Ismailije

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Ismailije jesu sekta koja se uobičajeno smatra da pripada šiitskom ogranku islama. Ova klasifikacija, međutim, može biti pogrešna. Ismailijske ši'ijeske odlike ne sačinjavaju njihov suštiski element. Njegova suštinska odlika je radije metafizika ismailizma. Sekta je jedna vrsta manifestacije unutar islama perzijskog religijskog sistema. Islam im daje vanjsku odoru, formu i rječnik, ali centralna ideja ismailizma je dosta drevnija. Ismailizam je islamska paralela gnosticizmu (alternativnoj dualističkoj formi kršćanstva), i povezan je sa helenističkim paganskim gnosticizmom i manihejstvom.

Historijski razvitak[uredi | uredi izvor]

Historijski, ismailizam je počeo kao ogranak onog što će se kasnije kristalizirati kao duodecimalni ši'izam. Međutim, također je moguće sagledavati duodecimalni ši'izam kao jednu vrstu ismailizma, ili radije kao rezultat spajanja političkog ši'izma, koji je tražio nekog ko će se zalagati za političku pravdu, a opet biti iz linije Alijinih potomaka. Postoji znatna razlika između dvanaestoimamskih šiitskih i ismailijskih ideja o imamu, koja odražava njihova različita teološka stajališta, dok to sunnije, naravno nikako ne prihvataju. Za njih, ta se riječ odnosi samo na predvodnika u molitvi.

Prva dinastija u islamu, Emevije, susrela se s političkim otporom od onih kojima je emevijska politika arapske nadmoći bila nepodnošljiva. Snage otpora često su svoje liderstvo tražile u Alijinim i Fatiminim potomcima. Zbog toga se na Džafera es-Sadika otvoreno gledalo kao na najpogodnijeg lidera otpora i zbog političke i zbog vjerske prirode. Za šiite je Džafer bio šesti imam te šesti nosilac duhovnog i vjerskog autoriteta, koje je naslijedio od Alije. Međutim, Džafer je bio učenjak koji nije pokazivao ličnu tendenciju da vodi pokret. Njegov najstariji sin Ismail, trebao je naslijediti Džaferov autoritet da nije umro prije svog oca. U ovom trenutku glavnina ši'ija je prvo gledala u Abdullaha, drugog Džaferovog sina, a kada je i on umro, pogled su uperili prema trećem sinu, Musau el-Kazimu, kao legitimnom nasljedniku. Sljedbenici Ismaila zastupali su mišljenje da je slijedeći imam trebao da bude Ismailov sin.

Ovi sljedbenici Ismaila nazvani su seb'ijama (sedmoimamski šiiti) jer su obznanili da je Ismail sedmi imam i da je brojem sedam ciklus sada kompletiran, oglašavajući time novi početak i svježiju doktrinu.

Današnje ismailije uglavnom žive u Indiji i Pakistanu, s manjim grupama u Jemenu, Siriji, srednjoj Aziji i Iranu.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]