Los Angeles Lakers

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Preferences-system.svg Ovom članku je potrebna jezička standardizacija, preuređivanje ili reorganizacija.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Los Angeles Lakers
Konferencija Zapadna
Divizija Pacifička
Osnovan 1947.
Historija Minneapolis Lakers
(1947–1960)
Los Angeles Lakers
(1960–danas)
Dvorana Staples Center
Grad Los Angeles
Boje ljubičasta, zlatna, bijela
Trener Byron Scott
Vlasnik Porodični trust Jerryja Bussa
Prvak 16 (1949, 1950, 1952, 1953, 1954, 1972, 1980, 1982, 1985, 1987, 1988, 2000, 2001, 2002, 2009, 2010)
Konferencijski prvak 31 (1949, 1950, 1952, 1953, 1954, 1959, 1962, 1963, 1965, 1966, 1968, 1969, 1970, 1972, 1973, 1980, 1982, 1983, 1984, 1985, 1987, 1988, 1989, 1991, 2000, 2001, 2002, 2004, 2008, 2009, 2010)
Divizijski prvak 23 (1971, 1972, 1973, 1974, 1977, 1980, 1982, 1983, 1984, 1985, 1986, 1987, 1988, 1989, 1990, 2000, 2001, 2004, 2008, 2009, 2010, 2011, 2012)

Los Angeles Lakers jes profesionalni košarkaški klub iz Los Angelesa. Takmiči se u NBA-ligi od njenog osnivanja i ovajač je 16 titula prvaka, po čemu je drugi u historiji. Do kraja sezone 2009/10. zabilježili su najviše pobjeda u ligi (3027), najbolji procenat pobjeda (61,9%), najviše nastupa u NBA finalima (31).[1] Treba naglasiti da su doigravanje propustili samo 5 puta i da imaju najduži niz uzastopnih pobjeda u sezoni (33).

Domaće dvorane[uredi | uredi izvor]

1Od 1947. do 1960. igrali su u objema dvoranama, a neke utakmice igrali su u dvorani St. Paul Auditorium.

Historija kluba[uredi | uredi izvor]

Historija kluba započinje 1946. pod imenom Detroit Gems,a takmičili su se u National Basketball League (NBL) ligi, gdje su odigrali samo jednu sezonu, i imali najgori omjer 4 pobjede-40 poraza. Osnivač i prvi vlasnik kluba je C. King Boring

1947. godine, Ben Berger i Morris Chalfen kupuju Gemse za 15 000 $, i preseljavaju klub u Minneapolis, Minnesota poznata po brojnim jezerima, usljed čega nastaje ime Lakers, (eng Jezeraši). Pošto je Boring već podjelio igrače drugim klubovima iz lige novi vlasnici su kupili samo opremu.

U klub dolaze, novi trener John Kundla i kao prvi izbor drafta, prvi dominantni centar kluba George Mikan. Također u ekipu dolaze brojni univerzitetski igrači iz Minnesote. Sve to dovodi do osvajanja titule prvaka NBL lige, u prvoj sezoni Lakersa, a već naredne sezone klub prelazi u Basketball Association of America (BAA) ligu. U sezoni 1948-49 osvajaju i BAA šampionat, nakon čega, spajanjem NBL i BAA nastaje National Basketball Association (NBA). Pošto NBA ligu smatraju za nasljednika BAA lige ekipi je priznata titula iz 1949. godine u BAA ligi, ali se rezultati iz NBL lige ne zbrajaju u ukupnu statistiku.

Početak u NBA[uredi | uredi izvor]

U prvoj sezoni lige, pod sadašnjim imenom ekipa osvaja novu titulu, dok 1951. godine gube u finalu lige. Nakon tog poraza ekipa osvaja tri uzastopne titule 1952, 1953 i 1954. godine, i tako postaju prva NBA dinastija. Sljedeće sezone, povredama pritisnuti Mikan odlazi u penziju, a liga uvodi nova pravila, (kao što je ogrničenje napada na 24 sekunde), što je prisililo ekipu na sasvim novi stil igre. Nenaviknuti na novi stil, sezonu završavaju neuspjehom, te za iduću aktiviraju Mikana koji nije imao snage za čitavu sezonu, tako da se ovaj put penzioniše zauvjek.

Iako su tu sezonu, kao i sezonu 1957 ušli u doigravanje, nisu ostvarili značajniji uspjeh.

Sezonu 1958 završavaju katastrofalno uz omjer 19-53, i kao zadnjeplasirana ekipa dobijaju pravo prvog izbora na NBA draftu. To pravo koriste da u svoje redove dovedu Elgin Baylora, koji 1959. godine osvaja nagradu NBA Ruki godine. Te sezone Lakersi idu do NBA finala, ali gube od Boston Celticsa.

1960. godine i pored lošeg omjera od 25-50, ulaze u završnicu, ali gube u ranoj fazi.

Preseljenje u Los Angeles[uredi | uredi izvor]

Od odlaska Mikana, drastično je smanjen broj gledalaca i zbog teške finansijske situacije, klub je zamalo prodat i preseljen u Kansas City 1957. Do toga nije došlo jer je lokalni privrednik Bob Short kupio ekipu, ali nije uspio popraviti tešku finansijsku situaciju.

Poučeni pozitivnim iskustvom bejzbol ekipe ( u Major League Baseball ligi), koji su preseljenjem u Los Angeles, ostvarili značajan finansijski uspjeh, Lakersi se 1960. godine sele u grad u kojem i danas igraju domaće utakmice.

Bilo je još velikih promjena, kao što je novi plej, Jerry West, novi trener Fred Schaus i tokom sezone doveden je komentator i službeni spiker Chik Hearn.

U sezoni 1961, gube konferencijsko finale, ali dvojac Baylor-West plasira se među prvih 10 strijelaca lige, što su ponovili sljedeće 4 godine.

1965. godine klub, za 5 miliona dolara, kupuje Jack Kent Cooke, čime postaju najskuplja ekipa lige.

Od preseljenja u Los Angeles, pa sve do 1972, i pored vrhunskih igrača, klub ne uspijeva osvojiti NBA-titulu, iako su u tom periodu gubili, frustrirajućih, 7 finala, jedno od New York Knicksa, a čak 6 od Boston Celticsa. To je dovelo do najvećeg rivalstva u NBA-ligi (Lakers-Celtics).

Kraj frustracija[uredi | uredi izvor]

U sezoni 1971-72. u klub dolazi novi trener, Bill Sharman, te nakon samo 9 utakmica, legndarni Elgin Baylor, pritisnut brojnim povredama se oprašta od aktivnog igranja košarke. Iste noći Lakersi bilježe prvu pobjedu, u onome, što će kasnije postati rekordni niz od 33 uzastopne pobjede. Pobjednički niz je prekinula ekipa Milwaukee Bucksa, čiji su rekord, od 20 uzastopnih pobjeda, Lakersi i oborili.

Te sezone postigli su omjer 69-13, što je bio rekordan broj pobjeda, sve do 1996. godine (Chicago Bulls 72 -10). Klub je predvodio u ligi po broju postignutih poena, skokova i asistencija, a Sharman je dobio nagradu NBA Trener godine. U finalu lige su pobjedili Knickse, i obezbjedili prvu titulu u Los Angelesu.

1973 Lakersi gube finale lige, a Chamberlain se oprašta od košarke. Sezonu poslije to čini i West, a 1975. godine, uz omjer 30-52 propuštaju prvo doigravanje nakon 17 sezona.

Dolazak "magije"[uredi | uredi izvor]

Iako je u Lakerse došao izvanredni centar, Kareem Abdul-Jabbar, i iste sezone osvojio nagradu, NBA Najkorisniji igrač, klub neuspjeva ući u doigravanje drugu sezonu u nizu.

Pred početak sezone 1979-80, ekipu kupuje Jerry Buss, a spletom sretnih okolnosti Lakersi imaju pravo prvog izbora na draftu, gdje biraju talentovanog pleja Earvin "Magic" Johnsona. Tokom sezone u klub dolazi novi pomoćni trener, Pat Riley, dotadašnji TV-komentator.

Iako je, izvanredni centar Kareem Abdul-Jabbar, odigrao super sezonu, novu titulu prvaka je osigurao Magic Johnson, koji je u svojoj prvoj sezoni, u šestoj utakmici finala, zamjenio povređenog Abdul-Jabbara, i postigao 42 poena, 15 skokova i 7 asistencija, i time za Lakerse obezbjedio, odlučujuću, u seriji do četiri pobjede.

Nova sezona donosi brojne nesuglasice u ekipi, i uz povredu Johnsona, Lakersi ispadaju u prvom krugu završnice 1981.

Sljedeće sezone Pat Riley postaje glavni trener, a Lakersi obezbjeđuju novu titulu NBA prvaka. Zahvaljujući razmjeni igrača, od prije dvije sezone Lakersi ponovo biraju prvi na draftu, što je bilo prvi put da aktuelni šampion ima pravo da prvi bira. Izabran je James Worthy.

Zbog velikog broja povređenih igrača, gube finale lige 1983. godine, a finale 1984, gube od starih rivala, Celticsa.

Showtime[uredi | uredi izvor]

Showtime, ili u slobodnom prevodu vrijeme za zabavu, bio je često korišten naziv za dopadljivu igru Lakersa, sa brojnim brzim kontrama i atraktivnim asistencijama Johnsona i uz mnoštvo poena.

U sezoni 1984-85, šoutajm era je u punom zamahu, tako da postaju prvaci grupe po četvrti put zaredom, sa rekordnom prednošču od 20 utakmica. Po deveti put u finalu lige, igraju protiv Celticsa. U prvoj utakmici katastrofalan poraz, 148-114. I sa 38 godina Abdul-Jabbar se ne predaje i Lakersi osvajaju titulu prvaka NBA lige u šestoj utakmici, u Bostonu, čime postaju prva ekipa koja je titulu obezbjedila na gostujućem terenu.

Lakersi su sljadeću sezonu ponovo prvi u diviziji, ovaj put sa 22 utakmice prednosti, međutim gube konferencijsko finale od Houston Rocketsa.

Sa 40 godina Abdul-Jabbara, Riley prebacuje fokus napada na Johnsona. Ova taktika je obezbjedila novu titulu NBA prvaka 1987, ponovo protiv Celticsa Ovaj put odlučujuća utakmica je odigrana u Los Angelesu.

1988. godine uspjevaju odbraniti titulu, pobjedom u NBA finalu protv Detroit Pistonsa, sa tripl dabl učinkom Jerry Westa u 7oj utakmici finala.

Kraj jedne ere[uredi | uredi izvor]

Iako su sezonu 1988-89 završili prvi u grupi, i djelovali izuzetno snažno, nakon povrede Johnsona gube u NBA finalu od pistonsa 4-0, poslije čega se Abdul-Jabbar povlači, u svojoj 41oj godini života, i nakon 20 sezona košarke.

Kobe Bryant u dresu Lakersa

Deveti put zaredom su prvi u grupi, ali ispadaju u drugom krugu završnice

Novi trener usporava igru, napuštajući šoutajm taktiku, ali ipak vodi klub u NBA finale 1991, gdje gube od novonastale dinastije, Chicago Bullsa i velikog Michael Jordana, kojima ja to bila prva titula u nizu.

Početkom sljedeće sezone, Magic Johnson objavljuje da je HIV pozitivan i napušta aktivno bavljenje košarkom. Iste sezone, kao i sezonu 1992-93, gube u prvom krugu doigravanja.

Sezonu 1993-94 završavaju omjerom 33-49, i propuštaju doigravanje.

Naredne dvije sezone gube u prvom krugu doigravanja, iako je Johnson odigrao drugu polovinu sezone 1996, što je poremetilo mladi sastav Lakersa. Poslije te sezone Magic se konačno penzioniše.

Novi početak[uredi | uredi izvor]

Tokom pauze 1996. godine, ugovor za ekipu potpisuje slobodni igrač, novi dominantni centar Shaquille O'Neal, a kroz razmjenu igrača, u klub dolaze 18godišnji novajlija Kobe Bryant i Robert Horry. Ipak sezonu 1997 završavaju u drugom krugu završnice.

Sljedeće sezone Lakersi su jedina ekipa bez igrača starijeg od 30 godina, u ligi, i gube u konferencijskom finalu.

Nova razmjena igrača i u ekipu dolazi, izvanradni šuter Glen Rice, ipak 1999. godine, gube u drugom krugu završnice.

Nova sezona 1999-2000, nova dvorana Staples Center, novi trener Phil Jackson, i nova taktika. Na kraju sezone najbolji omjer lige 67-15, i nova titula NBA prvaka.

Sljedeće sezone omjer 56-26, a u doigravanju rekordan omjer (15-1), i druga NBA titula u nizu.

Nova sezona, i nada Lakersa za trećom titulom u nizu. U, po mnogima, najinteresantnijem konferencijskom finalu igraju protiv super jakih Sacramento Kingsa. U 7oj, odlučujučoj utakmici je čak odigran produžetak, koji su Lakersi dobili. U finalu lige su savladali New Jersey Netse sa 4-0, i obezbjedili treću titulu u nizu.

Četvrta titula u nizu je izmakla u drugom krugu doigravanja, porazom od San Antonio Spursa.

Početak kraja[uredi | uredi izvor]

Za sezonu 2003-04, u ekipu su dovedeni, kao slobodni igrači Karl Malone i Gary Payton, te su Lakersi smatrani za najveće favorite za titulu. Ipak su izgubili NBA finale od Pitonsa.

Dugotrajne nesuglasice na relaciji O'Neal-Bryant-Jackson, dovele su do rasipanja ekipe, gdje je u klubu, od ključnih igrača ostao samo Bryant. Jackson je otišao u penziju, a O'Neal mijenjan za Lamar Odoma.

2005. godine Lakersi ponovo propuštaju završnicu uz omjer 34-48.

Poslije ovog neuspjeha uprava ponovo dovodi Jacksona, ali ispadaju u prvom krugu završnice 2006.

Rekorderi kluba[uredi | uredi izvor]

Rekordi karijere[uredi | uredi izvor]

Rekordi sezone[uredi | uredi izvor]

Rekordi po utakmici[uredi | uredi izvor]

Penzionisani brojevi[uredi | uredi izvor]

Zaslužni pojedinci dok je tim bio stacioniran u Minneapolisu (njihovi brojevi nisu penzionisani):

Reference[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: