Heraklo

Sa Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na: navigacija, traži
Question book-new.svg Ovaj članak ili neka od njegovih sekcija nije dovoljno potkrijepljena izvorima (literatura, web stranice ili drugi izvori).
Sporne rečenice i navodi bi mogli, ukoliko se pravilno ne označe validnim izvorima, biti obrisani i uklonjeni. Pomozite Wikipediji tako što ćete navesti validne izvore putem referenci, te nakon toga možete ukloniti ovaj šablon.
Bih-usa.svg Ovom članku je neophodan prijevod sa hrvatskog jezika na bosanski jezik.
Ovaj članak je napisan na nekom drugom jeziku, umjesto na bosanskom. Ako je članak bio predviđen za čitaoce projekta Wikipedije na tom jeziku, molimo vas premjestite članak na dotični jezik. Pogledajte i spisak Wikipedijinih jezičnih projekata.
Heraklo;rimska skulptura iz 2. vijeka p. n. e.

Heraklo (grč. Ἡpακλῆς, Hêraklễs) bio je polubog, sin vrhovnog boga Zeusa i smrtnice Alkmene. U rimskoj mitologiji zvao se Herkul.

Etimologija[uredi | uredi izvor]

Heraklovo grčko ime nastalo je od dviju riječi Ἥpα + κλέος = Herina slava, a to je ime dobio da bi se umanjio Herin bijes.

Mitologija[uredi | uredi izvor]

Rođenje i djetinjstvo[uredi | uredi izvor]

Hera je bila Heraklova pomajka i njegov neprijatelj. Zeus je oplodio Alkmenu, smrtnicu u obličju njenog muža Amfitriona. Iste noći se vratio i njen muž te su također spavali zajedno. Stoga je Alkmena zanijela dva dječaka. Hera je natjerala Zeusa da se zakune da će dječak koji se rodi te noći članu Perzejeve kuće biti veliki kralj. Kad je Alkmena bila trudna sa Heraklom, Hera je pokušala spriječiti porođaj zavezavši Alkmenine noge u čvor da bi usporila porod. A potom je ubrzala Euristejevo rođenje. Heru je prevarila Galantida, Alkmenina sluškinja, rekavši da je Alkmena već rodila dijete. Hera je Galantidu pretvorila u lasicu. Alkmena je potom rodila poluboga Herakla i smrtnika Ifikla. Herakla je nazvala Alkid, a kasnije je nazvan Heraklo, u prijevodu Herina slava, da bi ublažili Herin gnjev.

Dok je Heraklo bio dijete, Hera je poslala dvije zmije da ga ubiju dok je ležao u kolijevci. Heraklo je zadavio svaku zmiju jednom rukom, a potom ga je njegova dadilja pronašla da se igra njima kao da su igračke.

Jedna priča govori da je Zeus prevario Heru da doji Herakla. Kad je ona otkrila ko je dijete, bacila ga je sa svojih grudi, a mlijeko se prosulo nebom i stvorilo Mliječnu stazu.

Mladost[uredi | uredi izvor]

Annibale Carracci: Heraklova prosudba, 1596.

Nakon što je ubio svog učitelja muzike lirom, poslan je da čuva stoku na planinu sa svojim očuhom Amfitrionom. Ondje su ga posjetile dvije nimfe - Užitak i Vrlina - ponudivši mu ugodan ali lagodan život ili težak ali slavan život. Heraklo je izabrao ovo drugo. Jedan od njegovih izazova postavio mu je kralj Tespije koji je htio da ubije kiteronskog lava. Kao nagradu, kralj mu je ponudio priliku da oplodi njegovih 50 kćeri. Navodno je to Heraklo učinio u jednoj noći.

Kasnije je u Tebi oženio njegovu kćer Megaru. Međutim, Hera je dovela Herakla do napada ludila te je on ubio svoju djecu. Nakon što je shvatio što je učinio, pobjegao je delfijskoj proročici. Hera je kontrolirala proročicu koja mu je naredila da služi kralju Euristeju dvanaest godina i čini bilo koji zadatak koji mu on zada. Heraklo je kao uslov za dolazak na Olimp (i besmrtnost) trebao izvršiti dvanaest zadataka, koje mu je postavljao kralj Euristej.

Dvanaest zadataka[uredi | uredi izvor]

Apolodor donosi zadatke ovim redom:

1. Nemejski lav[uredi | uredi izvor]

Heraklo ubija nemejskog lava; španska freska iz 3. vijeka

Zadatak je bio ubiti nemejskog lava, i kao dokaz donijeti njegovu kožu kralju Euristeju. Koža toga lava bila je tako debela da je nijedno oružje nije moglo probiti, a mogla ga je ubiti samo ljudska ruka. Heraklo je pokušao lukom i strijelom te toljagom i bronzanim mačem, ali nije uspio. Heraklo je potom odbacio sve svoje oružje i hrvao se sa lavom na tlu. Naposljetku ga je zadavio i ugušio ga.

Nakon njegove smrti, Heraklo mu je satima pokušavao oderati kožu. Bio je bijesan jer je mislio da neće uspjeti ispuniti svoj zadatak. Međutim, Atena je došla prerušena u staricu i pomogla mu da shvati da najbolje oruđe kojim bi mogao razderati lavlju kožu jesu lavlje pandže.

Ispunio je zadatak i nosio je neprobojnu kožu kao svoj oklop. Kralj Euristej vidjevši ga tako prekrivenog, od straha se sakrio u veliku bronzanu posudu. Poslije toga sve je nove zadatke Heraklu zadavao glasnik.

2. Lernejska Hidra[uredi | uredi izvor]

Heraklo je stigao do močvare lernejskog jezera gdje je živjela Hidra. Heraklo je prekrio usta i nos tkaninom da bi se zaštitio od otrovnih para i ispalio plamene strelice u njen brlog da bi je namamio van. Zatim se suočio s njom. Svaki put kad bi odsjekao neku njenu glavu, ona bi opet narasla. Apolodor govori da je Heraklo shvatio kako je ovako neće moći svladati te je pozvao svog nećaka Jolaja da mu pomogne. On se dosjetio (možda pod uticajem Atene) da spale rane nakon što odsjeku glavu. To su i učinili te su naposljetku ubili Hidru. Jednu njenu besmrtnu glavu postavio je ispod velikog kamena na svetom putu između jezera i Eleja, a potom je umočio strelice u Hidrinu otrovnu krv i tako završio zadatak.

Druga verzija priče govori da je, nakon što bi osjekao svaku glavu, umočio mač u Hidrinu krv i koristio njen otrov da glave ne bi ponovno narasle.

Hera je poslije rekla da je zadatak nevažeći jer mu je nećak pomogao.

3. Kerinejska košuta[uredi | uredi izvor]

Euristej je bio ljut zato što je Heraklo izbjegao smrti u prethodna dva zadatka te je potrošio više vremena razmišljavši o sljedećem zadatku. Treći zadatak bio je uhvatiti kerinejsku košutu koja je bila posvećena Artemidi. Euristej se nadao da će se božica ljutiti na nj.

Kerinejska košuta imala je bronzana kopita i zlatne rogove, brža od strijele. Heraklo je smio samo pokazati Euristeju neozlijeđenu pa je lovio godinu dana kroz Grčku, Trakiju i Istru. Nakon što ju je izmorio, odlučio je odapeti jednu strijelu i pogodio je u nogu, ali između mišića i kosti, bez kapi prolivene krvi. Tako je zavezao i krenuo Euristeju. Susreo je Artemidu i njenog brata Apolona te joj je objasnio da mu je to zadatak i molio je za oprost rekavši da će košutu brzo vratiti. Artemida mu je dopustila, a Heraklo je košutu odnio Euristeju.

Euristej je rekao da će košuta postati dijelom kraljevog zvjerinjaka. Heraklo je znao da mora vratiti košutu te je rekao da će mu je predati ako je sam Euristej uzme. Kralj je krenuo po nju, a Heraklo je pustio, a ona je, brža od strijele, pobjegla svojoj gospodarici Artemidi. Heraklo je potom Euristeju rekao da nije bio dovoljno brz i tako je uspio završiti ovaj zadatak.

4. Erimantski vepar[uredi | uredi izvor]

Erimantski vepar predstavljao je problem seljacima u Erimantu zbog uništavanja usjeva i goveda. Heraklo također nije smio ubiti svoj plijen. Kentaur Hiron rekao mu je da ga zavede u dubok snijeg. Heraklo je uplašio vepra, zbunio ga i natjerao u snijeg gdje ga je zavezao i odnio do Euristeja. Kralj se uplašio i rekao mu da se riješi te zvijeri, a Heraklo ga je poslušao.

5. Augejeve štale[uredi | uredi izvor]

Euristej se dosjetio ovom zadatku jer su prijašnji zadaci samo uzdizali Herakla u očima ljudi, a ovako bi se i ponizio. Augej je bio Helijev sin pa je njegovo stado bilo blagoslovljeno: imao je 300 crnih bikova, 200 plodnih bikova i 12 srebrnobijelih bikova koji su branili cijelo stado. Njegove štale nisu bile očišćene jako dugo, a Heraklo je sve morao isprazniti i očistiti u jednom danu. Prvo je razbio dva zida, a onda preusmjerio rijeke Alfej i Penej prema štalama. U roku od nekoliko sati, posao je bio gotov. Augej nije htio dati dogovorenu desetinu stoke pa ga je Heraklo ubio, a njegovo kraljevstvo dao njegovu sinu Fileju.

Grčki pjesnik Pindar tvrdi da je ondje Heraklo osnovao Olimpijske igre.

6. Stimfalske ptice[uredi | uredi izvor]

Heraklo i stimfalske ptice; španska freska iz 3. vijeka

Šesti Heraklov zadatak bilo je istrebljivanje ptica koje su se razmnožile na obalama stimfalskog jezera. Bile su posvećene Aresu i hranile su se ljudima, a imale su bronzane kljunove, kandže i oštra, metalna pera kojim su mogle napadati žrtve. Budući da je sve bilo mračno, Atena i Hefest pomogli su Heraklu davši mu čegrtaljku kojom je uplašio ptice i nagnao ih na let. Potom ih je, dok su pokušavale bježati, gađao strijelama i poubijao. U drugoj verziji priče gađao ih je katapultom. Ptice koje su preživjele nikad se nisu vratile u Grčku.

7. Kretski bik[uredi | uredi izvor]

Heraklo i kretski bik; grčka amfora iz 5. vijeka p. n. e.

Na Kreti je bio bik kojeg Minos nije htio žrtvovati Posejdonu. Bio je to ili bik koji je odveo Evropu ili onaj s kim je Pasifaja začela Minotaura. Iako je Minos ponudio Heraklu pomoć, on je ljubazno odbio i odlučio obaviti posao goloruk. Taj je bik bljuvao vatru, pa je borba potrajala. Na kraju ga je nadjačao i zarobio bika te ga odnio u Mikenu. Nakon što ga je Euristej vidio, htio ga je posvetiti Heri, ali je ona to odbila jer je bik odražavao Heraklovu snagu.

8. Diomedovi konji[uredi | uredi izvor]

Heraklo i Diomedovi konji; španska freska iz 3. vijeka

U pokrajini Trakiji ludi kralj Diomed imao je četiri konja: Podarga, Lampona, Ksanta i Dena koje je hranio ljudskim mesom. Heraklo je morao otići tamo i ukrasti te konje. On je to učinio sa velikom lahkoćom, a onda ih je nahranio Diomedom zbog njegove zloće i okrutnosti. Druga verzija priče govori da je došao sa svojim ljubavnikom Abderom koji je čuvao konje dok se Heraklo borio sa Diomedom. Ali Abdera su konji pojeli, a za osvetu je Heraklo dao Diomeda njegovim konjima.

Nakon što su se najeli, konji su postali mirniji te ih je odnio u Mikenu da kralj Euristej odluči o njihovoj sudbini. Euristej je naredio da se odvedu na Olimp i budu žrtvovani Zeusu, ali je to Zeus odbio i poslao vukove, lavove i medvjede da ih ubiju. Druga verzija priče govori da ih je Heraklo pustio da slobodno lutaju Argom budući da su postali trajno mirni.

9. Hipolitin pojas[uredi | uredi izvor]

Heraklo i Amazonke; grčka amfora iz 5. vijeka p. n. e.

Heraklo je morao Euristejevoj kćeri pribaviti pojas Hipolite, kraljice ženskog ratničkog naroda Amazonki kojoj je pojas dao njen otac Ares. One su onesposobljavale mušku djecu i muškarce kako bi morali raditi kućne poslove. Koristile su bronzano oružje i prve su osnovale redove konjice. Hera je nahuškala Amazonke protiv Herakla, pa je on bio prisiljen pobiti ih i uzeti kraljevski pojas. Heraklo je silovao Hipolitu i potom je dao Tezeju za ženu. U drugoj verziji priče, Hipolita se zaljubila u Herakla i svojevoljno mu je dala pojas.

10. Gerionovo stado[uredi | uredi izvor]

Heraklo i Gerion; grčka amfora iz 5. vijeka p. n. e.

Heraklov deseti zadatak bilo je hvatanje čuvenog Gerionovog stada iz Eriteje, ali ne da ga otkupi ili zatraži nečiju pomoć. Gerion, sin Hrisoara i Kaliroje, kćeri Titana Okeana, bio je troglavi div, uvijek naoružan do zuba.

Na putu do Eriteje, Heraklo je prešao libijsku pustinju i bio ljut zbog vrućine te je ispalio strelicu na Helija, boga Sunca. Helije ga je molio da prestane, a Heraklo je zahtijevao veliki zlatni pehar koji je potom koristio da bi plovio morem. Tako je stigao do Eriteje gdje se suočio sa dvoglavim psom Ortom kojeg je ubio svojom toljagom. Eurition koji je čuvao stado došao je pomoći Ortu, ali ga je Heraklo ubio. Čuvši komešanje, Gerion je došao naoružan sa tri štita, tri koplja i tri kacige. Naposljetku ga je Heraklo ubio strijelom koju je umočio u otrovnu krv lernejske Hidre.

Heraklo je potom morao odvesti stoku Euristeju. Da bi mu otežala, Hera je poslala obada na stoku koji bi uznemiravao i iritirao stoku. Također je poslala poplavu koja je uzdigla rijeku, a Heraklo nije mogao proći sa stokom. Heraklo je podigao dva velika kamena smanjivši razinu vode i spriječivši dolazak moskih čudovišta i nemani. Ti stubovi kod Gibraltara i danas se nazivaju Heraklovi stubovi. Potom je odveo stoku Euristeju, a ona je posvećena Heri.

11. Hesperidine jabuke[uredi | uredi izvor]

Frederic Leighton: Hesperidin vrt

Nakon što je 10 zadataka završio za 8 godina i mjesec, Heraklo je došao do Euristeja tražeći nagradu. Međutim, kao što je Hera prije naumila, moralo je biti 10 zadataka, pa Euristej nije priznao drugi i peti zadatak te je Heraklo morao izvršiti još dva. Sljedeći zadatak bio je zahtjevan. Morao je donijeti Hesperidine zlatne jabuke, ali to nije učinio sam.

Nerej iz rijeke Po savjetovao je Heraklu da zamoli Atlanta, diva koji drži nebeski svod, da ubere te jabuke. Ovaj bi učinio sve da se malo odmori od svog teškog posla, ali se bojao Ladona, bića sa stotinu glava koje je čuvalo jabuke. Heraklo ga ustrijeli iz velike udaljenosti pa div pribavi plodove (vjerovatno je bio u srodstvu sa Hesperidom, možda njen otac). Međutim, on se nije htio vratiti starom poslu pa ga je Heraklo morao nadmudriti: zamoli ga da pridrži svod dok stavi podmetač za glavu. Ovaj je nasjeo pa se Heraklo sa jabukama zaputio prema Euristeju. Na putu je osnovao Tebu, grad sa stotinu vrata. Euristej se bojao jabuka pa ih je Heraklo dao Ateni koja ih je poslije vratila.

12. Kerber[uredi | uredi izvor]

Posljednji i najteži zadatak bio je Kerber. Heraklo je morao otići do vrata Hada i tamo se obračunati sa tim troglavim psom koji je imao rep zmije, a slina koja je padala na pod stvarala je otrovnu biljku akonitu. Dok je bio u podzemlju, Heraklo je oslobodio Tezeja koji je tamo bio zatvoren jer je pokušao oteti Hadovu Perzefonu.

Heraklo je otišao do Hada i Perzefone i upitao smije li uzeti Kerbera. Bogovi su se složili pod uslovom da ga ne ozlijedi. Neki kažu da je Perzefona pristala jer je Heraklo bio njen brat. Heraklo je potom uhvatio Kerbera oko vrata i izvukao na svjetlo dana. Čim je izišao iz sjene, Kerber je počeo bijesno lajati i stenjati. Euristej se uplašio čim je vidio Kerbera pa ga je Heraklo brzo vratio u Had.

Nakon zadataka[uredi | uredi izvor]

Nakon što je završio zadatke, Heraklo se pridružio Argonautima u potrazi za zlatnim runom. Spasili su junakinje, osvojili Troju i pomogli bogovima u ratu protiv Giganata. Također se zaljubio u princezu Jolu od Ehalije. Kralj i njegovi sinovi sa prezirom su gledali na Heraklove pothvate, svi osim Jolinog brata Ifita koji je postao Heraklov najbolji prijatelj. Eurit je ponudio ruku svoje kćeri onom ko ga pobijedi u streljačkom takmičenju. Kad je to učinio, Eurit nije održao obećanje te je Heraklo ubio njega i njegove sinove, osim Ifrita, a Jolu je oteo. Međutim, Hera je još jednom Herakla natjerala do ludila te je bacio Ifita sa gradskih zidina.

Heraklo se morao iskupiti i očistiti služenjem lidijskoj kraljici Omfali. Morao je raditi ženske poslove i nositi žensku odjeću, a ona je nosila njegovu lavlju kožu i toljagu. Nakon nekog vremena oslobodila ga je te su se vjenčali.

Heraklove ljubavi[uredi | uredi izvor]

Heraklo je imao i muške i ženske ljubavnike. Njegovo potomstvo naziva se Heraklidama.

Žene[uredi | uredi izvor]

Heraklo se ženio četiri puta. Prvi put sa Megarom koju je zajedno s djecom ubio u napadu ludila koje je uzrokovala Hera. Megarinu ruku dao je Jolaju jer mu je bilo prebolno gledati je. Sljedeća žena bila mu je Omfala, lidijska kraljica, kojoj je isprva bio rob.

Peter Paul Rubens: Heraklova apoteoza

Treća žena bila je Dejanira za koju se borio sa riječnim bogom Ahelojem. Nakon vjenčanja, putovali su i trebali su proći jednu rijeku, a jedan je Kentaur imenom Nes ponudio pomoć, ali je pokušao silovati Dejaniru. Heraklo ga je usmrtio strijelom natopljenom Hidrinom krvlju. Umirući, kentaur je Dejaniri rekao da ako želi Herakla spriječiti od veza sa drugim ženama, skupi njegovu krv i sjeme te da ih premaže po njegovoj odjeći. Znao je da je njegova krv došla u doticaj sa Hidrinom te da će ubiti Herakla.

Poslije je Dejanira bila ljubomorna na Jolu te je uronila košulju u tu mješavinu. Heraklov sluga donio je Heraklu tu košulju, a tkanina je na Heraklu počela gristi njegovo meso. Potom je zamolio da ga postave na lomaču da mu prekinu patnje. Filoktet je zapalio lomaču, a Heraklo mu je dao svoj luk i strijele. Nakon njegove smrti, bogovi su ga učinili besmrtnim. Druga verzija priče govori da je lomača spalila ljudsko u njemu, a da je ostalo samo božansko. Potom je uznesen na Olimp gdje je oženio Hebu.

Muškarci[uredi | uredi izvor]

Heraklo i Jolaj; etrušćanski reljef iz 5. vijeka p. n. e.

Heraklov ljubavnik je bio Jolaj koji mu je i pomogao sa jednim od zadataka. Bio mu je nećak, pomagač i ljubavnik. Po uzoru na njih, mladi parovi zaklinjali su se u ime Jolaja. Kasnije je Jolaju Heraklo dao svoju ženu Megaru koju više nije mogao podnijeti jer je bilo prebolno, a to je bio i simbol Jolajevog ulaska u zrelu dob.

Plutarh u svom djelu Eroticos govori da ih je bilo toliko mnogo da se ne bi mogli nabrojati. Evo nekih Heraklovih ljubavnika:

  • Abder (Ἄβδηρος)
  • Admet (Ἄδμητος)
  • Elacatas
  • Filoktet (Φιλοκτήτης)
  • Hilas (Ύλας)
  • Ifit (Ίφιτος)
  • Jolaj (΄Ιόλαος)
  • Nestor (Νέστωρ)

Također pogledajte[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi[uredi | uredi izvor]

Commons
Commons: Heraklo
Grčki junaci - grčka mitologija

Ahilej | Eneja | Hektor | Heraklo | Jazon | Odisej | Perzej | Tezej