Marjan

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Bih-usa.svg Ovaj članak nije preveden ili je djelimično preveden.
Ako smatrate da ste sposobni da ga prevedete, kliknite na link uredi i prevedite ga vodeći računa o enciklopedijskom stilu pisanja i pravopisu bosanskog jezika.
Marjan i grad Split podno njega

Marjan je brdo, poluotok i park šuma smješten u Hrvatskoj, na zapadnom dijelu splitskog poluotoka, a i sam čini jedan manji poluotok. Ispod brda Marjan, istočno, nalazi se grad Split. Samo brdo je visoko 178 metara, a najviši vrh mu se zove Telegrin. Ime Telegrin je dobio po tome što je na njemu u Napoleonovo doba bila stara telegrafska stanica. Marjan je nedjeljiv od Splita i splitskog poluotoka i pruža se od Marmontove ulice prema zapadu. Dužina mu je oko 3,5 km, a najveća širina 1,5 km. Sjeverna mu je strana od vapnenca, a južna od fliša u kojem dominira tupina nad kojom je nastalo plodno tlo. S južne strane na Marjanu je poluotok Sustipan, koji zatvara zajedno s Marjanom gradsku luku. Sam Marjan je smješten tako da čini prirodni valobran Kaštelanskom zaljevu. Površina Marjana je oko 340 ha, od čega je polovina pokrivena borovom šumom.

Marjan je 1964. godine proglašen park-šumom i time zaštićen Zakonom o zaštiti prirode Republike Hrvatske.

Ime[uredi | uredi izvor]

Ime Marjana se prvi put spominje u prvoj polovini osmog stoljeća kao Marianum, a tokom vremena ime se mijenjalo, tako da se spominje i kao : Marulianus, Mergnanus, Murnanus, Marnanus, Murnano, Marnano, Mergnano, Mernjan, Marglian, Mirgnan, Megnan.

Još je jedno ime zabilježeno, koje nema nikakve veze s gornjim imenima. To je Mons Kyrie eleison, a ono je došlo od crkvenih procesija i blagoslova polja, koji su se radili na njemu.

Današnji naziv je nastao u 19. stoljeću izmjenom starijeg oblika Merjan koji je danas još očuvan kod starijih Splićana, a potiče od još starijeg Mrjan. Njemu je odgovarao oblik Mrljan, korišten kod Kačića, a i u bližem zaleđu.

Čempres raste iz stijene kod Sv. Jere

Povijest[uredi | uredi izvor]

Područje Marjana je povezano sa Splitom i nikako se ne može odvojeno promatrati. Prvi i najstariji tragovi ljudskog života nađeni su na brežuljku Bambina glavica, na južnoj padini brda i datiraju još u prapovijest. Rimljani su ostavili znatne tragove o Marjanu, kao što su imena Marulianus, Marnanus i Mons Kyrielson. Rimska prisutnost na Marjanu datira i prije gradnje Dioklecijanove palače, kada je na rtu Marjana bio hram Dijane, božice lova. U to doba postojao je i put od naselja Spalatum do hrama, što svjedoči o značaju Marjana. Marjan je u tada bio šumovit, a pretpostavlja se da je bio obrastao bjelogoricom, tačnije hrastovom šumom.

Zapisi iz srednjeg vijeka također spominju Marjan, poglavito u statutu grada Splita gdje se zabranjuje sječa drva na Marjanu.

Od starog vijeka na njemu su nalazile brojne pustinjačke nastambe na mjestu kojih su kasnije izgrađene crkvice - najpoznatija je Sv. Jere. Nekad kamena golet koja je služila kao pašnjak, koncem 19. i početkom 20. stoljeća je pošumljen, mahom borovom šumom.

Crkvica Sv. Nikole na Marjanu
Ploča pored Sv. Nikole na Marjanu

Crkve na Marjanu[uredi | uredi izvor]

Crkvica Sv. Nikole na Marjanu

Na području Marjana postoji znatan broj crkvica, a neke su vrlo stare i vrijedni su arheološki spomenici. Na južnoj strani Marjana nalazi se crkva Gospe od Sedam žalosti, koja je izgrađena u 15. stoljeću. Na punti Marjana, kako se lokalno naziva krajnji rt, druga je crkvica, Sv. Jurja, datirana u 9. stoljeće. Nešto zapadnije i više, pod okomitim liticama smještena je crkvica Sv. Jere, građena u drugoj polovini 15. stoljeća, a u njoj se nalazi reljef Sv. Jeronima kojeg je napravio kipar Andrija Aleši. U blizini crkvice nalazi se Pustinjačka špilja u kojoj je navodno prebivao i Sv. Jeronim. Također na južnoj strani, samo dalje prema istoku nalazi se crkvica Betlem, građena u 14. stoljeću, a kasnije pregrađivana. Vrlo je lijepa i crkvica sv. Nikole, smještena na Vidilici.

I na sjevernoj strani Marjana postoji crkva Gospe od Spinuta, za koju se smatra da je izgrađena u ranokršćanskom razdoblju, ali danas ima sve odlike kasnije pregradnje koja se dogodila u doba romanike.

Postoje pisani dokazi i o drugim crkvicama, ali su one tokom vremena porušene, te su se izgubili materijalni tragovi njihovog postojanja.

Marjan je dugo vremena bio utočište pustinjaka, a o tome govori i Perislav Petrić u svom feljtonu, objavljenom u Slobodnoj Dalmaciji od 6 do 11 maja 2003.:

U današnjoj pećini sv. Jere bio je stari oratorij sv. Cirijaka in spelunca, in grotta, kako zabilježi Toma Arciđakon. Uz oratorij je zabilježen podatak da bijaše u liticama brda Kirijelejson, nadalje ovaj naziv je identičan sa sv. Cirijakom. I špilja zapadnije u vertikalnoj stijeni, pregrađena od Karepića 1523. godine, bijaše eremitaža. Za pustinjake ili eremite po Marjanu nadbiskup Cosmi krajem 17. stoljeća navodi da su čuvari i sakristani marjanskih crkava
Zgrada oceanografskog instituta

Ustanove na Marjanu[uredi | uredi izvor]

Na samom Marjanu, danas radi nekoliko važnih ustanova, od kojih su neke poznate širom svijeta. Na punti Marjana djeluje Institut za oceanografiju i ribarstvo[1] utemeljen davne 1930. godine, a na samom brdu Prirodoslovni muzej, u sklopu kojeg radi i zoološki vrt, osnovan 1924. godine i Meteorološki opservatorij osnovan 1926. godine. Najmlađi od svih jest MEDILS, Mediteranski institut za istraživanje života[2], koji djeluje s južne strane Marjana, u vili Dalmacija, tzv. Titovoj vili.

Marjan danas[uredi | uredi izvor]

Marjan je danas park-šuma, a pošumljavanje Marjana je počelo 1852. godine na Židovskom groblju. Dvije godine kasnije započima organizirano pošumljivanje od strane općine. Najzaslužniji za to i začetnik cijelog pošumljavanja je bio prof. Juraj Kolombatović. Danas je Marjan omiljeno izletište i šetalište stanovnika Splita, a tokom ljeta i kupalište.

Pjesma Luke Botića o Marjanu na Marjanskoj šetnici
Stabla na Telegrinu

Podno Marjana su i plaže i uvale, omiljena kupališta brojnim Splićanima: Ježinac ("kod aša kupâ"), Zvončac, "na Obojenu", "Kašjuni", "na puntu od Marjana", Bene...

Ostalo[uredi | uredi izvor]

Njemu je posvećena i hrvatska patriotska pjesma "Marjane, Marjane".

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ IZOR (izor.hr)
  2. ^ MEDILS (medils.hr)
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: