Magnezij hlorid

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Magnezij hlorid
Magnesium chloride.jpg
Općenito
Hemijski spoj Magnezij hlorid
Druga imena E 511, magnezij dihlorid
Molekularna formula MgCl2
CAS registarski broj 7786-30-3
Kratki opis bijeli ili bezbojni gorki prah
Svojstva1
Molarna masa 95,21 g/mol (bezvodni)
203,3 g/mol (heksahidrat)
Agregatno stanje čvrsto
Gustoća 2,32 g/cm3 pri 20 °C (bezvodni)
Tačka topljenja 708-714 °C
Tačka ključanja 1412 °C[1]
Rastvorljivost 542 g/l vode
1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima.

Magnezij hlorid (MgCl2) je magnezijeva so hlorovodonične kiseline. Gradi različite hidrate opće formule MgCl2(H2O)x. Ove soli su tipični ionski halidi, vrlo dobro rastvorljivi u vodi. Hidratizirani magnezij hlorid se može izdvojiti iz prirodne slane vode ili morske vode. U Sjevernoj Americi, magnezij hlorid se uglavnom proizvodi iz prirodne vode Velikog slanog jezera. Sličnim procesom dobija se i iz Mrtvog mora. Kao prirodni mineral bischofit se vadi iz prastarih isušenih morskih korita, kao što je depozit Zechstein u sjeverozapadnoj Evropi. Magnezij hlorid se u manjoj mjeri dobija isparavanjem morske vode. Nehidrirani MgCl2 je osnovni izvor za dobijanje metalnog magnezija u velikim količinama. U hidratiziranom obliku je najdostupniji.

Hemijske osobine[uredi | uredi izvor]

MgCl2 se kristalizira slično kao i kadmij hlorid sa oktahedralnim Mg. Poznati su brojni hidrati sa formulom MgCl2(H2O)x a koji gube vodu povećanjim temperature: x = 12 (−16.4 °C), 8 (−3.4 °C), 6 (116.7 °C), 4 (181 °C), 2 (oko. 300 °C).[2] U heksahidratu, ion Mg2+ ostaje u oktahedralan ali je koordiniran sa šest vodenih liganda.[3] Termalna dehidracija hidrata MgCl2(H2O)x (x = 6, 12) se ne dešava pravolinijski.[4] Kao što i sugerira postojanje nekih hidrata, anhidrirani MgCl2 je Lewisova kiselina, mada vrlo slaba.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Magnezij hlorid služi kao polazna supstanca za dobijanje drugih magnezijevih spojeva, naprimjer putem taloženja:

MgCl2(aq) + Ca(OH)2(aq) → Mg(OH)2(s) + CaCl2(aq)

Također može se načiniti elektroliza te tako dobiti metalni magnezij:[5]

MgCl2(l) → Mg(l) + Cl2(g)

Ovaj proces se izvodi u veoma velikim razmjerama.

Magnezij hlorid se vrlo često koristi i za smanjenje prašine u okolini te za posipanje puteva kada na njima ima snijega ili leda. Pored toga što se koristi za dobijanje metalnog magnezija, magnezij hlorid se koristi u brojne druge svrhe: kao sastojak đubriva, mineralni dodatak ishrani životinja, obradu otpadnih voda, dobijanje umjetne morske vode, dodatak prehrani, u proizvodnji papira, tekstila, cementa i sredstava za hlađenje. Pomješan sa hidratiziranim magnezij oksidom, formira tvrdi materijal zvani Sorel cement (magnezij-oksihlorid).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ magnezij hlorid
  2. ^ Holleman, A. F.; Wiberg, E. Inorganic Chemistry Academic Press: San Diego, 2001. ISBN 0-12-352651-5.
  3. ^ Wells, A. F. (1984) Structural Inorganic Chemistry, Oxford: Clarendon Press. ISBN 0-19-855370-6.
  4. ^ Rieke, R. D.; Bales, S. E.; Hudnall, P. M.; Burns, T. P.; Poindexter, G. S. "Highly Reactive Magnesium for the Preparation of Grignard Reagents: 1-Norbornane Acid", Organic Syntheses, Collected Volume 6, str. 845 (1988).
  5. ^ Hill, Petrucci, McCreary, Perry, General Chemistry, 4. izd., Pearson/Prentice Hall, Upper Saddle River, New Jersey, USA.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: