Magnezij hlorid

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Magnezij hlorid
Magnesium chloride.jpg
Općenito
Hemijski spoj Magnezij hlorid
Druga imena E 511, magnezij dihlorid
Molekularna formula MgCl2
CAS registarski broj 7786-30-3
Kratki opis bijeli ili bezbojni gorki prah
Svojstva
Molarna masa 95,21 g/mol (bezvodni)
203,3 g/mol (heksahidrat)
Agregatno stanje čvrsto
Gustoća 2,32 g/cm3 pri 20 °C (bezvodni)
Tačka topljenja 708-714 °C
Tačka ključanja 1412 °C[1]
Rastvorljivost 542 g/l vode

Magnezij hlorid (MgCl2) je magnezijeva so hlorovodonične kiseline. Gradi različite hidrate opće formule MgCl2(H2O)x. Ove soli su tipični ionski halidi, vrlo dobro rastvorljivi u vodi. Hidratizirani magnezij hlorid se može izdvojiti iz prirodne slane vode ili morske vode. U Sjevernoj Americi, magnezij hlorid se uglavnom proizvodi iz prirodne vode Velikog slanog jezera. Sličnim procesom dobija se i iz Mrtvog mora. Kao prirodni mineral bischofit se vadi iz prastarih isušenih morskih korita, kao što je depozit Zechstein u sjeverozapadnoj Evropi. Magnezij hlorid se u manjoj mjeri dobija isparavanjem morske vode. Nehidrirani MgCl2 je osnovni izvor za dobijanje metalnog magnezija u velikim količinama. U hidratiziranom obliku je najdostupniji.

Hemijske osobine[uredi | uredi izvor]

MgCl2 se kristalizira slično kao i kadmij hlorid sa oktahedralnim Mg. Poznati su brojni hidrati sa formulom MgCl2(H2O)x a koji gube vodu povećanjim temperature: x = 12 (−16.4 °C), 8 (−3.4 °C), 6 (116.7 °C), 4 (181 °C), 2 (oko. 300 °C).[2] U heksahidratu, ion Mg2+ ostaje u oktahedralan ali je koordiniran sa šest vodenih liganda.[3] Termalna dehidracija hidrata MgCl2(H2O)x (x = 6, 12) se ne dešava pravolinijski.[4] Kao što i sugerira postojanje nekih hidrata, anhidrirani MgCl2 je Lewisova kiselina, mada vrlo slaba.

Upotreba[uredi | uredi izvor]

Magnezij hlorid služi kao polazna supstanca za dobijanje drugih magnezijevih spojeva, naprimjer putem taloženja:

MgCl2(aq) + Ca(OH)2(aq) → Mg(OH)2(s) + CaCl2(aq)

Također može se načiniti elektroliza te tako dobiti metalni magnezij:[5]

MgCl2(l) → Mg(l) + Cl2(g)

Ovaj proces se izvodi u veoma velikim razmjerama.

Magnezij hlorid se vrlo često koristi i za smanjenje prašine u okolini te za posipanje puteva kada na njima ima snijega ili leda. Pored toga što se koristi za dobijanje metalnog magnezija, magnezij hlorid se koristi u brojne druge svrhe: kao sastojak đubriva, mineralni dodatak ishrani životinja, obradu otpadnih voda, dobijanje umjetne morske vode, dodatak prehrani, u proizvodnji papira, tekstila, cementa i sredstava za hlađenje. Pomješan sa hidratiziranim magnezij oksidom, formira tvrdi materijal zvani Sorel cement (magnezij-oksihlorid).

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ magnezij hlorid
  2. ^ Holleman, A. F.; Wiberg, E. Inorganic Chemistry Academic Press: San Diego, 2001. ISBN 0-12-352651-5.
  3. ^ Wells, A. F. (1984) Structural Inorganic Chemistry, Oxford: Clarendon Press. ISBN 0-19-855370-6.
  4. ^ Rieke, R. D.; Bales, S. E.; Hudnall, P. M.; Burns, T. P.; Poindexter, G. S. "Highly Reactive Magnesium for the Preparation of Grignard Reagents: 1-Norbornane Acid", Organic Syntheses, Collected Volume 6, str. 845 (1988).
  5. ^ Hill, Petrucci, McCreary, Perry, General Chemistry, 4. izd., Pearson/Prentice Hall, Upper Saddle River, New Jersey, USA.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: