hiatalis je protruzija ili hernijacija gornjeg dijela želuca u grudni koš (thorax) kroz dijafragmu (diaphragma).

Simptomi[uredi | uredi izvor]

Uključuju gastroezofagelni reflux (vraćanje želudačnog sadržaja u jednjak), bol, žgaravicu iza grudne kosti i u žličici. Mnogi pacijenti nemaju tegoba.


Riziko faktori[uredi | uredi izvor]

Sljedeći faktori mogu biti odgovorni za nastanak hijatus hernije.

  • Povišeni pritisak u trbušnoj duplji uzrokovan jednim od sljedećih faktora:
    • Dizanje teških tereta ili pregibanje
    • Često i snažno kašljanje
    • Snažno kihanje
    • Trudnoća i porod
    • Povraćanje
    • napinjanje kod zatvora (constipatio)
    • Gojaznost (Dodatna težina pritišće trbuh i povećava pritisak)
    • Sjedeći položaj kod defekacije defecation[1] (See epidemiology below)

Dijagnoza[uredi | uredi izvor]

Velika hijatalna hernija na rendgenskom snimku označena otvorenom strelicom za razliku od sjene srca koja je označena zatvorenom strelicom.
Gastroskopija prikazuje hijatalnu kilu.

Dijagnosticira se gastroskopijom ili RTG pregledom želuca u Trendelembergovom položaju koji pokaže da li želudac ulazi u grudni koš.

Tipovi[uredi | uredi izvor]

Šematski prikaz različitih tipova hijatalnih kila. . zeleno je jednjak, crveno je dijafragma, blue plavo je HIS-ov ugao. A normalna anatomija, B predstadij, C is a sliding hijatalna kila (klizeća) i D paraezofagelni tip

Imamo dva tipa ovih kila: [2]

  • Najčešća (95%) je sliding hiatus hernia (klizeća hijatalna kila) gdje se gastroezofagelno ušće pomjera zajedno sa želucem.
  • Druga vrsta je rolling (kotrljajuća ili paraezofagealna) hijatalna kila gdje dio želuca ulazi u grudni koš ali gastroezofagealni prelaz ostaje u trbušnoj duplji. Javlja se u pet posto slučajeva. [3]

Treći tip hijatalne kile se opisuje kao kombinacija prva dva tipa.

Tretman[uredi | uredi izvor]

U većini slučajeva tretman nije potreban. Međutim, ako je kila velika ili je u pitanju paraezofagelni tip izazvat će tegobe i strikturu jednjaka. Pacijenti treba da podignu uzglavlje i izbjegavaju ležanje nakon jela. Redukcija tjelesne težine može biti od pomoći. H2 blokeri ili inhibitori protonske pumpe smanjuju kiselost želuca i na taj način smanjuju tegobe.

Većina bolesnika s tipom I hijatalne kile nikad neće trebati operaciju, međutim, neki ne mogu tolerirati ili si priuštiti farmakološku kontrolu simptoma refluksa. Tu su i bolesnici s tipom I hijatalne kile i GERD-om koji pate od ozbiljnih komplikacija, kao što su hemoragijski refluks ezofagitis, astma, hronični kašalj, strukture jednjaka, aspiracijske upale pluća ili perforacije jednjaka. Ovi pacijenti će imati koristi od elektivne operacije. Konačno, uzima se u obzir pacijentova dob i troškovi liječenja. Ako pacijent ima mehanički nekompetentan LES (donji sfinkter jednjaka), očekuje se da će živjeti 10 godina i više i treba doživotnu terapiju, ima dobru funkciju jednjaka i dokaze putem pH testiranje abnormalnog izlaganja distalnog jednjaka želudačnom kiselinom, u tom slučaju možemo reći da je hirurgija terapijska opcija Hronični refluks može oštetiti sluzokožu jednjaka i dovesti do pojave raka.


Hirurška procedura se naziva Nissen-ova fundoplikacija.Dio želuca se omota oko jednjaka i na taj način se spriječava reflux. [4]

Komplikacije su teškoče sa podrigivanjem, disfagija (teže gutanje), rijetko ahalazija.

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

GERB (Gastroezofagealna refluksna bolest) nastaje zbog vraćanja kiselog sadržaja u jednjak koje je olakšano zbog nižeg pritiska u grudnom košu. Posljedice su - žgaravica, esophagitis, Barrett'ov esophagus i rak jednjaka. Posljedice nekada mogu biti ozbiljne. Paraezofagelna kilase može uklještiti i uzrokovati opstrukciju i nekrosa zida želuca.

Većina pacijenata nema simptome.

Epidemiologija[uredi | uredi izvor]

Raste sa starosnom dobi. Oko 60% osoba preko 50 godina ima hijatalnu kilu. [5] Od njih, 9% ima simptome.

Prema Dr. Denis Burkitt, "Hijatalna kila ima maksimalnu prevalenciju u SAD-u i zapadnoevropskim zemljama. Bolest je rijetka u seoskim afričkim društvima. [1] Burkitt smatra da hrana siromašna biljnim vlaknima dovodi do povećanog naprezanja kod defekacije. [6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Burkitt DP (1981). "Hiatus hernia: is it preventable?". Am. J. Clin. Nutr. 34 (3): 428–31.
  2. ^ 01011 na CHORUS
  3. ^ Lawrence, P. (1992). Essentials of General Surgery, Baltimore: Williams & Wilkins.
  4. ^ Lange CMDT 2006
  5. ^ Goyal Raj K, "Chapter 286. Diseases of the Esophagus". Harrison's Principles of Internal Medicine, 17e.
  6. ^ Sontag S (1999). "Defining GERD". Yale J Biol Med 72 (2-3): 69–80.


Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: