Kabuki

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Kabuki pozorište

UNESCO logo.svg Nematerijalna svjetska baština
Kabuki pozorište
Flag of Japan.svg
Regija: Azija i Pacifik
Godina upisa: 2008.
ID: 00163
Ugroženost: -
Link: UNESCO

Kabuki (jap. 歌舞伎, u značenju: „pjesma-ples-vještina” ili „neobično pozorište”[1]) je vrsta tradicionalnog japanskog pozorišta u obliku igrane drame; nastalo krajem 16. i početkom 17. vijeka (razdoblje Edo); oslikava tadašnje političke i društvene promjene u zemlji, povijesne događaje, moralne konflikte u ljubavnim odnosima i sl. Nasuprot starijim umjetničkim oblicima kao što je noh pozorište, koji su bili rezervirani za aristokraciju, kabuki je bio popularan među siromašnijim stanovništvom u gradovima. Od 2008. godine kabuki pozorište je upisano na UNESCO-v spisak nematerijalne svjetske baštine u Aziji i Okeaniji[2].

Najpoznatije kabuki pozorište je Kabukiza u Tokiju.

Predstava Shibaraku u tokijskom pozorištu Kabukiza iz 1895. godine
Kabuki aragoto (grubi) glumac

Historija[uredi | uredi izvor]

Predstava Topknot Bunshichi, autora Enokida Kenja, u izvedbi australijskog Za Kabuki pozorišta 2010. god.

Kabuki je nastao početkom 17. vijeka kada je Izumo no Okuni, vjerojatno miko (šamanska šinto svećenica) u hramu Izumo-taisha, počela izvoditi nove plesove i pjesme u preuhlim koritima rijeke Kyoto[3].

Kada je Tokugawa Ieyasu 1603. godine dobio titulu šoguna, u Japanu je otpočeo period jake vojno-centralizovane države i potpune izolacije. Ipak, japanski umjetnici su uspjeli iskoristiti takvo stanje za razvijanje umjetnosti, u pozorištu se razvija kabuki i bunraku drame, a u slikarstvu ukiyo-e (drvorez u boji). Kada se Japan 1868. god. otvorio svijetu, kabuki glumci nastojali pojačati ugled ovog pozorišta među gornjom klasom građana i prilagoditi tradicionalne stilove modernom ukusu. Danas je kabuki najpopularniji oblik tradicionalnog japanske drame[2].

Odlike[uredi | uredi izvor]

Izvorno su u kabuki pozorištu glumile samo žene, ali su s vremenom muške uloge preuzeli muškarci, a kasnije i sve ženske, što je ostalo do danas. Glumci koji su se specijalizirali za ženske uloge se nazivaju onnagata. Ostale dvije značajne vrste glumaca su aragoto (grubi stil glume) i wagoto (nježni stil). Glumci koriste staromodni jezik koji sve teže razumiju čak i današnji Japanci. Pri tome govore monotonim glasom, praćeni tradicionalnim japanskim instrumentima. Pozornica je opremljena s nekoliko sprava kao što je pješački most (hanamichi) koji se može pružiti u gledalište.

Kabuki drame se bave povijesnim događajima i moralnim ljubavnim sukobima. Njegove osobitosti su jedinstvena glazba, kostimi, kazališne naprave i pomagala, kao i specifične drame, jezik i načini glume kao što je mie u kojemu glumac mora držati određenu pozu koja utvrđuje njegov karakter. Keshÿ, posebna vrsta snažne šminke, pruža element lako prepoznatljivog stila, čak i onima koji nisu upoznati s ovim umjetničkim oblikom[2]. Tako je nastao izraz kabukimono (歌舞伎者) za osobe koje bi se odjevale bizarno i šepurile po ulici.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Louis Frederic, „Kabuki” u djelu Japan Encyclopedia, 2002., Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts
  2. ^ a b c Kabuki theatre na službenim stranicama UNESCO-a (en) Preuzeto 24. novembar 2012.
  3. ^ Francils Haar, Japanese Theatre In Highlight: A Pictorial Commentary, 1971. Greenwood P., Westport, str. 83.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: