Krsto Hegedušić

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Krsto Hegedušić
Example alt text
Krsto Hegedušić
Rođenje 26. novembar 1901.
Petrinja, Austrougarska
Smrt 7. april 1975.
Zagreb, SFRJ
Zanimanje slikar
Grob Krste Hegedušića na Mirogoju

Krsto Hegedušić (Petrinja, 26. novembra 1901. - Zagreb, 7. aprila 1975.), jugoslavenski i hrvatski slikar. Suprug je hrvatske slikarice Branke Frangeš-Hegedušić i zet hrvatskog slikara Roberta Frangeša Mihanovića.[1]

Biografija[uredi | uredi izvor]

To što se rodio u Petrinji nije za njega imalo velike važnosti, jer se poslije očeve smrti 1909. godine porodica vratila u Hlebine od kuda je porodica Hegedušić bila porijeklom i od tada počinje njegova prisna veza s Podravinom.

Godine 1920. pohađa Privremenu višu školu za umjetnost i umjetni obrt ( današnju Likovnu Akademiju) u Zagrebu i slika prve arhetipske podravske idile. Specijalka kod Becića i grafički tečaj kod Krizmana obogatili su Hegedušićevo znanje, ali nisu utjecali na njegov slikarski stil.

U Parizu gleda slike Pietera Breughela i sluti svoju figuralnu morfologiju. Ni tada se ne prekida njegova veza s Podravinom. Iz sjećanja na podravska obojena stakla nastala je mala tempera, također na staklu Bilo nas je pet vu kleti. Malo poslije, 1929. , nakon susreta sa slikarima Tabakovićem i Postružnikom i pariškim đakom Leom Junekom, osniva skupinu Zemlja. Slika Harmonikaš iz tog razdoblja ideološki odbacuje umjetnost radi umjetnosti, Poplava je puna kritičkog naboja i razornog djelovanja. Podravski motivi štampani 1933. kao vizualni korelat književnog ruralnog mita Miroslava Krleže popraćeni su i Krležinim predgovorom. Objavljivao je članke u književnim časopisima Danas,[2] Pečat[3]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata u strahu od uhićenja zbog prijašnjih ljevičarskih istupa privaća zaštitu kardinala Stepinca i tokom 1941. radi mnogobrojne skice za fresku Golgota u Mariji Bistrici. Poslije rata Hegedušić je imenovan redovitim profesorom Akademije likovnih umjetnosti, a 1950. dobiva naslov majstora slikara i postaje voditelj majstorske radionice. Hegedušićevo slikarstvo dokaz je da se umjetnost ne može posve odvojiti od spoznaje, zato u njegovim slikama ima i poruge i savremenih otuđenja. Mladoženja, vol i pumpa iz 1969., slika je onoga što ostaje, a što je ostalo od grada, što je ostalo od čovjeka u gradu. Od 1971. do 1973. u spomen-domu na Tjentištu radi na velikom ciklusu fresaka. Prizori su puni strave. Čitav taj veliki i radikalni opus Krste Hegedušića ne možemo svrstati u lijepe slike, jer one su pobuna protiv zla.

U njegovoj rodnoj Petrinji od 1987. djeluje galerija koja se zove njemu u čast. [4]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Komentar. Branka Hlevnjak: Monografija o Branki Frangeš-Hegedušić, Hrvatsko slovo, str. 18, petak, 2. novembra 2007.
  2. ^ Časopis Danas na web stranici Narodne biblioteke Srbije
  3. ^ Časopis Pečat na web stranici Narodne biblioteke Srbije
  4. ^ Zvonimir Martinović: Likovnost. Hegedušićev umjetnički laboratorij, Hrvatsko slovo, 2. marta 2012., str. 18.