Islamske svete knjige
| Dio serije članaka o |
| islamu |
|---|
 |
Islamske svete knjige su vjerski spisi za koje muslimani smatraju da imaju važeći božanski značaj jer ih je napisao Bog (Allah) preko svojih poslanika, uključujući i one koji su prethodili Kur'anu. Među nekoliko vjerskih tekstova koji se smatraju važećim objavama, tri koja se spominju imenom u Kur'anu su Tevrat (arapski za Toru), koji su primili poslanici među Izraelitima; Zebur (Psalmi), koji je primio David; i Evanđelje koje je Isus primio. Osim toga, Kur'an spominje Božije objavljivanje Abrahamovih (Ibrahimovih) i Mojsijevih (Musinih) svitaka.
Muslimani smatraju da je Kur'an, kako je objavljen islamskom poslaniku Muhammedu, Božija konačna objava čovječanstvu, a samim tim i završetak i potvrda prethodnih spisa, kao što je Biblija. Uprkos primarnosti koji muslimani daju Kur'anu u ovom kontekstu, vjerovanje u valjanost ranijih spisa je jedan od šest islamskih stubova vjerovanja. Međutim, za većinu muslimana koji se samoidentificiraju, nivo ovog vjerovanja je ograničen konceptom tahrifa (korupcija prijašnjih objava).
Islamska metodologija tefsir el-Kur'an bi-l-Kitab (arapski: تفسير القرآن بالكتاب) odnosi se na tumačenje Kur'ana sa/kroz Bibliju.[1] Ovaj pristup usvaja prihvatljive arapske verzije Biblije, uključujući Tevrat i Indžil, kako bi rasvijetlio i dodao egzegetsku dubinu čitanju Kur'ana.
Glavne knjige[uredi | uredi izvor]
Kur'an[uredi | uredi izvor]
Kur'an je središnji vjerski tekst islama, za koji muslimani vjeruju da je Božija objava. Kur'an je podijeljen na poglavlja (sure), koja se zatim dijele na stihove (ajete). Muslimani vjeruju da je Kur'an usmeno objavio Allah Muhammedu preko meleka (anđela) Džibrila (Gabriela),[2][3] postepeno u periodu od otprilike 23 godine, počevši od kasne 609. godine, kada je Muhammed imao 39 godina, i zaključno sa 632. godinom, godine njegove smrti.[4][5] Muslimani Kur'an smatraju najvažnijim Muhammedovim čudom, dokazom njegovog poslanstva[6] i kulminacijom niza božanskih poruka koje su počele porukama objavljenim Ademu i završile s Muhammedom. Općenito se smatra najboljim djelom u klasičnoj arapskoj književnosti.[7][8][9][10]
Tevrat (Tora)[uredi | uredi izvor]
Tevrat je arapski naziv za Toru u svom kontekstu kao islamske svete knjige za koju muslimani vjeruju da ju je Bog dao poslanicima među Izraelitima. Kada se pozivaju na tradicije iz Tevrata, muslimani ga ne poistovjećuju samo sa Petoknjižjem, već i sa drugim knjigama hebrejske Biblije, kao i sa talmudskim i midrašimskim spisima.[11]
Zebur (Psalmi)[uredi | uredi izvor]
Kur'an spominje Zebur, koji se tumači kao Knjiga psalama,[12] kao sveta knjiga objavljena kralju Davidu (Davudu). Naučnici su često shvatali da su Psalmi bili svete pjesme obožavanja, a ne knjiga koja daje zakon.[13] Postojeći psalmi još uvijek hvale mnogi muslimanski učenjaci.[14] Kur'an 21:105 i Psalm 37:29 se podudaraju.[15]
Indžil (Evanđelje)[uredi | uredi izvor]
Indžil je bila sveta knjiga objavljena Isusu (Isa), prema Kur'anu. Većina učenjaka i muslimana vjeruje da se to ne odnosi na Novi zavjet, već na originalno Evanđelje dato Isusu kao Allahova riječ.[16] Dakle, prema muslimanskom vjerovanju, Evanđelje je bila poruka koju je Isus, božanski nadahnut, propovijedao Djeci Palestine. Sadašnja prihvaćena jevanđelja, prema vjerovanju muslimanskih učenjaka, nisu božanski otkrivena, već su dokumenti o Isusovom životu, kako su ga napisali razni suvremenici, učenici i pratioci. Ova jevanđelja, prema muslimanskom vjerovanju, sadrže dijelove Isusovog učenja, ali niti predstavljaju niti sadrže izvorno Allahovo Evanđelje.[17]
Dodatni spisi[uredi | uredi izvor]
Kur'an također spominje dva drevna svitka :
Abrahamovi svici[uredi | uredi izvor]
Vjeruje se da su Abrahamovi svici (arapski : صحف إبراهيم, Ṣuḥuf ʾIbrāhīm) [18] bili jedno od najranijih spisa, koje su dali Abrahamu (Ibrāhīm),[19] i kasnije koristili Ishmael (Ismail) i Ishak. Iako se obično naziva "svitcima", mnogi prevodioci su arapski suhuf preveli kao "knjige".[20][21] Ajet koji spominje "Sveto pismo" nalazi se u Kur'anu 87:18-19 gdje se spominje, pored Mojsijevih svitaka, da su bile "Knjige ranijih otkrivenja".
Mojsijevi svici[uredi | uredi izvor]
Mojsijevi svici (arapski: صُحُفِ مُوسَىٰ </link> Ṣuḥuf Mūsā) su drevni spisi koji se dvaput spominju u Kur'anu . Oni su dio vjerskih spisa islama. Jordanski učenjak i profesor filozofije Gazi bin Muhammed spominje da su "Mojsijevi svici" identični Mojsijevoj Tori.[22] Drugi su izjavili da bi se možda mogli pozvati na Knjigu ratova Gospodnjih,[23] izgubljeni tekst o kojem se govori u Starom zavjetu ili Tanah u Knjizi brojeva.[24] Ajet koji spominje "Sveto pismo" nalazi se u Kur'anu 87:18-19, gdje se spominje, uz Abrahamove svitke, da su bile "Knjige ranijih otkrivenja".
Ademove riječi[uredi | uredi izvor]
U Kur'anu se spominju riječi upute objavljene Ademu (Sura 2:37).
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ McCoy, R. Michael (8. 9. 2021). Interpreting the Qurʾān with the Bible (Tafsīr al-Qurʾān bi-l-Kitāb) (jezik: engleski). Brill. ISBN 978-90-04-46682-1.
- ^ Lambert, Gray (2013). The Leaders Are Coming!. WestBow Press. str. 287. ISBN 9781449760137.
- ^ Roy H. Williams; Michael R. Drew (2012). Pendulum: How Past Generations Shape Our Present and Predict Our Future. Vanguard Press. str. 143. ISBN 9781593157067.[mrtav link]
- ^ Living Religions: An Encyclopaedia of the World's Faiths, Mary Pat Fisher, 1997, page 338, I.B. Tauris Publishers.
- ^ Šablon:Qref
- ^ Peters, F.E. (2003). The Words and Will of Allah. Princeton University Press. str. 12–13. ISBN 0-691-11461-7.
- ^ Margot Patterson, Islam Considered: A Christian View, Liturgical Press, 2008 p.10.
- ^ Mir Sajjad Ali, Zainab Rahman, Islam and Indian Muslims, Guan Publishing House 2010 p.24, citing N. J. Dawood's judgement.
- ^ Alan Jones, The Koran, London 1994, ISBN 1842126091, opening page.
Its outstanding literary merit should also be noted: it is by far, the finest work of Arabic prose in existence.
- ^ Arthur Arberry, The Koran Interpreted, London 1956, ISBN 0684825074, p. 191.
It may be affirmed that within the literature of the Arabs, wide and fecund as it is both in poetry and in elevated prose, there is nothing to compare with it.
- ^ Isabel Lang Intertextualität als hermeneutischer Zugang zur Auslegung des Korans: Eine Betrachtung am Beispiel der Verwendung von Israiliyyat in der Rezeption der Davidserzählung in Sure 38: 21-25 Logos Verlag Berlin GmbH, 31.12.2015 ISBN 9783832541514 p. 98 (German)
- ^ "Zabur - Oxford Islamic Studies Online". www.oxfordislamicstudies.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 7. 2018. Pristupljeno 26. 7. 2018.
- ^ Encyclopaedia of Islam, Psalms
- ^ Martin Lings, Mecca; Abdul Malik, In Thy Seed.
- ^ "Psalms - Oxford Islamic Studies Online". www.oxfordislamicstudies.com (jezik: engleski). Arhivirano s originala, 26. 7. 2018. Pristupljeno 26. 7. 2018.
- ^ Ali, Abdullah Yusuf (1938). The Holy Qur-an.
- ^ Encyclopaedia of Islam, Injil
- ^ Alternatives: arapski: صُحُفِ إِبْرَاهِيم Ṣuḥufi ʾIbrāhīm and/or الصُّحُفِ ٱلْأُولَىٰ Aṣ-Ṣuḥufi 'l-Ūlā - "Books of the Earliest Revelation"
- ^ Šablon:Qref
- ^ Abdullah Yusuf Ali, The Holy Qur'an: Text, Translation and Commentary [potrebna stranica]
- ^ Marmaduke Pickthall, The Meaning of the Glorious Koran
- ^ A Thinking Person's Guide to Islam: The Essence of Islam in 12 Verses from the Qur'an. 2018. ISBN 9781906949648.
- ^ Abdullah Yusuf Ali, The Holy Qur'an: Text, Translation and Commentary [potrebna stranica]
- ^ Šablon:Bibleref