Muhamed Seid Mašić

Muhamed Mašić (Gračanica, 08. 12. 1913 - Gračanica, 08. 02. 1978),^[1] bosanskohercegovački publicista i orijentalista, pjesnik na bosanskom i arapskom jeziku, pisac/pjesnik tariha/hronograma, prevodilac s arapskog jezika, filozof i geopolitičar. Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu. Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu završio je 1935. godine. Započeo je studirati Višu islamsku školu u Sarajevu, ali studij nije okončao iz porodičnih razloga.

U Godišnjaku Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu izdatom povodom maturiranja 450. generacije ove ugledne edukacijske ustanove u BiH Muhamed Mašić je predstavljen kao jedan od dvadesetpet merhuma velikana ove Medrese. Iz njegove generacije (dvanaest učenika), koja se smatra jednom od najkvalitetnijih u povijesti ove ustanove, u istom Godišnjaku navedeni su i Mehmed Mujezinović (1913–1981), Kamil J. Avdić (1914–1979) i Adem Handžić (1916–1998).

Nakon diplomiranja živi i radi u nekoliko mjesta u Bosni i Hercegovini, pri čemu je nekoliko puta mijenjao, kao mjesta u kojima je obavljao službu, tako i zanimanja koja je obavljao prema zahtjevima i potrebama nametnutim teškim društveno-političkim i ekonomski uvjetima, naročito između dva svjetska rata i prve decenije poslije Drugog svjetskog rata. Službovao je kao imam-matičar u Čajniču i Žepču, a kasnije kao učitelj u Kozarcu, Brki, Lukavici i još nekim mjestima. Poslije Drugog svjetskog rata vratio se u rodnu Gračanicu, gdje je do kraja decembra 1977. godine radio kao službenik u trgovačkom preduzeću „Bosna“ u Gračanici.

Muhameda Seida Mašića komunistička vlast hapsila je i osuđivala nekoliko puta na višegodišnje tamnovanje u Doboju, Zenici i Tuzli. Godine 1946. u montiranom (tzv. Dobračinom) procesu tadašnje komunističke vlasti protiv viđenijih Bošnjaka bio je osuđen na deset godina zatvora. Kazna mu je naknadno smanjena, tako da je sa robije izašao krajem 1951. godine. Publicističkim radom i pisanjem pjesama Mašić se počeo baviti još kao učenik Gazi Husrev-begove medrese, a zahvaljujući odličnom poznavanju arapskog jezika, mnogo prijevoda objavio je u našim tadašnjim listovima i časopisima „Muslimanska svijest“, „Islamski svijet“, „Slobodna riječ“, „Hikjmet“ i dr. Za života je napisao nekoliko hiljada pjesama na arapskom jeziku. Pored pisanja vjerskih, filozofskih i drugih društveno-političkih tekstova, posebno mjesto zauzima pisanje hronograma – tariha. Muhamed Mašić je također objavljivao i u nekim arapskim listovima.

Između dva svjetska rata Muhamed Mašić publicirao pjesme na bosanskom i arapskom jeziku pod pseudonimom Muhamed Seid. Iako je do danas obajvljeno nekoliko knjiga i monografija iz bogatog naučnog i publicističkog opusa Muhameda Seida Mašića, još uvijek nije prikupljena i obrađena cjelokupna njegova bogata publicistička zaostavština.

U zadnjih dvadeset godina objavljene su sljedeće njegove knjige i monografije: „Moje gledanje na velesile svijeta“ (1993. i 1994.), „Moji stavovi...“ (1993.,1994. i 1996.), „Sloboda uvjerenja i vjerovanja“ (1995), „Tarihi Muhameda Mašića“ (1997), „Džemaluddin Afganija - život i djelo“ (1996), „Smrtna kapija“ (1996), „Prepjevi poezije Medžnuna Kajs ibn Mulevveha i drugih arapskih pjesnika“ (1999). “Filozofsko-teološka misao bošnjačkog učenjaka Muhameda Mašića” (1999), “Pjesništvo Muhameda Seida Mašića na arapskomm jeziku” (2008), "Muhamed Mašić - Memoari" (2000), “Muhamed Mašić - život i djelo” (2010), “Divan” (2015) i "Medžnun i Lejla" (2015).

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

^ "Gračanički glasnik" (PDF).

[1] "Gračanički glasnik" (PDF).

[1]