Maja Bošković-Stulli
| Maja Bošković-Stulli | |
|---|---|
| Rođenje | 9. novembar 1922. Osijek, Kraljevina Jugoslavija |
| Smrt | 14. august 2012 (89 godina) Zagreb, Hrvatska |
| Jezik | Spisateljica |
Maja Bošković-Stulli (9. novembar 1922 – 14. august 2012) bila je hrvatska slavistica i folkloristica, historičarka književnosti, književnica, izdavač i akademkinja, poznata po opsežnim istraživanjima hrvatske usmene književnosti.[1][2]
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rani život[uredi | uredi izvor]
Rođena je u Osijeku u jevrejskoj porodici Dragutina i Ivanke Bošković.[3] Ušla je u Savez socijalističke omladine Jugoslavije (SKOJ) tokom gimnazijskog školovanja. Godine 1943, nakon kapitulacije Italije i oslobođenja koncentracionog logora Rab, odlazi u partizane.[4] Mnogi članovi njene porodice stradali su tokom Holokausta, uključujući njene roditelje i sestru Magdu.[5]
Obrazovanje i kasnije godine[uredi | uredi izvor]
Osnovnu i srednju školu završila je u Zagrebu. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i doktorirala 1961.[6] Sudjelovala je na mnogim domaćim i međunarodnim konferencijama i simpozijima, uključujući Interuniverzitetski centar u Dubrovniku. Dugi niz godina bila je glavni urednik, a potom i redovni član uredništva časopisa Narodna umjetnost. Radila je u Hrvatskoj akademiji nauke i umjetnosti, a od 1952. do penzije 1979. radila je u Institutu za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu. Od 1963-73. bila je direktorica Instituta.[7]
Napisala je dvadesetak knjiga i veliki broj radova u domaćim i međunarodnim akademskim časopisima. Dobitnica je niza nagrada za svoj istraživački rad, godišnju nagradu 1975. i hrvatsku nagradu za životno djelo 1990, Herderovu nagradu u Beču 1991. i nagradu Pitre Salomone Marino u Palermu 1992. Bila je redovna članica Hrvatske akademije nauka i umjetnosti.[5]
Godine 2005. proglašena je među 35 najvažnijih žena Hrvatske u historiji.[8]
Umrla je 14. augusta 2012. u Zagrebu i sahranjena na groblju Mirogoj.[9][10][11]
Djela[uredi | uredi izvor]
- Narodne pripovijetke, 1963.
- Narodne epske pjesme 2, 1964.
- Usmeno pjesništvo u obzorju književnosti, 1984.
- Židovi u Dubrovniku Bernarda Stullija 1989.
- Pjesme, priče, fantastika, 1991.
- Usmene pripovijetke i predaje, 1997.
- Priča i pričanje. Stoljeća usmene hrvatske proze, 2006. (2. izd.)
- Priče iz moje davnine, knjiga memoarskih zapisa, 2007.
Također pogledajte[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Croatian Encyclopaedia (2011), Bošković-Stulli, Maja
- ^ Kekez, Josip (1989), "Bošković-Stulli, Maja", Croatian Biographical Lexicon (HBL), Miroslav Krleža Lexicographical Institute
- ^ Snješka Knežević (2011, str. 83)
- ^ Romano (1980, str. 340)
- ^ a b Ciglar, Želimir (22. 9. 2007). "Znanstveni rad mi je dojadio". Večernji list. str. 50. Arhivirano s originala, 8. 12. 2015. Pristupljeno 8. 1. 2015.
- ^ "Bošković-Stulli, Maja". Croatian Writers Society. Arhivirano s originala, 18. 3. 2010. Pristupljeno 19. 4. 2012.
- ^ "Maja Bošković-Stulli profile". Croatian Academy of Sciences and Arts. Arhivirano s originala, 1. 4. 2012. Pristupljeno 19. 4. 2012.
- ^ Biluš, Marina (4. 7. 2005). "Biramo najznačajniju Hrvaticu u povijesti" [Selecting the most significant Croat woman in history]. Nacional. Arhivirano s originala, 19. 10. 2013. Pristupljeno 19. 4. 2012.
- ^ HINA (16. 8. 2012). "Preminula akademkinja Maja Bošković-Stulli". Croatian Ethnological Society. Arhivirano s originala, 8. 12. 2015. Pristupljeno 8. 1. 2015.
- ^ "Odlazak vrsne istraživačice usmene književnosti". Novi list. 16. 8. 2012. Pristupljeno 25. 8. 2012.
- ^ Gradska groblja Zagreb: Maja Bošković-Stulli, Mirogoj Ž-119-II-48.(in Croatian)
Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]
- Biografija Bošković-Stulli, na sajtu Matica hrvatska