Magdalena Forsberg

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
(Preusmjereno sa Magdalena Wallin)
Magdalena Forsberg
Lični podaci
Državljanstvo Švedska
Rođenje (1967-07-25) 25. juli 1967 (56 godina)
Kramfors, Švedska
Karijera
KlubSundsvall Biathlon
Statusneaktivna
Olimpijske igre
Nastupi (b.)2 (1998, 2002)
Nastupi (n. s.)2 (1992, 1998)
Medalje (b.)2 (0 zlatnih)
Medalje (n. s.)0
Svjetska prvenstva
Nastupi (b.)8 (1995, 1996, 1997, 1998, 1999, 2000, 2001, 2002)
Nastupi (n. s.)3 (1987, 1989, 1991)
Medalje (b.)12 (6 zlatnih)
Medalje (n. s.)1 (0 zlatnih)
Svjetski kup
Prvi nastup (b.)1994/95
Prvi nastup (n. s.)1987/88
Pojedinačne pobjede (b.)[b]42[a]
Plasman (b.)[d]
Plasman (n. s.)17. (1988/89)
[e]
Službeni rezultati
IBU | Olympedia | FIS


Magdalena Forsberg (rođ: Magdalena Wallin) rođena 25. jula 1967. u Ullångeru u općini Kramfors je nekadašnja švedska biatlonka i i nordijska skijašica-trkačica. Šestostruka je svjetska prvakinja u biatlonu i sa šest osvojenih Svjetskih kupova sa 42 pojedinačne pobjede najuspješnija biatlonka svih vremena (stanje: 30. 11. 2020).

Biografija[uredi | uredi izvor]

Karijera[uredi | uredi izvor]

Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]

Biatlon[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre Poj. Spr. Pot. Šta.
Japan Nagano 1998. (Biatlon) 14 17 10
Sjedinjene Američke Države Salt Lake City 2002. (Biatlon) 3 3 6

Forsberg je dva puta nastupila u biatlonskim takmičenjima na Zimskim olimpijskim igrama: na ZOI 1998 i ZOI 2002. Na prvom nastupu 1998. nije osvojila nijednu medalju, a najbolji joj je plasman bilo 14-o mjesto u utrci na 15 km, zaostavši 2:25 min iza bugarske biatlonke Ekaterine Dafovske sa boljim vremenom od pobjednice, ali sa tri promašaja i dodatnih tri kaznene minute. U štafeti sa Marijom Schylanderom, Kristinom Brounéus i Evom-Karin Westin je zauzela deseto mjesto sa zaostatkom od 4:37 min iza njemačke štafete.[1][2] Na slijedećim Igrama, osvojila je dvije brozane medalje: prvu 11. 2. 2002 u utrci na 15 km zaostavši 42 s iza pobjednice Njemice Andreje Henkel, a drugu dva dana kasnije u sprintu na 7,5 km sa zaostatkom od 39 s iza Kati Wilhelm.[3]

Skijaško trčanje[uredi | uredi izvor]
Olimpijske igre 5 km 10 km 15 km 30 km Šta.
Francuska Albertville 1992. (Skijaško trčanje) 26 34 7
Japan Nagano 1998. (Skijaško trčanje) 8

Svjetska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Biatlon[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo Poj. Spr. Pot. Mas. Šta. Eki.
Italija 1995. Antholz 7 19 14 7
Njemačka 1996. Ruhpolding 15 3 10 9
Slovačka 1997. Osrblie 1 3 1 16 11
Slovenija 1998. Pokljuka
Austrija 1998. Hochfilzen
1 7
Finska 1999. Kontiolahti
Norveška 1999. Oslo
6 2 5 3
Norveška 2000. Oslo
Finska 2000. Lahti
3 4 1 4 13
Slovenija 2001. Pokljuka 1 6 3 1
Norveška 2002. Oslo 8

Forsberg je nastupila na osam Svjetskih prvenstava od SP 1995. do SP 2002, te je sa šest zlatnih, jednom srebrnom i pet bronzanih medalje, najuspješnija švedska biatlonka po broju osvojenih medalja, a druga u svjetskoj konkurenciji po broju medalja u pojedinačnim disciplinama. Od šest zlatnih medalja, četiri je osvojila u potjeri i dvije u utrkama na 15 km. Na prvom nastupu na SP 1995. u italijanskom Antholzu, najbolji joj je plasman bilo 7-o mjesto u utrci na 15 km, kada je bez promašaja zaostala 1:51 min iza pobjednice Corinne Niogret. Prvu medalju osvojila je na SP 1996. u sprintu na 7,5 km sa 22 s zaostatka iza pobjednice Olge Romasko. Najbolje uspjehe ostvarila je na SP 1997. i SP 2001. gdje je osvojila dvije zlatne i jednu bronzanu medalju. U štafetnim i timskim utrkama nije osvojila ni jednu medalju, a najbolji joj je rezultat bilo deseto mjesto na SP 1996. u Ruhpoldingu sa Susannom Hjert, Kristinom Brouneus i Maria Schylander u štafetnoj utrci u kojoj je nastupilo 16 timova.

Skijaško trčanje[uredi | uredi izvor]
Svjetsko prvenstvo 5 km 10 km[f] 15 km 30 km Šta.
Zapadna Njemačka 1987. Oberstdorf 3
Finska 1989. Lahti 2 18 17 10 4
Italija 1991. Val di Fiemme 6

Svjetski kup[uredi | uredi izvor]

Biatlon[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1994/95 1995/96 1996/97 1997/98 1998/99 1999/00 2000/01 2001/02
5 5 1 1 1 1 1 1

Prvi nastup u takmičenjima Svjetskog kupa u biatlonu Niogret je imala u sezoni SK 1994/95. u austrijskom Bad Gasteinu 8. decembra 1994. kada je u utrci na 15 km osvojila 13-o mjesto. U istoj je sezoni ostvarila prvu pobjedu u Ruhpoldingu 28. januara, pobjedivši u utrci sprinta na 15 km sa prednošću od 5 s u odnosu na drugoplasiranu Florence Baverel i 22 s trećeplasiranu Nadežda Talanovu. Sa još nekoliko dobrih plasmana tu je sezonu kao i slijedeću završila na petom mjestu u generalnom plasmanu, u kojoj je takođe jednom pobijedila. Od sezone SK 1996/97. pa sve do SK 2001/02. pobjeđuje uzastopno šest puta u generalnom plasmanu, a sa 14 pobjeda u SK 2000/01. ostvarila je rekord sa brojem pobjeda u jednoj sezoni (stanje: 26. 12. 2020). Takođe je pobijedila 17 puta u pojedinačnom disciplinama, a u sezonama SK 1997/98. i SK 1999/2000. bila je prva u svim disciplinama svjetskog kupa. Ukupno je pobijedila u 42 utrke Svjetskog kupa.

Skijaško trčanje[uredi | uredi izvor]
Plasman u Svjetskom kupu
1987/88 1988/89 1989/90 1990/91 1991/92 1992/93
20 17 21 29 55

Švedska prvenstva[uredi | uredi izvor]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Tačan broj pobjeda nije poznat jer nedostaju podaci za sezone 1985/86, 1986/87. i 1989/90.
  2. ^ Pobjede u utrkama na Olimpijskim igrama i svjetskim prvenstvima u kojima su rezultati vrednovani za Svjetski kup ubrajaju se u pojedinačne pobjede.
  3. ^ Pobjede u timskim i utrkama štafeta u Svjetskom kupu zvanično se ne ubrajaju u statistiku pobjeda.
  4. ^ Plasman u Svjetskom kupu u pojedinačnim disciplinama uveden je od sezone 1996/97.
  5. ^ IBU kup se do 2008. službeno zvao Evropski kup.
  6. ^ Od Svjetskog prvenstva 1993. utrka na 10 km se trčala slobodnim stilom kao trka u potjeri na osnovu rezultata sa utrke na 5 km klasičnim stilom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Biatlon na ZOI 1998. na sports-reference.com Arhivirano 27. 3. 2009. na Wayback Machine (en)
  2. ^ "Nagano 1998 Official Report - Volume 3" (PDF). Nagano Olympics Organizing Committee. LA84 Foundation. 1998. Arhivirano s originala (PDF), 26. 2. 2008. Pristupljeno 8. 2. 2013.
  3. ^ "Salt Lake City 2002 Official Report - Volume 1" (PDF). Salt Lake Organizing Committee. LA84 Foundation. 2002. Arhivirano s originala (PDF), 6. 5. 2010. Pristupljeno 6. 2. 2013.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]