Kordun

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Kordun je mikroregija u Srednjoj Hrvatskoj.


Geografija[uredi | uredi izvor]

Kordun je prvenstveno etnokulturalna regija s jasno određenim granicama : na jugu rijekom Koranom, na zapadu Mrežnicom, na sjeveru Kupom, te na istoku Glinom i tzv. "suhom" granicom prema BiH. Reljefno, Kordun je prelazna zona između dinarskog planinskog područja (Lika) i ravničarskog prostora Središnje Hrvatske. Teren je uglavnom brežuljkast s manjim uzvisinama (200-300 m) koje se postupno povećavaju prema Petrovoj gori, najvišem vrhu Korduna smještenom u njegovom središtu. Čitavo područje gravitira Karlovcu i predstavlja dio šire Pokupsko-kordunske regije. Najveće gradsko naselje (po nekim pokazateljima i jedino) na Kordunu je Slunj.

Ime[uredi | uredi izvor]

Naziv Kordun nastao je u razdoblju Vojne krajine i usko je povezan sa strateškim značenjem kraja. Dolazi od francuske riječi cordon koja znači niz ili red. U ovom slučaju to se odnosi na niz povezanih stražarnica i utvrđenja prema isturenom turskom području zapadne Bosne. [uredi]

Granice[uredi | uredi izvor]

Pojednostavljeno, područje Korduna je određeno okolnim rijekama Koranom, Mrežnicom, Kupom i Glinom. Međutim, postoje razlike između reljefnih i etnografskih granica. Tako se prostor Lasinje na sjeveru češće smatra dijelom Pokuplja, a Topuskog na istoku dijelom Banovine. Granice Korduna su jednom povećane diplomatskim putem : 1791. godine Svištovskim mirom je iz sastava Osmanskog carstva izdvojena pogranična zona oko Cetingrada i Drežnik Grada ( tzv. "suha međa"), koja se od tada smatra dijelom Korduna.

Uprava[uredi | uredi izvor]

Danas se u okviru Korduna nalazi jedan grad (Slunj) i pet općina (Cetingrad, Gvozd, Krnjak, Rakovica (Hrvatska) i Vojnić). Ponekad se u sastav Korduna uvrštavaju i općine Lasinja i Topusko. Sve opštine, osim Gvozda i Topuskog koji su u Sisačko-moslavačkom kantonu, pripadaju Karlovačkom kantonu.


Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Kordun je tokom čitavog 20. vijeka bio izrazito emigracijsko i depopulacijsko područje, što je pojačano stradanjem u ratovima. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine ima oko 25.000 stanovnika. 1931. godine isti prostor imao je blizu 100.000 stanovnika. Po nacionalnoj strukturi riječ je o izrazito mješovitom području ( oko 52 % Hrvata, oko 40 % Srba te oko 6 % Bošnjaka). I ovdje se, kao i u Lici, mogu izdvojiti dvije zone : u južnom dijelu (Cetingrad, Rakovica i Slunj) većinsko stanovništvo su Hrvati, a u sjevernom dijelu (Gvozd, Krnjak i Vojnić) Srbi.

Historija[uredi | uredi izvor]

U okviru kraljevine Ugarske ovo područje je podijeljeno između srednjovjekovnih kantona Drežnika, Gore i Gorice. Kao feudalni gospodari nametnuli su se knezovi Nelipići, nakon njih Babonići, da bi u 14. vijeku većina Korduna prešla pod vlast knezova Frankapana. To je razdoblje guste naseljenosti ovog kraja, kada se razvija čitav niz utvrđenja, naselja i samostana. Najznačajniji frankapanski centri su bili Drežnik i Slunj. U sjevernom dijelu Korduna nalazila se Perna (današnje selo kod Topuskog) koja je već 1225. dobila gradska prava, zatim samostan Zlat (današnje selo Slavsko Polje) i cistercitska opatija Topusko.

O važnosti ovog prostora u predturskom razdolju svjedoči i to da se 1527. godine, nakon Mohačke bitke, u Cetinu kod Slunja sastao hrvatski sabor i izabrao Ferdinanda Habsburškog za hrvatskog kralja. Međutim, turska osvajanja su ubrzo zahvatila i ovo područje. Nakon pada tvrđave Drežnik 1578. godine, Kordun postaje ničija zemlja između Habsburškog i Turskog carstva, izložena stalnim pustošenjima. Iako Turci nisu uspjeli zauzeti Slunj, a 1579. je osnovana i nova tvrđava Karlovac, nezaštićeno stanovništvo okolnih naselja se gotovo u potpunosti iseljava. Kordun je tada sasvim opustio, a do novog naseljavanja će doći tek u 18. vijeku nakon protjerivanja Turaka.

Po oslobađanju od Turaka, ovo područje, kao ni susjedna Lika i Banovina, nije vraćeno pod vlast hrvatskog bana, već je ušlo u sastav Vojne krajine. Tada se vrši i organizirana kolonizacija stanovništva, pri čemu na područje oko Slunja dolaze uglavnom Hrvati, a oko Petrove gore Srbi. Njihova primarna uloga bila je vojna zaštita novog sistema pograničnih utvrda prema Turskom carstvu. Za razliku od srednjeg vijeka, kad je ovaj prostor bio podijeljen između više kantona, sada se zbog strateškog položaja i mentaliteta novih stanovnika-graničara izdvaja kao posebna pokrajina. Iz tog razdoblja potiče i današnji naziv Kordun (od riječi kordon).

Kordun je ostao u sastavu Vojne krajine (kao slunjska i djelimično ogulinska pukovnija) sve do njenog ukidanja 1881. godine, kada je priključen Riječko-modruškom kantonu. Stanovništvo koje je imalo vojnu ulogu ili se bavilo djelatnostima povezanima s vojskom nije moglo preživjeti isključivo od poljoprivrede. Već krajem 19. vijeka počinje iseljavanje, koje se nastavilo tokom čitavog 20. vijeka.


Privreda[uredi | uredi izvor]

Kordun je izrazito ruralno područje sa zemljištem relativno nepovoljnim za obradu. To je posebno izraženo u južnom dijelu (okolina Slunja) gdje prodiru dijelovi dinarskog krša. U istoriji je stanovništvo bilo vezano za vojnu službu u Vojnoj krajini, tako da nikada nije zavisilo isključivo o poljoprivredi. Nakon Drugog svjetskog rata, otvarani su manji industrijski pogoni u lokalnim centrima (Krnjak, Slunj, Vojnić), ali bez većeg učinka na razvoj kraja. Danas se mogućnost razvoja vidi u turizmu, posebno na slunjskom području zbog blizine Plitvičkih jezera. [uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi izvor]

  • Ostaci srednjovjekovnih gradova i utvđenja (Cetingrad, Klokoč, Perna, Slunj)
  • Rastoke
  • Spomen - područje Petrova gora (partizanska bolnica i spomenik)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]