Optička rotacija
 | Ovaj članak ili neki od njegovih odlomaka nije dovoljno potkrijepljen izvorima (literatura, veb-sajtovi ili drugi izvori). |
Uvod[uredi | uredi izvor]
Još 1812. godine Jean-Baptiste Biot je zapazio da kristali kvarca imaju sposobnost rotacije ravni linearno polarizirane svjetlosti. Pokazalo se da i neka organska jedinjenja imaju ovakva svojstva. Sposobnost optičke rotacije je posljedica asimetričnosti u strukturi molekule. Linearno polarizirano zračenje je takvo zračenje kod kojeg električni vektor oscilira samo u jednoj ravni, dok kod nepolariziranog zračenja električni vektor oscilira u svim pravcima.
Specifični ugao rotacije[uredi | uredi izvor]
Ugao za koji optički aktivna supstanca zakreće ravan polarizirane svjetlosti proporcionalan je broju optički aktivnih molekula u jedinici zapremine i dužini puta svjetlosti. Konstanta proporcionalnosti se naziva specifični ugao rotacije i kod određene talasne dužine i određene temperature je karakteristična veličina za svaku optički aktivnu supstancu.
![{\displaystyle \alpha =[\alpha ]_{D}\cdot l\cdot c}](https://wikimedia.org/api/rest_v1/media/math/render/svg/33def07a5771588e67952c27101518cb313fc4aa)
Specifični ugao rotacije predstavlja ugao za koji 1 g optički aktivne supstance otopljene u 1dL rastvora zakrene ravan polarizirane svjetlosti pri dužini optičkog puta 1 dm.
Mjerenje optičke rotacije pomoću polarimetra[uredi | uredi izvor]
Za mjerenje ugla zakretanja polarizirane svjetlosti koristi se polarimetar. Kao izvor monohromatske svjetlosti koristi se natrijeva lampa (njenu svjetlost oko 99% čini natrijeva D-linija 589,3 nm, što se naznačava u oznaci za specifični ugao indeksom D). Kao polarizator i analizator se u polarimetrima koriste Nicolove prizme (kristal islandskog kalcita) i postavljaju se tako je polarizator fiksiran (služi za pretvaranje obične svjetlosti u polariziranu), a analizator sa kružnom skalom može da rotira za 360°. Kad se analizator dovede u položaj da njegova osa zaklapa ugao 90° sa osom polarizatora, detektuje se minimalna jačina svjetlosti. Kako ljudsko oko nije sposobno da detektuje minimum jačine svjetlosti, u polarimetrima se koristi još jedna prizma postavljena pod uglom 1 – 7° iza polarizatora, čime se na zaklonu dobija sjena. Okretanjem analizatora potrebno je pronaći položaj u kojem su oba dijela vidnog polja jednako osvijetljeni.