Minos

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Gustave Doré: Minos donosi konačnu odluku, 1861. - 1865.

Minos (grč. Μίνως, Mínôs) bio je legendarni kretski kralj, Zeusov i Europin sin. Po njemu je nazvana minojska civilizacija. Moguće je da na kretskom minos znači "kralj". Jedan je od tri suca u Hadu, zajedno s Eakom i Radamantom.

Historija[uredi | uredi izvor]

Kralj Minos vladao je Kretom i ostrvima Egejskog mora tri generacije prije Trojanskog rata. Živio je u Knossosu devet godina, a nakon toga se povukao u svetu pećinu gdje se govori da je dobio Zeusove upute da utemelji homoseksualnost kao kontrolu populacije na ostrvu (Aristotel: Politika), uvede kretski ustav i postavi temelje kretskoj pomorskoj premoći (Herodot, Tukidid).

Za Atinjane on je bio okrutni i bezdušni tiranin koji je žrtvovao živote njihove djece Minotauru koje je Atina morala svake godine poslati - 7 mladića i 7 djevojaka.

Prema mitolozima i pjesnicima, postojala su dva kralja. Prvi je bio Zeusov i Europin sin, Radamantov i Sarpedonov brat, poznat kao i "dobri" Minos. Nakon njegove smrti olimpski bogovi su ga postavili kao suca u Hadu, zajedno sa njegovim bratom Radamantom i polubratom Eakom. Imao je ženu Itonu (Liktijeva kći) ili Kretu (nimfa ili Asterionova kći) te sina Likasta, njegovog nasljednika na kretskom prijestolju. Likast je potom imao sina Minosa kojeg mu je rodila njegova žena Ida. Sa svojom ženom Pasifajom imao je brojne potomke, od kojih je najpoznatija Arijadna. To je bio takozvani drugi Minos, "loši". Njemu dugujemo mitove o Tezeju, Pasifaji, Minotauru, Dedalu, Glauku i Nisu. Bio je pradjed kralja Idomena, koji je vodio Krećane u Trojanski rat.

Budući da je fenički uticaj bio jak u kasnijem periodu, Minosa se često smatralo Feničaninom. Govori se da je umro na Siciliji gdje je možda otišao budući da ga je gonio Dedal. Ubila ga je Kokalova kćerka (kćerka agrigentskog kralja) koja ga je zalila vrućom vodom dok se kupao. Njegovi ostaci poslani su na Kretu, a na sarkofagu je uklesano "Grobnica Minosa, Zeusovog sina".

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Milet[uredi | uredi izvor]

Asterije, kretski kralj posvojio je tri Zeusova i Europina sina - Minosa, Sarpedona i Radamanta. Jednom su se braća svađala oko prekrasnog dječaka u kojeg su se sva trojica zaljubila. Zvao se Milet, sin Apolona i Areje i volio je Sarpedona te se Minos osvetio zarativši i osvojivši cijelo ostrvo. Sarpedon je sa Miletom pobjegao u Likiju gdje je Milet osnovao istoimeni grad. Druga verzija mita govori da se Milet zvao Atimnije te da je bio Zeusov i Kasiopejin sin.

Glauk[uredi | uredi izvor]

Glauk se jednog dana igrao loptom ili mišem te je iznenada nestao. Njegovi roditelji posjetili su proročicu u Delfima koja im je rekla da se veličanstveno stvorenje rodilo među njima, a ko god nađe sličnost u tom stvorenju, naći će i dijete. Oni su to shvatili kao novorođeno tele u Minosovom stadu. Tri puta na dan tele je mijenjalo boju od bijele preko crvene do crne. Polidije je uočio sličnost sa dozrijevanjem kupine. Minos ga je poslao da nađe Glauka.

Tražeći ga, uočio je sovu koja je tjerala pčele iz vinskog podruma u Minosovoj palači. Unutar podruma bila je bačva meda sa mrtvim Glaukom unutra. Minos je zapovjedio da se Glauk oživi, ali se Polidije usprotivio, međutim Minos je rekao da je proročica rekla da će vidovnjak vratiti dijete u život. Minos je zatvorio Polidija u podrum s mačem. Kad se u blizini pojavila zmija, Polidije je ubio mačem, a potom je došla druga zmija. Nakon što je vidjela svog partnera mrtvog, zmija je otišla i vratila se sa travom koja je oživjela prvu zmiju. To je učinio i Polidije da bi uskrsnuo Glauka.

Minos nije htio pustiti Polidija s Krete sve dok Glauka ne pouči toj moći. Polidije je to učinio, ali je u posljednji trenutak zatražio Glauka da pljune u njegova usta. Glauk je to učinio i zaboravio sve što je naučio.

Tezej[uredi | uredi izvor]

Androgeja, Minosovog sin, ubili su Atinjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejovim igrama, gdje je svaki put pobijedio. Druga verzija mita govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu, na Egejovu zapovijed. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i mladića (izabranih izvlačenjem slamki) žrtvuje Minotauru svakih devet godina (ili prema nekim izvorima svake godine; prema kretskoj astronomiji, pun Mjesec bio je u ekvinociju svakih osam godina). Kad se treće žrtvovanje bližilo, Tezej se dobrovoljno javio da će ubiti čudovište. Obećao je svom ocu Egeju da će postaviti bijela jedra ako pohod bude uspješan.

Arijadna, Minosova kći, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izađe iz Labirinta davši mu klupko vune kojim je slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura magičnim mačem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atinjane iz labirinta. Međutim, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu sa bijelima, te je njegov otac Egej, shrvan počinio samoubistvo. Naime, danima je gledao na pučinu, i kad je vidio crna jedna, od tuge se bacio u more koje je po njemu nazvano Egejsko more.

Minos je bio ljut što je Tezej uspio pobjeći te je zatvorio Dedala i njegovog sina Ikara u labirint ili, prema nekim izvorima, u toranj. Uspjeli su pobjeći tako da su napravili krila. Međutim, Ikar je letio previsoko te se vosak na krilima otopio, a on je pao u more.

Druga verzija mita govori da je Minos odustao od rata jer je volio Tezeja.

Kralj Nis[uredi | uredi izvor]

Nis je bio megarski kralj koji je bio nepobjediv sve dok je uvojak njegove crvene kose postojao, skriven ispod njegove sijede, bijele kose. Minos je napao Megaru, ali je Nis znao da je nepobjediv jer je uvojak još postojao. Njegova kći, Skila, se zaljubila u Minosa, te mu je to dokazala odrezavši očev uvojak. Nis je umro, a Megara je postala kretska. Minos je ubio Skilu jer je izdala svog oca. Skila je pretvorena u morsku pticu koju je progonio njen otac, morski orao.

Posejdnon, Pasifaja, Dedal i Ikar[uredi | uredi izvor]

Prije nego što je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatražio znak da će on, a ne njegov brat doći na prijestolje. Posejdon se složio te je poslao bijelog bika, ali pod uslovom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan bik izašao je iz mora, a Minosu je bio tako lijep da je radije žrtvovao drugog bika, misleći da Posejdon neće primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je učinio da se Minosova žena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika.

Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je smislio kako će utažiti njenu strast. Napravio je drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju je oplodio. Tako je Pasifaja začela i rodila polubika i polučovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala dok je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji. Delfijska proročica rekla je Dedalu da sagradi labirint u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a labirint je bio ispod Minosove palače u Knossosu. Da bi osigurao da ko ne sazna tajnu Labirinta, Minos je zatvorio Dedala i njegovog sina Ikara u toranj odakle su pobjegli odletjevši, a prilikom bijega Ikar se utopio, jer su mu se otopila krila budući da je letio preblizu suncu.

Tražeći Dedala, odlazio je od grada do grada postavljajući zagonetku. Pokazao bi spiralnu morsku školjku i tražio da se provuče konopac kroz cijelu školjku. Kad je stigao kralju Kokalu u Siciliji, kralj je znao da će Dedal znati riješiti zagonetku. Dedal je privezao konopac za mrava koji je hodao kroz spirale te školjke i tako riješio zagonetku. Tako je Minos znao da je to Dedal te je zatražio izručenje. Kokal ga je uvjerio da se prvo okupa, a kraljeve kćeri su ga zalile vrućom vodom i ubile.

Nakon smrti postao je jedan od sudaca u Hadu, skupa sa bratom Radamantom i Eakom. Donosio je konačnu odluku gdje će ići duša umrlog.

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Podzemni svijet
Dijelovi Hada

Had: Asfodel | Ereb | Elizijske poljane | Tartar

Rijeke u Hadu: Aheront | Eridan | Flegeton | Kokit | Leta | Mnemozina | Stiks

Stanovnici

Had | Perzefona | Minos | Radamant | Eak | Kerber

Commons logo
U Wikimedijinom spremniku se nalazi još materijala vezanih uz: