Orfej i Euridika

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Ilustracija naslovne strane prve edicije nota (1764.).

Orfej i Euridika (opera Christopha Willibalda Glucka) prva reformistička opera ovog kompozitora. Libreto za operu napisao je Calzabigi. Premijera je bila 1762. godine.

Iako ova opera ponegdje podsjeća na izvjesne konvencionalnosti ozbiljne opere, Orfej je u historiji njenog razvoja nov po sastavu libreta i čitavom nizu pojedinosti koje ga od dotadašnje prakse ozbiljne opere znatno razlikuju. U ovoj operi prvenstveno privlači pažnju toplina osjećajnosti glavnih lica koja ne prelazi u neprirodnost i izvještačenost, niti u naglost i burnost koji su karakteristični za romantičare, već se kreće u granicama suzdržanosti i dostojanstvenog sklada antičke ljepote. Gluck je u Orfeju napustio svaki izlišni virtuozitet: pjev služi drami i uzdiže se do moćne snage samo onda kada to zatraži logika dramske radnje i pojačana intenzivnost unutrašnjeg života. Hor u Gluckovim operama dobija veliko značenje, pa tako i u Orfeju. Orkestar je mnogo interesantniji i bogatiji nego u italijanskoj ozbiljnoj operi. Posebnu pažnju Gluck je u ovoj operi obratio glumi i izvedbi. Važno je i napomenuti da se u naslovu Orfeja ne nalazi uobičajeni naziv: "opera seria", već: "dramma per musica".


Sadržaj opere[uredi | uredi izvor]

Gaetano Guadagni, prvi Orfej.

Prolog[uredi | uredi izvor]

Nakon uvodne toccate slijedi ritornello za gudače. Pojavljuje se Muzika i pjeva o Orfeju koji je svojom umjetnošću krotio divlje zvijeri i slamao zlo.

1. čin[uredi | uredi izvor]

Zbor nimfa i pastira slavi ljubav i skoro vjenčanje Orfeja i Euridike. Orfej Euridiki pjeva himnu Rosa del ciel - Ružo neba.

2. čin[uredi | uredi izvor]

Ushićen svojom srećom, Orfej pjeva šumi koja je nekad slušala njegove tužaljke. Svečano se raspoloženje mijenja dolaskom glasnice Silvije koja nosi tragičnu vijest: Euridiku je u polju usmrtila zmija. Orfej je očajan i nariče za izgubljenom nevjestom: Tu sei morta - Ti si mrtva. Pastiri pjevaju tužaljku.

3. čin[uredi | uredi izvor]

Odlučan izbaviti Euridiku iz vlasti podzemnih sila, Orfej u pratnji Nade stigne do Hada. Na vratima podzemnoga svijeta Nada ga mora ostaviti: Lasciate ogni speranza voi ch'entrate - Ostavite svaku nadu vi koji ulazite, pjeva Nada citirajući Dantea. Orfej stigne do rijeke Stiks i susretne lađara Harona koji ga odbije prevesti u carstvo mrtvih. Arija Posente spirito - O, moćni duše vrhunac je opere u kojem Orfej nastoji umilostiviti lađara. Tek u drugom pokušaju on pjevom uspavljuje Harona i prelazi rijeku.

4. čin[uredi | uredi izvor]

Kralj podzemnoga svijeta Pluton i njegova žena Persefona čuli su Orfejeve molbe. Persefona se zalaže za Orfeja i Pluton dopušta da se Euridika vrati na zemlju. Ali Orfej je ne smije pogledati. Zbor komentira milost koju čovjek može zadobiti i u Hadu. Orfej pjeva u čast svoje lire: Qual onor di te sia degno - Koja čast ti pripada, moja svemoguća liro. No ubrzo posumnja da ga Euridika doista slijedi. Osvrne se, a ona nestane zauvijek. Zbor komentira kako je Orfej pobijedio Had, ali pobijeđen je od vlastitih strasti.

5. čin[uredi | uredi izvor]

U tračkim poljima Orfej tuguje, a jeka mu odgovara. Odluči da nikad više ne pogleda ženu. Odjednom se ukaže Apolon, njegov božanski otac, koji ga vodi u nebo gdje će opet vidjeti Euridiku u suncu i zvijezdama. U apoteozi zbor prati posljednji Orfejev put.


Reference[uredi | uredi izvor]

  • Josip Andreis, Historija muzike, (1960.);
  • Članak sadrži i prevedene odlomke iz Wikipedije na engleskom jeziku.
Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: