Kategorički imperativ

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Kategorički imperativ je u etičkoj filozofiji Immanuela Kanta glavna formula etičkog razmišljanja. Kant je kategorički imperativ formulirao na više načina. Jedan od mogućih je:

"Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma)

Ovdje se jasno naglašava ljudski um, kao konačna instanca svakog morala. Primjer njegove upotrebe bio bi: "ako ne želim da krađa postane opći zakon, onda ne smijem ni ja krasti".

Na drugom mjestu kategorički imperativ glasi ovako:

"Djeluj samo tako, da ljudstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš kao smisao a nikada samo kao svrhu."

Ova formula jasno odbacuje instrumentaliziranje čovjeka u bilo koje svrhe, i naglašava ljudskost kao glavnu dimenziju međuljudskog odnosa.

Treba dodati da kategorički imperativ ne predstavlja neki postavljeni moral, nego po Kantu, direktno slijedi iz analize načina funkioniranja praktičnog uma, ukoliko ona ima jedan osnovni princip. Taj apriorični princip važi uvijek i svuda, jer je osnova praktičnog uma. Za Kanta ne postoji situacija u kojoj kategorički imperativ može biti zanemaren. Kao takav on čini neophodnu, ali ne i dovoljnu osnovu dobrog djelovanja.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]