Apolon

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.

Apolon (grč. Ἀπόλλων, Apóllōn) Zeusov je i Letin sin te Artemidin brat blizanac; bog je medicine, proroštva, streličarstva, muzike, sunca i kolonizacije. Epitet mu je Feb (Phoebos). Apolonovo ime Ἀπόλλων, Apóllōn možda je izvedeno iz prethelenske složenice Apo-ollon povezane s arhaičnim glagolom Apo-ell- koji je doslovno značio "onaj koji se pregiba", odnosno onaj koji tjera - Apolon tjera zlo, bolesti i nesklad. Plutarh donosi da pollon = mnogo, a prema tome je Apollon negacija mnoštva. Hesihije povezuje ime s dorskim απελλα (apella) = skupština, tako da bi i Apolon mogao biti bog političkog života.

Opis[uredi | uredi izvor]

Apolon je bog medicine, liječenja i streličarstva, ali i nosioc smrtonosne pošasti. Također je bog proroštva i kolonizacije. Vođa je Muza (Apollon Musagetes) te pritom i bog muzike i poezije. Pjevale su mu se himne zvane peani. Bio je zaštitnik brojnih proročišta i hramova, a posebno se ističu Delfi i Del. Kasnije je preuzeo i identitet Helija kao bog Sunca (Apollon Helios).

Apolon, likijska skulptura u Louvreu, rimska kopija grčkog originala. Ovaj kip oponaša stil kurosa.

Ljudi su ga poštovali jer je bog svjetlosti i Sunca bez čega život ne bi bio moguć, a također i zato što je bio bog sklada i ljepote, koji čine život smislenim. Ideal je grčkoga kurosa, skladnog, razvijenog i lijepog mladića. Apolon je štitio ljude, liječio ih, brinuo se za njih, nagrađivao dobro i kažnjavao zlo. Bio je i bog streličarstva, a njegove strijele nikad nisu promašile metu, pogotovo kad su kažnjavale zlo i nosile kugu. Bio je i bog proročanstava u kojima je ljudima objavljivao volju bogova preko proročica, posebno Pitije i Sibile.

Svete Apolonove životinje su:

Apolonovi atributi su:

  • luk i strijele
  • lira ili kitara (simbol boga umjetnosti)
  • lovorov vijenac
  • tronožac kao simbol njegovih proročkih moći

Apolon je simbol sklada, pogotovo u literaturi, a kontrast je Dionisu.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Rođenje[uredi | uredi izvor]

Lucas Cranach: Apolon i Artemida, 153.

Kad je božica Hera saznala da Leta nosi djecu njenog muža Zeusa, bila je bijesna i ljubomorna te se odlučila osvetiti tako što nije dopustila Leti da ostane na čvrstoj zemlji (kopnu ili ostrvu) i Leta je bila prisiljena tražiti gdje će roditi. Dok je gonila zmija Piton s glavom zmaja koju je na nju poslala Hera, Leta je naišla na novostvoreno ostrvo Del koji je plutalo na vodi i nije bilo ni kopno niti ostrvo, a bješe okružen labudovima. Kad je kročila na njega, dvije stijene su izronile iz morskih dubina; jedna je zaustavila kretanje ostrva, a druga stala zmiji na put. Zatim je Leta na gori Kint rodila blizance, sina Apolona i kćerku Artemidu. Poslije je Zeus prikovao Del za dno okeana da više ne pluta, a samo je ostrvo postalo posvećeno Apolonu. Hera je otela Ilitiju, božicu rađanja da bi spriječila Letu od porođaja. Ostali bogovi prevarili su Heru tako što su joj ponudili ogrlicu od jantara dugačku 8 metara, a božica je uspjela pobjeći. Legenda kaže da je Artemida rođena prva, a potom je pomogla majci da porodi njenog brata Apolona. Apolon je rođen na sedmi dan mjeseca Targeliona te su sedmi i dvanaesti dan tog mjeseca poslije bili njemu posvećeni. Njegov epitet Feb odnosi se na to da Apolon ima svijetlu kožu i plavu kosu.

Život[uredi | uredi izvor]

Kad je Apolon odrastao, vjerni pratitelji su mu postali zlatnu liru i srebrni luk. Krenuo je u Delfe da bi se osvetio Pitonu koji je progonio i pokušao silovati njegovu majku. Našao ga je u jednoj uvali pod planinom Parnasom i ubio ga strijelama, a njegovo tijelo je zakopao u zemlju. Tada se ta zemlja zvala Pito, a on joj mijenja ime u Delfi, da se za njega više nikad ne bi čulo. Međutim, proročice su se često nazivale Pitijama. Na mjestu pobjede osnovao je i poznato svetište. U toj uvali bio je i izvor koji je emitirao pare koje su pomagale proročicama da padnu u trans. Kad je Zeus pogodio munjom Asklepija, Apolonovog sina zbog uskrsnuća mrtvaca, Apolon je za osvetu ubio Kiklopa koji je tu munju izradio. Umjesto da bude zauvijek prognan u Tartar, po Zeusovoj zapovijedi otišao je u Tesaliju i služio kod dobrog Admeta kao običan pastir. Apolon je bio zadivljen Admetovim gostoprimstvom te je učinio da mu sve krave donose blizance, a također mu je da osvoji ruku princeze Alkestide, kćerke Pelija. Još je i uvjerio Mojre da ga poštede smrti. Kad se bliži zima, odveže se svojim kolima upregnutim labudovima u Hiperboreju gdje vlada vječno proljeće. Proljeće i ljeto provodi u Delfima, a jesen i zimu u toj zemlji, a katkad i na Olimpu. Apolonov dolazak na Olimp donosi radost i dobro raspoloženje. Dolazi kao vođa Muza, svira liru, a niko mu nije ravan te i sam Ares uzdahne na njegovu svirku. Apolon i Artemida su Zeusovi miljenici, a to je razlog ljubomore drugih bogova.

Trojanski rat[uredi | uredi izvor]

Apolonovom strijelom započinje i Homerova Ilijada. Naime, Apolon šalje strijele koje nose kugu na grčke tabore za vrijeme Trojanskog rata, zato što je Agamemnon uvrijedio Apolonovog svećenika Hrisa otevši mu kćer. Hriseida je vraćena, ali je Agamemnon kao nadoknadu uzeo ljupku Briseidu, Ahilejevu robinju i družicu. Ahilej bjesni i to postaje glavni motiv Ilijade - Ahilejeva srdžba. Kad je Diomed ozlijedio Eneju, Apolon ga je spasio, nakon što je to pokušala učiniti i Afrodita, ali je Diomed i nju ozlijedio. Apolon je zatim zavio Eneju u oblak i prenio ga u Pergam, svetište u Troji.

Apolon je pomogao Parisu da ubije Ahileja tako što je vodio strijelu iz njegova luka u Ahilejevu petu, jedino ranjivo mjesto na njegovom tijelu. Jedan je mogući uzrok taj da je Ahilej ubio Troila, Apolonova i Hekabina sina na Apolonovu oltaru u hramu.

Žene[uredi | uredi izvor]

Jean-Baptiste van Loo: Apolon i Dafna, koja je pretvorena u lovor, 1720. - 1737.

Eros je bio ljubomoran na Apolona koji je ismijavao njegove streličarske vještine, a također ga je iritiralo i Apolonovo pjevanje. Eros je odaslao strijelu u Dafnu da bi je odbio Apolon koji se u nju zaljubio. Ona se molila majci Zemlji i svom ocu, riječnom bogu, da joj pomognu. Naposljetku ju je otac pretvorio u lovorovo stablo, a ono je postalo posvećeno Apolonu.

Apolon je imao vezu sa smrtnom princezom Leukotejom, Orhamovom kćeri i Klitijinom sestrom. Leukoteja je voljela Apolona, a on se prerušio u njenu majku da bi mogao ući u njene odaje. Klitija je bila ljubomorna na svoju sestru jer je i sama željela Apolona te je rekla ocu istinu, izdavši sestru i njeno povjerenje. Bijesni Orham naredio je da se Leukoteja živa zakopa. Apolon nije mogao oprostiti Klitiji te je ona tugujući umrla, a Apolon je nju pretvorio u suncokret koji svakog dana slijedi Sunce, koje je simboliziralo samog Apolona, boga Sunca.

Koronida, kćerka kralja Flegije, bila je Apolonova ljubavnica koja mu je rodila sina Asklepija. Dok je bila trudna s njim, zaljubila se u Ishiju, Elatovog sina, a vrana je dojavila Apolonu vijest o prijevari. U početku nije vjerovao vrani te je cijelu vrstu obojio u crno (dotad su vrane bile bijele), da bi je kaznio zbog laži. Kasnije, saznavši da je to istina, šalje svoju sestru Artemidu da ubije Koronidu, a također je i sve vrane učinio svetima i dao im zadatak da najavljuju smrt. Apolon je spasio Koronidino i njegovo dijete te ga je dao Kentauru Hironu da ga odgoji. Flegija je bio gnjevan zbog smrti svoje kćeri te je spalio Apolonov hram u Delfima, a Apolon ga je zbog toga ubio. Apolon je volio i Marpezu koju je oteo od Ide. Zeus je nju natjerao da bira između njih dvojice, a ona je odabrala Idu jer je rekla da će dosaditi besmrtnom Apolonu kad ona ostari.

Kastalija je bila nimfa koju je Apolon volio. Ona je pobjegla od njega i zaronila u izvor u Delfima koji je tada nazvan po njoj. Taj je sveti izvor bio inspiracija pjesnicima, a voda se koristila za čišćenje svetišta.

Sa Kirenom je imao sina Aristeja koji je postao bog zaštitnik stoke, voća, lova, supružništva i pčelarstva. Naučio je ljude da koriste mliječne proizvode te mreže i zamke u lovu, a također ih je poučio i o uzgoju maslina.

Sa Hekabom, ženom kralja Prijama, imao je sina Troila. Proročica je prorekla da Troja neće biti poražena sve dok Troil ne navrši dvadeset i sedam godina. Poslije su on i njegova sestra Poliksena ubijeni u zasjedi od Ahileja.

Apolon se također zaljubio u Kasandru, kćerku Hekabe i Prijama. Obećao joj je dar proroštva da bi je zaveo, ali ga je ona poslije odbila. Bijesni joj je Apolon dao dar proricanja, ali je prokleo tako da joj niko nikad ne vjeruje.

U Euripidovoj drami Ija, Apolon je Ijin otac, a Kreuza joj je majka. Kreuza je ostavila Iju da umre u divljini, ali je Apolon zamolio Hermesa da spasi dijete i da ga odnese u Delfe gdje su je odgojile svećenice.

Muškarci[uredi | uredi izvor]

Jacopo Caraglio: Apolon i Hijacint, 16. vijek

Apolon je imao brojne veze i s muškarcima, a svi njegovi ljubavnici bili su mlađi od njega.

Hijacint, spartanski princ bio je prekrasan i atletski građen Apolonov ljubavnik. Njih dvojica vježbali su bacanje diska, kad je odjednom Hijacint pogođen u glavu diskom koji je skrenuo s kursa, a uzrok tome bio je Zefir koji je bio ljubomoran na Apolona jer je i sam volio Hijacinta. Kad je Hijacint umro, Apolon je bio shrvan i prokleo je svoju besmrtnost htjevši se pridružiti svom ljubavniku u smrti. Od njegove krvi Apolon je stvorio zumbul (lat. Hyacinthus), a njegove suze ostavile su trag na laticama - άί = jao.

Giulio Romano: Apolon i Kiparis, 1596.

Akant, personifikacija drveta akantusa također je bio u vezi s Apolonom. Nakon njegove smrti, Apolon ga je pretvorio u biljku koja voli Sunce (Apolona), a njegova sestra Akantida pretvorena je u čičak. U drugoj verziji priče Akantus je zapravo žena - Akanta. Ona ga je odbila dok je pokušao silovati ogrebavši mu lice, a potom je nju pretvorio u akantus.

Kiparis je bio Heraklov potomak kojem je Apolon dao pripitomljenu srnu kao društvo, ali ju je Kiparis slučajno ubio kopljem. Kiparis je tražio da Apolon pusti da njegove suze zauvijek teku, a Apolon ga je pretvorio u čempres (lat. Cupressus), biljku koja je nazvana tužnim drvetom jer biljni sok izgleda poput kapljica suza na kori drveta.

Pierre Charles Jombert: Apolon i Artemida ubijaju Niobinu djecu, 1772.

Nioba[uredi | uredi izvor]

Nioba je bila tebanska kraljica i Amfionova žena koja se hvalisala nad Letom jer je imala četrnaestero djece (Niobide), sedam dječaka i sedam djevojčica, dok je Leta imala samo dvoje, Artemidu i Apolona. Apolon joj je ubio sinove dok su trenirali atletiku, a Artemida je ubila njene kćerke otrovnim strijelama, kao i Apolon. U nekim verzijama priče poneki potomak je spašen. Amfion se, vidjevši mrtve sinove, prema nekim legendama ubio, a prema drugima ubio ga je Apolon nakon što je bjesnio i pokušavao se osvetiti. Shrvana Nioba otišla je u Malu Aziju gdje se plačući pretvorila u kamen, a njene suze su stvorile rijeku Ahel. Zeus je pretvorio sve Tebance u kamen te niko nije mogao pokopati Niobu sve dok je devetog dana nisu pokopali sami bogovi.

Hermes[uredi | uredi izvor]

Artemida, Apolon i Hermes

U Homerskim himnama opisano je rađanje boga Hermesa. Njegovu majku Maju tajno je oplodio Zeus te je ona zamotala dijete u povoje, ali je ono pobjeglo dok je spavala. Hermes je otišao u Tesaliju gdje je Apolon držao svoju stoku, ukrao mu je goveda i odnio ih u jednu pećinu u šumi blizu Pila, prekrivši tragove. U pećini je pronašao kornjaču koju je ubio, uzeo joj oklop i u njega smjestio kravlja crijeva i tako napravio prvu liru. Apolon se požalio njegovoj majci da mu je Hermes ukrao stoku, ali se Hermes već vratio u svoje povoje te Maja nije vjerovala Apolonovim riječima. Zeus se umiješao i složio s Apolonom tvrdivši da je vidio sve događaje. Hermes je zatim počeo svirati na svojoj novoj liri, a Apolon se zaljubio u taj instrument te mu je ponudio stoku u zamjenu za liru. Apolon je tako postao umjetnik na liri, a Hermes je kasnije izumio još jedan instrument - sirinks. Poslije je Apolon u zamjenu za sirinks Hermesu dao kaducej.

José de Ribera: Apolon i Marsije, 1637.

Marsija[uredi | uredi izvor]

Marsija je bio satir koji je izazvao Apolona na muzičko takmičenje. Pronašao je aulos, puhački instrument na tlu gdje ga je ostavila Atina koja ga je izumila, ali i odbacila jer joj je napuhavao obraze. Na takmičenju je Marsija izgubio i bio živ oderan u pećini zato što se usudio izazvati boga. Njegova krv pretvorila se u istoimenu rijeku. Druga verzija priče govori da je Apolon svirao svoju liru naopako, a to Marsija nije mogao s aulosom te je izgubio pa ga je Apolon objesio za stablo i živa oderao.

Pan[uredi | uredi izvor]

Kad je Pan, šumski bog, stekao iskustvo da bi se njegova muzika mogla uspoređivati s Apolonovom, izazvao je Apolona na takmičenje u vještini. Tmol, planinski bog bio je izabran da odluči ko je bolji. Pan je svirao na svojim sviralama svoje rustikalne melodije koje su zadovoljavale i njega i njegovog suputnika kralja Midu. Potom je Apolon počeo svirati liru, a Tmol je odlučio da je Apolon pobijedio svojom prekrasnom svirkom, ali Mida se nije htio složiti sa sučevom odlukom. Apolon nije mogao slušati njegovu žalbu te mu je stvorio magareće uši.

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Apolon