Lazar Hrebeljanović

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Lazar Hrebljanović)
Knez Lazar. Freska iz crkve manastira Ljubostinje (1402 - 1405)

Lazar Hrebljanović (Hrebeljanović) (1329 - 1389) je srpski knez i oblasni gospodar.

Sin je Pripca Hrebljanovića, logoteta cara Dušana. Rođen je u Prilepcu kod Novog Brda. Oženjen je Milicom kćerkom kneza Vratka. Vratko, otac kneginje Milice, vuče porijeklo od Nemanjića (linijom loze od Vukana, sina Stefana Nemanje, pa preko Dmitra i Vratislava do Vratka). Knez Lazar je bio u službi cara Dušana i cara Uroša kao stavilac.


Poslije raspada Srpskog carstva gospodario je oblašću oko Novog Brda. U savezu sa bosanskim banom Tvrtkom I Kotromanićem srušio je oblasnog gospodara Nikolu Altomanovića i proširio se na Rudnik i Užice. To mu je omogućilo ekonomsko i vojno uzdizanje pa je postao najmoćniji među srpskim oblasnim gospodarima. Ipak jedinstva među njima nije bilo. Osmanlije su jednu po jednu oblast osvajale. Knez Lazar Hrebljanović učestvovao je u pobjedi protiv Osmanlija kod Pločnika 1386., a ubijen je u bici na Kosovu polju 1389. godine. Kneginja Milica sa sinom Stefanom Lazarevićem (budućim despotom) priznala je osmansku vlast i njihova oblast je postala osmanska vazalna zemlja.

U srpskoj epskoj narodnoj tradiciji knez Lazar je poznat kao car Lazar kroz ciklus epskih pjesama o legendarnoj mučeničkoj smrti sa središtem u historijskoj jezgri stvarnog događaja Kosovske bitke.


Knez Lazar je u podnožju Kučajskih planina, na mjestu zvanom Ravanica, kod Ćuprije, podigao oko 1381. hram Vaznesenja Hristova. To je okrilje čuvenog manastira Ravanica. Lazar je svojoj zadužbini poklonio naselja u području Velike, Zapadne i Južne Morave, te u Braničevu, Peku i Zviždu u Mačvi i Bitvi. Mnoga darovana sela knez Lazar je prvo otkupio pa ih darovao manastiru. Ravaničko vlastelinstvo je imalo 146 sela i 2 zaseoka.

Pečat ili tipar kneza Lazara.
Grb kneza Lazara na južnj priprati glavne crkve u manastiru Hilandar, Sveta Gora, Grčka, kraj 14 vijeka.

Knez Lazar je bio sahranjen u Prištini. Oko 1392. mošti kneza Lazara prenesene su iz mitropolitske crkve u Prištini u njegovu zadužbinu manastir Ravanicu, gdje su položene u hram Vaznesenja Hristova. Knez Lazar je proglašen za sveca, a tada nastaje i Žitije svetog kneza Lazara (Između 1393 i 1398) nepotpisanog i nepoznatog pisca. U vrijeme seobe Srba 1690. Lazareve mošti su prenesene do Sentandreje u Ugarsku, a kasnije u fruškogorski manastir Vrdnik (Nova Ravanica). Godine 1942. su prenešene u Sabornu crkvu u Beograd. Lazareve mošti su 1988. vraćene u Ravanicu.

Knez Lazar i kneginja Milica su imali dva sina, Stefana (kneza i despota) i Vuka te pet kćeri. Najstarija kćerka Mara udala se za Vuka Brankovića i s njim imala tri sina – Đurđa, Grgura i Lazara. Dragana se udala za Aleksandra, sina bugarskog cara Šišmana. Jelena je postala supruga Đurđa II Stracimirovića Balšića gospodara Zete i imala je s njim sina Balšu. Ona će se kasnije udati za Sandalja Hranića Kosaču. Teodora se udala u Ugarskoj za mačvanskog bana Nikolu Gorjanskog. Najmlađa Olivera je poslije smrti oca kneza Lazara, morala da ode u harem osmanskog sultana Bajazida I.

Godine 1393. kneginja Milica se zamonašila i kao maloshimnica uzela ime Jevgenija, a uoči smrti, 1405. postala je velikoshimnica Jefrosina.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Mihaljčić, Rade (1989). Lazar Hrebeljanović - historija, kult i predanje. BIGZ Beograd. str. 286. ISBN 86-13-00347-8.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Mladenović, Aleksandar (2003). Povelje kneza Lazara. Čigoja. str. 368. ISBN 978-86-7558-111-6.CS1 održavanje: ref=harv (link)
  • Ređep, Jelka (2010). Žitije kneza Lazara. Prometej Novi Sad. str. 666. ISBN 978-86-515-0432-0.CS1 održavanje: ref=harv (link)

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]